Foto: Privatan album
"ZOVEM se Iva Šušak. Imam 25 godina. Slijepa sam osoba i prije nepunih godinu dana diplomirala sam socijalnu pedagogiju na Edukacijsko-rehabilitacijskom Fakultetu u Zagrebu. Prije nepunih godinu dana stupila sam i na tržište rada te unatoč iznimnoj aktivnosti i angažiranosti tijekom studija, pronalazak zaposlenja bio mi je veliki problem.
Ali mene ne muči nedostatak posla, nego zid predrasuda, nerazumijevanja, neznanja, zadrtosti potencijalnih poslodavaca i instant-diskvalificiranja samo zbog mog invaliditeta, odnosno mojih fizičkih nedostataka.
No moje kompetencije, stručnost, teorijsko i praktično znanje kao i iskustvo padaju u drugi plan zbog mog bijelog štapa.
Zadnji slučaj diskriminacije koji sam iskusila dogodio se u OŠ grofa Janka Draškovića, u kojoj sam okarakterizirana kao opasna za sebe i učenike te je izneseno mišljenje da definitivno ne mogu obavljati posao socijalnog pedagoga u grupi s petero učenika", započela je svoju priču za Index Iva Šušak.
Kazala je kako joj je u školi rečeno da je moguće da će joj djeca pobjeći iz razreda na ulicu i da kao slijepa osoba ne može raditi u grupama. Rekli su joj da bi problem bio i njeno kretanje po školi kao i penjanje uz stepenice. Također je navela i to da joj je ravnateljica škole kazala da ako želi raditi, neka onda sebi "riješi asistenta".
Radila je već s djecom s problemima u ponašanju
Iva kaže kako to nije izoliran slučaj i da se s ovakvim situacijama već susretala, no da joj je ovo ipak prvi put da ju je netko proglasio "ugrozom za sigurnost i opasnošću".
Ravnateljica: Što ako joj dijete ode iz razreda?
Škola je ostala bez defektologa/socijalnog pedagoga, a nije imala vremena, istaknula je ravnateljica, čekati mjesec dana do raspisivanja javnog natječaja. Imali su pravo ukazati na potrebu za radnikom i privremeno ga zaposliti na rok od 60 dana što se, kazala je, može učiniti bez natječaja.
"Ona se prijavila na temelju oglasa na HZZ-u jer smo tražili radnika. Javila se ona i još desetero osoba. Nazvala sam ju i pozvala na razgovor, iako to nije bila moja dužnost. Ali htjela sam je saslušati. Bilo mi je žao te djevojke, vjerujem da je savjesna i hrabra. Ona je 100 posto slijepa i došla je po poledici u školu s majkom. Ja sam joj mogla reći da je radno mjesto zauzeto, ali ipak sam je pozvala.
Međutim, ona bi bila dužna čuvati djecu koja su hiperaktivna i paziti na njih. Što bi se desilo da joj dijete pobjegne iz razreda? Treba se brinuti o petero djece s posebnim potrebama koja imaju ozbiljne dijagnoze.