NAJBROJNIJE sindikalne središnjice u zemlji održale su danas Drugi svesindikalni sabor na kojem su postigle dogovor o zajedničkom nastupanju pred vlastitim članstvom i javnošću.
Zvižduci za Kalmetu i Popijača
Veliko odobravanje publike dobili su sindikalni vođe, posebno predsjednik Sindikata energetike, kemije i nemetala Hrvatske Ivan Tomac, koji je preporučio organiziranje općeg štrajka kojim bi se "nekompetentnoj Vladi, pohlepnim vlasnicima i bankarima i nesposobnim poslodavcima" poručilo da se moraju popraviti ili će biti svrgnuti. Ili bolje, ili dolje, poruka je koju je uputio.
Nimalo ugodno nisu prošli ministri Đuro Popijač i Božidar Kalmeta, kao ni bivši sindikalni čelnik, a sada zastupnik HDZ-a Boris Kunst, čija su izlaganja prekidana zvižducima.
Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić je, ponesen neočekivano dobrim uspjehom akcije za referendum, predložio da se sindikati malo jače založe i u privatnom sektoru, u kom sindikatima često nije lako raditi.
Sindikalni su predstavnici na saboru predstavili i šest rezolucija koje se odnose na kolektivne ugovore, radnosocijalno zakonodavstvo i socijalnu politiku, društvenu i gospodarsku odgovornost vlasti, društvenu odgovornost financijskog sustava, obrazovni sustav i tržište rada te na stanje i perspektive u javnom sektoru.
Sindikati traže konsenzus o ciljevima koji zahtijevaju odricanje pojedinih društvenih grupa
Osuđujući manjak političke i društvene odgovornosti, ali i odlučnosti političkog vrha da riješi goruća pitanja u državi i aktualnu gospodarsku krizu, sindikati inzistiraju na utvrđivanju, ali i sankcioniranju odgovornosti svih nositelja državne vlasti koji su dužni provoditi usvojene strategije i programe, a zahtijevaju i da se svi propisi primjenjuju na svakoga jednako.
Zatražili su i postizanje društvenog konsenzusa "o ciljevima za čije su postizanje potrebna odricanja pojedinih društvenih skupina", a zahtijevaju i uređenje čvrstih institucionalnih okvira "u kojima će ekonomski potencijal društva biti značajnije okrenut stvaranju novih vrijednosti".
Govoreći, pak, o spornim kolektivnim ugovorima, o kojima nisu uspjeli postići obostrano prihvatljiv dogovor s Vladom, sindikati navode da se oštro protive zakonodavnom okviru koji bi doveo do liberalizacije otkazivanja kolektivnih ugovora ili ograničavanja produžene primjene odredbi iz kolektivnih ugovora, kakav je predlagala Vlada. Sindikalni čelnici zahtijevaju i da država pokaže veću dozu socijalne i gospodarske odgovornosti te da donošenjem određenih zakonodavnih intervencija ne otežava položaj radnika kao suprotstavljene pregovaračke strane.