Zašto su Slovenci najmanje religiozni među narodima bivše Jugoslavije?

PREMA relevantnim izvorima, religioznost je među Slovencima niža nego u ostalim narodima bivše Jugoslavije. Oko 57-60% Slovenaca izjašnjava se katolicima, ali samo oko 20-30% smatra se religioznima. Također, u Sloveniji se sve manje parova - oko 30-40% - odlučuje za crkveno vjenčanje.

• U Hrvatskoj se više od 80% stanovništva izjašnjava katolicima, oko 70-75% smatra se religioznima, a 55-60% parova odlučuje se za crkveno vjenčanje.
• U Srbiji i Republici Srpskoj oko 80-85% stanovništva izjašnjava se pravoslavcima, 50-60% smatra se religioznima, a 60-70% odlučuje se za crkveno vjenčanje.
• Više od 90% Bošnjaka izjašnjava se muslimanima, a oko 75-80% smatra se religioznima.
• Oko 70-75% Crnogoraca izjašnjava se pravoslavcima, a oko 60-65% smatra se religioznima.
• Makedonci se pretežno izjašnjavaju kao pravoslavci, a oko 50-60% smatra se religioznima.
• Većina kosovskih Albanaca su muslimani, a oko 80-90% smatra se religioznima. Slični postoci vrijede za muslimane Sandžaka.

Nameće se pitanje zašto su Slovenci najmanje religiozni ako su s ostalim jugoslavenskim narodima dijelili dobar dio recentne povijesti – od Austro-Ugarske Monarhije do SFR Jugoslavije. Pritom treba imati na umu da su se u SFRJ promicali ateizam i sekularnost, a ne religioznost.

Prosvjetiteljstvo

Ako odemo malo dalje u povijest, jedan od razloga moglo bi biti to što je Slovenija imala relativno dugu tradiciju sekularizma i liberalizma, koja seže u 19. st. kada su se ondje počeli razvijati snažni pokreti prosvjetiteljstva i nacionalne emancipacije. U tim pokretima religija je često bila viđena kao nešto što pripada prošlosti i konzervativnim društvenim strukturama.

Urbanizacija

Drugi razlog mogao bi biti to što je Slovenija imala relativno visoku stopu urbanizacije i industrijalizacije u usporedbi s ostalim jugoslavenskim narodima. Slično vrijedi i za gospodarski prosperitet, koji je u korelaciji s nižom religioznošću, a u tome je Slovenija uglavnom uvijek prednjačila.

Protestantizam

Jedan od razloga mogla bi biti i činjenica da je protestantska tradicija u Sloveniji imala duboke korijene, koji sežu još u vrijeme reformacije u 16 stoljeću. Tada je Primož Trubar, slovenski protestantski reformator, odigrao ključnu ulogu u širenju protestantizma i tiskanju prvih knjiga na slovenskom jeziku, uključujući prvi slovenski katekizam i Novi zavjet.

Obrazovanje

Tu dolazimo do utjecaja obrazovanja. Slovenci su se najranije masovno opismenili, prvenstveno zahvaljujući spomenutom utjecaju protestantske reformacije i ranom razvoju tiskarstva na narodnom jeziku.

Slovenija danas ima dobro razvijen obrazovni sustav, a kvalitetnije obrazovanje često se povezuje s nižom razinom religioznosti.

Primjerice, podaci pokazuju da slovenski učenici na PISA testovima redovno postižu iznadprosječne rezultate, za razliku od hrvatskih i srpskih, koji postižu prosječne i ispodprosječne.

Nacionalni identitet

Siniša Zrinščak, profesor sociologije na Pravnom fakultetu u Zagrebu, kaže da svi navedeni čimbenici stoje, no ističe da istraživanja pokazuju da je najvažniji faktor jačina utjecaja religije na oblikovanje i održavanje nacionalnog identiteta.

"Naime, između religioznosti i drugih čimbenika, kao što su pismenost, obrazovanje i prosperitet, postoji korelacija, ali ne i nedvosmislena i jaka povezanost", kaže Zrinščak.

"Ako gledamo Hrvatsku, u njoj postoje značajne regionalne razlike u religioznosti. Po svim istraživanjima Istra, Primorje, Zagreb i sjeverozapadni krajevi manje su religiozni od Slavonije i Dalmacije. U potonjim krajevima religija je igrala ulogu u održavanju posebnog nacionalnog identiteta. U njima su u većim udjelima postojali oni 'drugi' - Srbi, pravoslavci, muslimani i tako dalje. Religioznost je uobičajeno puno manja u onim krajevima u kojima tih drugih nije bilo u značajnijim udjelima, u kojima je stanovništvo bilo nacionalno i religijski homogeno. Ako gledamo zapadne dijelove Hrvatske - Istru, Zagreb, Međimurje i sl., u njima religija nije imala razlikovnu funkciju, nego je to imao jezik. Isto je bilo kod Slovenaca. Hrvati se od Slovenaca, Talijana i Austrijanaca ne razlikuju po religiji, nego po jeziku. Svi su katolici. Dakle, tu je jezik odigrao glavnu identitetsku razdjelnicu. Po meni je to zapravo najznačajniji faktor", pojasnio je Zrinščak.

