SREDNJA dob postaje sve izazovnije razdoblje za mnoge Amerikance, osobito za one koji su trenutačno u dobi oko 50 – 60 godina. U usporedbi s ranijim generacijama, ali i drugim nacijama, Amerikanci te dobi prijavljuju više usamljenosti i depresije, slabiju fizičku snagu i pogoršanje pamćenja.
Zanimljivo je da druge bogate nacije, osobito nordijske, ne bilježe takve trendove. Naprotiv, u većini razvijenih zemalja osjećaj dobrobiti se u srednjoj dobi poboljšao.
Prema studiji koju je objavilo sveučilište Arizona State University na takve ishode utječe cijeli niz društvenih, zdravstvenih i kulturnih čimbenika. Prije svega, Amerikanci rođeni 1960-ih i početkom 1970-ih prijavljuju više razine usamljenosti i depresije nego ljudi iz ranijih generacija. Oni također bilježe pad pamćenja i fizičke snage.
Ovi obrasci neuobičajeni su u drugim bogatim zemljama. U mnogim usporedivim državama, osobito u nordijskoj Europi, pokazatelji zdravlja i dobrobiti u srednjoj dobi poboljšali su se umjesto da su se pogoršali.
Psiholog Frank J. Infurna sa Sveučilišta Arizona State i njegovi kolege analizirali su anketne podatke iz 17 zemalja kako bi razumjeli zašto se trendovi u srednjoj dobi u SAD-u toliko razlikuju od onih u drugim državama.
"Prava sredovječna kriza u Americi ne ispoljava se kroz izbore u stilu života ili sportskih automobila. Problem je u istodobnom balansiranju posla, financija, obitelji i zdravlja u uvjetima sve slabije društvene potpore", rekao je Infurna. "Podaci to jasno pokazuju", dodao je.
Rezultati objavljeni u časopisu Current Directions in Psychological Science, ukazuju na jasne trendove promjena, kako na osobnoj tako i na društvenoj razini.
Dr. sc. Zvonimir Galić s odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu kaže da je, premda se na prvu čini da se radi o još jednoj studiji o krizi srednjih godina, novo istraživanje dalekosežnije.
"Ono pokazuje da ideologije utječu na društveno uređenje te na socijalne i ekonomske politike, a te politike onda snažno određuju našu psihološku prilagodbu", ističe Galić.
"U ovom slučaju radi se o ideologiji neoliberalizma koja u SAD-u dominira od 1980-ih, a koja odgovornost za životne ishode stavlja isključivo na pojedince i njihov angažman u društvu i na tržištu rada te zanemaruje važnost društva i socijalnih veza među ljudima. Ta ideologija u snažnoj je suprotnosti s temeljnom spoznajom iz psihologije da su za stvarnu sreću i zadovoljstvo ljudima najvažniji odnosi koje imamo s drugim ljudima. U slučaju ovog istraživanja, to je došlo na naplatu ljudima u njihovim 50-ima i 60-ima", tumači Galić.
Autori ističu da je jedan od glavnih čimbenika koji razlikuje SAD od Europe javna potpora obiteljima. Od početka 2000-tih europske zemlje postupno su povećavale izdvajanja za obiteljske naknade.
Nasuprot tome, potrošnja u SAD-u uglavnom je ostala nepromijenjena. SAD nema mnoge uobičajene programe obiteljske politike koji postoje u Europi, uključujući novčana izdvajanja za obitelji s djecom, potpore dohotku tijekom roditeljskog dopusta i subvencioniranu skrb za djecu.
Te razlike u politikama posebno su važne u srednjoj dobi, razdoblju kada mnogi odrasli istodobno rade puno radno vrijeme, odgajaju djecu i brinu se o starijim roditeljima.
U zemljama s jačim obiteljskim naknadama sredovječni odrasli prijavljuju sve niže razine usamljenosti. Nasuprot tome u SAD-u usamljenost iz generacije u generaciju sve više raste.
Dostupnost i cijena zdravstvene skrbi još su jedan važan dio slagalice. Iako SAD troši više na zdravstvenu zaštitu nego bilo koja druga bogata zemlja, pristup zdravstvenoj skrbi često je ograničeniji, a troškovi za pojedince su značajno viši.
