PREDSJEDNIK Afričke unije Macky Sall naglasio je da Afrika nije "protiv Ukrajine", zemlje "pod agresijom", ali da je odluka brojnih afričkih zemalja da ne zauzmu strane u tom ratu reakcija na ravnodušnost međunarodne zajednice prema problemima njihovog kontinenta.
"Afrika nije protiv Ukrajine i ne treba imati dojam da su Afrikanci neosjetljivi na situaciju u toj zemlji. To uopće nije tako", rekao je Senegalac na osmom izdanju međunarodnog foruma u Dakaru, skupa afričkih čelnika i stručnjaka za sigurnost.
"Afrikanci govore kako je Afrika trajno pod napadima terorizma dok je Ukrajina u ratu, pod invazijom i napadom", dodao je pa govorio o izostanku međunarodne solidarnosti u ekonomskoj krizi koja pogađa kontinent i bolestima s kojima se bori.
"Mi smo u 2022., nije više era kolonija. Mi smo u 2022. u kojoj države, iako su siromašne, imaju jednako dostojanstvo. Moramo se odnositi prema njihovim problemima s istim poštovanjem." Sall je ponovio svoj poziv na bolju zastupljenost afričkih zemalja u međunarodnim organizacijama poput Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda ili formata G20.
Značajan pomak u diskursu
Upotreba riječi "agresija" za Ukrajinu značajan je pomak u diskursu predsjednika Afričke unije. Ruski napad podijelio je afričke zemlje, što se pokazalo na glasanju u UN-u u veljači 2022. Gotovo polovica njih bila je suzdržana ili nije sudjelovala u glasanju 12. listopada, kad je Opća skupština osudila ilegalnu rusku aneksiju ukrajinskog teritorija.
Afrička unija je savez nasljednik Organizacije za afričko jedinstvo (OAU), osnovane 1963. i nastale na ideji ujedinjenja, koje je prema BBC-ju izvorno zagovarao Kwame Nkrumah, prvi predsjednik Gane. Za mnoge u Africi i dalje je simbol antikolonijalizma i modernizacije afričkog društva.
Organizacija 2002. prerasta u Afričku uniju, danas okuplja sve afričke države i zagovara "integriranu, bogatu i mirnu Afriku koju vode njezini građani kao dinamičnu snagu u svjetskoj areni". Sjedište joj je u etiopskoj prijestolnici Addis Abebi.
AU se u Africi smatra organizacijom ograničene moći, posebice jer većina sredstava u njezin proračun stiže od donatora poput Europske unije i Ujedinjenih naroda, zbog čega je percipirana kao ovisna o vanjskim silama.