Kaže kako je zanimljivo primijetiti da su Slovenci, koji su svake godine provodili ispitivanja javnog mnijenja, još 1978. zabilježili početak rasta religioznosti.

"On je bio prije primijećen u Sloveniji nego u Hrvatskoj. Tadašnji slovenski sociolozi to su objašnjavali krizom socijalizma – bio je to znak i popratna pojava te krize. Nakon toga došlo je do pada i trenda sekularizacije, kojeg u Hrvatskoj nije bilo upravo zbog povijesne uloge Katoličke crkve u održavanju posebnog nacionalnog identiteta i zbog rata. Tu je došlo do stvaranja jake veze između Crkve i države. Uloga Katoličke crkve dodatno je pojačana ugovorima sa Svetom Stolicom, vjeronaukom u školama i općenito pozicijom koju Katolička crkva ima u Hrvatskoj, a koja je puno jača nego u Sloveniji", kaže Zrinščak.

Pritom ističe da je ono što se dogodilo za vrijeme rata zapravo nastavak onoga što se zbivalo 70-ih i 80-ih, kada je Crkva organizirala razna masovna okupljanja.

"Primjerice, 1979. okupila je mase oko proslave 1300. godina kršćanstva, a potom 1984. u Mariji Bistrici na Marijanskom kongresu. Dakle, organizirala je niz masovnih nacionalnih okupljanja, na kojima se održavala ideja posebnog hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta", zaključuje zagrebački sociolog.

Crkva se u Sloveniji nije uspjela nametnuti

Božo Repe, profesor suvremene slovenske povijesti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, kaže da su svi navedeni čimbenici relevantni. No smatra da vrijedi istaknuti i kulturnu borbu koja se u Sloveniji vodila od kraja 19. st, a koincidirala je s nastankom stranaka.

"Tada je Katolička crkva počela gubiti apsolutni primat u društvu i neuspješno je pokušavala uspostaviti načelo da samo katolik može biti pravi Slovenac", kaže Repe.

"To je izazvalo oštru podjelu između liberalnog i konzervativnog dijela društva. Ova kulturna borba obnovila se nakon osamostaljenja Slovenije, no Crkva je samo djelomično uspjela povratiti pozicije iz vremena između dva svjetska rata. Drugim riječima, Katolička crkva u Sloveniji nije postigla sve ono što je postigla u Hrvatskoj, Poljskoj ili Mađarskoj", tumači Repe.

Loša reputacija Crkve u Sloveniji

Ističe da je Katolička crkva u Sloveniji nekim svojim postupcima također stekla negativnu reputaciju.

"Katolička crkva u Sloveniji neformalno funkcionira kao državna crkva unatoč ustavnoj i zakonskoj jednakopravnosti svih crkava. Ne samo uz podršku desnice već i uz prešutni pristanak lijevo-liberalne politike. Dobila je važnu ulogu u javnim medijima, ali nije uspjela prodrijeti u škole u tolikoj mjeri kao, primjerice, u Hrvatskoj - u slovenskim školama nema katoličkog vjeronauka", navodi.

"Uspjela je vratiti većinu svoje imovine, uključujući najljepše šume i prirodne znamenitosti. Referendum o tome bio je spriječen, a većina građana, uključujući vjernike, to vraćanje nije podržavala. Osim toga, upustila se u tzv. kasino kapitalizam, a dugove je ostavila državi; mariborska biskupija praktički je bankrotirala. Vodstvo slovenske Katoličke crkve također se pokazalo izrazito konzervativnim. Tu je i pitanje pedofilije i slično. Ukratko, Katolička crkva kao institucija u Sloveniji ima vrlo loš ugled, što odbija vjernike, djelomično čak i na selu, gdje inače ima najveći utjecaj", pojašnjava.

Dodaje da su važnu ulogu u smanjenju religioznosti imali i ženski emancipacijski pokreti te danas snažno civilno društvo, koje se posljednjih godina obnovilo. Vjeruje da na trend sekularizacije utječu i neki faktori kao što su "slovenski pragmatizam i odbijanje, posebno među mlađim generacijama, da im se itko miješa u život".