Autori ističu da porast izdataka za zdravstvenu skrb opterećuje kućne proračune, smanjuje korištenje preventivne skrbi te pridonosi stresu, anksioznosti i medicinskim dugovima.
Nejednakost u prihodima također pomaže objasniti porast zabilježenog jaza između SAD-a i usporedivih zemalja. Od početka 2000-ih nejednakost je u SAD-u porasla, dok se u većini europskih zemalja stabilizirala ili čak smanjila.
Novo istraživanje pokazalo je da je veća nejednakost povezana s lošijim zdravstvenim ishodima i višim razinama usamljenosti među sredovječnim odraslima.
Druga istraživanja pokazuju da nejednakost prihoda povećava siromaštvo, ograničava mogućnosti napredovanja na socioekonomskoj ljestvici te smanjuje pristup obrazovanju, zapošljavanju i socijalnim uslugama. Svaka od tih prepreka može imati dugotrajne posljedice za fizičko i mentalno zdravlje.
Galić kaže da istraživanja nedvojbeno pokazuju da su velike nejednakosti u prihodima, odnosno bogatstvu povezane s nižim zadovoljstvom u društvu.
"Specifično, progresivno oporezivanje, ono kod kojeg najviše poreza plaćaju najbogatiji, povezano je s većom srećom u društvu, a mehanizam kojim se ta sreća ostvaruje su ulaganja u zdravstvenu skrb ili kvalitetu javnih usluga od kojih onda profitiraju svih članovi neke zajednice", dodaje.
Kulturni obrasci dodatno mogu produbiti međunarodne razlike. Amerikanci se češće nego stanovnici drugih zemalja sele i žive daleko od šire obitelji. Takvi obrasci otežavaju održavanje dugoročnih društvenih veza i pouzdane skrbi unutar obitelji.
Istodobno su kasnije američke generacije stekle manje imovine i suočavaju se s većom financijskom nesigurnošću nego ranije generacije. Stagnacija plaća i dugotrajne posljedice Velike recesije pridonijele su toj ranjivosti. U mnogim europskim zemljama snažnije socijalne sigurnosne mreže pomogle su zaštititi sredovječne odrasle populacije od sličnih pogoršanja situacije.
Jedno od najupečatljivijih otkrića odnosi se na kognitivno zdravlje. Unatoč porastu u razinama obrazovanja, sredovječni odrasli u SAD-u pokazali su pad epizodičkog pamćenja kakav nije uočen u većini usporedivih zemalja.
"Obrazovanje sve manje štiti od usamljenosti, pada u pamćenju i od simptoma depresije", rekao je Infurna.
Istraživači pretpostavljaju da kronični stres, financijska nesigurnost i veći kardiovaskularni rizici mogu oslabiti kognitivne koristi koje je obrazovanje nekoć pružalo.
Autori naglašavaju da lošiji ishodi u srednjoj dobi u SAD-u nisu neizbježni. No ističu da individualni napori sami po sebi nisu dovoljni.
"Na individualnoj razini društvena uključenost je presudna. Pronalaženje zajednice kroz posao, hobije ili mreže skrbi može ublažiti stres i poboljšati dobrobit. Na razini politika, zemlje s jačim sigurnosnim mrežama - plaćenim dopustom, potporom za skrb o djeci i dostupnom zdravstvenom zaštitom imaju bolje ishode", poručio je.
Galić kaže da je ovo još jedno od istraživanja koja pokazuju da BDP, koji je u SAD-u vrlo visok, iako ne kao u nekim europskim zemljama, ne bi smio biti jedina mjera razvoja društva.
"Za zadovoljstvo ljudi u različitim fazama životnog ciklusa ključne su kvaliteta društva u kojem žive i odnosi koje imaju s drugim ljudima. Sva međunarodna istraživanja sreće pokazuju da su najsretnija ona društva u kojima je napredak koji stvara tržišna ekonomija uparen s intervencijama koje pod kontrolom drže nejednakosti koje to tržište stvara. Samo po sebi, tržište ne stvara sreću. Kvaliteta društva i zajednice u kojoj živimo snažno određuju našu dobrobit", zaključuje Galić.