Foto: Index/FaH
U pitanju je, jednostavno rečeno, glupost. Tržište nije svjesno. Ono je proces. Od kada su prva dvojica izmislili tržište tako da je jedan dobro uzgajao ovce, a drugi radio sjekire pa su zamijenili ovcu za sjekiru, tržište je tu i u funkciji ljudi je upravo koliko i, recimo, gravitacija. Ima svoja pravila. Za kršenje istih treba koristiti gomilu resursa (npr. sagraditi raketu) ili jednostavno padnemo. Svako svladavanje pravila tržišta, kao i pravila gravitacije, treba resurse.
Dovoljno je poći na tržnicu i shvatiti što znači tržište
Ono što naše političke elite ne žele shvatiti su vrlo jednostavna pravila koja možete naučiti tako da odete na najmanje uređena tržišta - obične tržnice, zagrebački Dolac ili splitski Pazar. Tamo vidite tržište u svoj svojoj punini. Nudi se upravo ono što kupac želi, prodavač još i naglašava riječi tipa "domaće", "friško" i što već sve kupac želi čuti. Cijene su točno onolike kolike trebaju biti da prodavač u zacrtano vrijeme proda svojih proizvoda koliko je planirao.
Koji put čak ni proizvodna cijena neće biti presudna - ako kupaca ima puno, cijena ide gore, ako kupaca ima malo, cijena ide i ispod nabavne, jer bolje je dobiti išta nego da roba propadne. Ne treba vam posebna pamet da biste shvatili kako funkcionira tržište. Neka su malo složenija, recimo tržište automobila, neka su uvelike regulirana, evo tržište dionica, ali manje-više je sve to isto: kupac s novcem i prodavač koji nudi neke proizvode ili usluge. I njih dvojica se u neko vrijeme nađu ili ne nađu.
Neki štoviše i izmisle sasvim nove usluge, kao što su pametni telefoni. Neke izume tržište vrlo rado prihvati, npr. kabelsku televiziju ili Microsoft Windows. Neke stvari, poput kvadrofonije, ostanu samo u sjećanju poznavatelja specijalizirane tehnologije.
Slobodno tržište je osnova blagostanja
Tržite je prema definiciji slobodna razmjena rada, dobara i usluga - i što se država manje petlja u tržište, što manje uzima za svoje posredništvo i što manje komplicira propisima, to je tržište slobodnije i uspješnije. Zašto su sve današnje velike firme, Amazon, Microsoft, Facebook i druge, stvorene u Americi? Zato što je tržište slobodnije i nije ograničeno regulatornim državnim glupostima. U Americi računala možete sklapati u garaži. U Europi ne, jer biste prekršili nekoliko desetaka regulacija. Kada malo bolje promislite - većina poznatih europskih firmi, pa čak i hrvatskih, stara je barem stoljeće. I zato Europa uvelike stagnira, a SAD i Azija idu naprijed.
Tržište traži da ga minimalno regulirate, zabranite monopole i ne oporezujete preko mjere - i tada ono cvjeta. Nije komplicirano. Ne trebate se oko njega, dame i gospodo političari, puno truditi, samo ga pustite da radi slobodno.
Postoji i tržište rada - i ne razlikuje se od drugih
Postoji, naravno, i tržište rada - pa ako imate neki osebujan talent ili radite posao koji ne može raditi puno ljudi, onda će vaše usluge biti cijenjene i dobro plaćene. Ako imate neku opću srednju školu i općenito ne znate ništa posebno raditi, životarit ćete uz kakvu plaćicu jer to što radite znaju raditi i milijarde drugih. Kao i drugdje, na tržištu rada vrijede pravila ponude i potražnje pa je sama činjenica da nedostaje sezonske radne snage (a pomalo i sve radne snage) dovela do toga da se poslodavci brinu za radnike puno bolje nego što ih je na to moglo natjerati 100 zakonskih propisa o radu. Nema bolje regulacije nego kada radnik može sam odabrati kod kojeg poslodavca želi raditi, a ako je nezadovoljan poslom dati otkaz te krenuti dalje za boljim šansama! Upravo se to zove tržište.
Tržište zna biti i dosta okrutno - u nas se svojevremeno zatvorilo nekih 100.000 radnih mjesta u tekstilnoj industriji. Koliko god plaće na takvim radnim mjestima bile skromne, bile su nekoliko puta veće od plaća za iste poslove u Aziji. Slično je devedesetih bilo i sastavljačima računala - bio je to biznis za poželjeti, a onda je došla faza prijenosnika i kupovine računala u trgovačkim centrima. Posao je nestao, tko se nije prilagodio i našao nešto drugo, recimo posvetio se izradi web-stranica, nije više mogao sakupiti za pristojnu egzistenciju.
Naravno, kvalitetna socijalna država neće dopustiti da se ljudi iznenada nađu na cesti, pa zato i postoje otpremnine i naknade za nezaposlene. Ali država nije tu da potpomaže stalne gubitaše, jer onda uzima uspješnima da bi davala neuspješnima.
S druge strane, država je tu upravo i kako bi predvidjela važne promjene i jasno rekla građanima kako će se neka zanimanja ugasiti u narednih deset ili 20 godina. A tu hrvatska država potpuno gubi svoju ulogu. Država u nas voli pomagati stalnim gubitašima i ne usuđuje se objaviti procjene zanimanja koja će uskoro nestati, a kamoli ljudima dati i vaučer za prekvalifikaciju, iako taj vaučer košta puno manje od dugoročno nezaposlenog. Ali ni država ne može prevariti tržište - može samo uzimati uspješnima da bi sponzorirala robe i usluge koje više nikome ne trebaju ili su preskupe. I time blokirati vlastiti razvoj.
Jednostavno je - ako želite razvoj, prepustite se tržištu
Nikakve posebne filozofije oko tržišta nisu potrebne. Ono savršeno radi. Kako na tržnici, tako i globalno. Tko nudi ono što tržištu treba - nalazi kupce. Tko nude rijetke, no tražene stvari, zarađuje jako dobro. Tko nudi što nude svi drugi - zarađuje loše. Tko nudi ono što nikome ne treba - ne prodaje ništa, odnosno nema posla. Na državi je tu samo da pazi na monopole i ne petlja se previše. A ako, kao naša, previše stisne porezima, onda cijelo tržište, recimo tržište rada, odlazi negdje drugdje, gdje je bolje.
Stvari su jednostavne. Ako želite dobar standard, treba raditi ono što rade zemlje dobrog standarda: inovativne stvari tipa IKEA, tehnološki vrhunske stvari kao Mercedes ili recimo vrhunsku turističku ili ugostiteljsku uslugu kao Austrija. Politika će vam tu najviše pomoći ako organizira jednostavnu, jeftinu i jasnu upravu te ako su porezi mali i jasni. Također, država je tu da spriječi monopole. Sve drugo, svako državno "popravljanje" tržišta je glupost koja u konačnici znači manje razvoja te pomaganje nesposobnima na račun sposobnih.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala