Stanovnici sela oko Černobila opisali napad ruskih vojnika: "To su bili huligani"

Foto: EPA

RUSKA vojska ušla je 24. veljače u černobilsku zonu. Tada je pored kontrolne točke u Černobilu bio i Vasilij Davidenko iz sela Pribirska. On je 68-godišnji čuvar u Nacionalnom parku Černobil te se za Guardian prisjetio kako je izgledao dan kad su Rusi ušli u Černobil.

"To su bili huligani", govori Davidenko pokazujući na turistički kiosk išaran natpisom "černobilski sladoled". Pokraj autobusne stanice bile su krhotine koje je iza sebe ostavila Putinova vojska.

Na tlu su se mogli vidjeti meci iz mitraljeza, kutije cigareta i prazna konzerva tunjevine.

Černobil je postao dom za tisuću vojnika

Davidenko opisuje da je početak invazije bio težak i da su ljudi zabrinuti da bi se Rusi mogli vratiti. Kaže da je u prolazu razgovarao s ruskim vojnicima.

"Bili su to mladi momci iz Sibira. Pitali su me: Tata, kako živiš? Odgovorio sam im da nam je ovdje dobro i zahvalio im na pitanju", otkriva Davidenko. Prema njegovom mišljenju, Rusi su u Černobil ušli tako što su prešli rijeku Pripjat iz Bjelorusije pomoću pontonskog mosta.

Zatim su krenuli prema nuklearnoj elektrani u Černobilu, mjestu katastrofalne nesreće 1986. godine. Do doručka su zauzeli stanicu. Ruski vojnici razoružali su 169 ukrajinskih pripadnika nacionalne garde, koji su bili smješteni u tvornici, te okupili njezino tehničko osoblje od 103 člana. Osnovali su zapovjedni centar i počeli kopati utvrde, uključujući skloništa za tenkove, rovove i podzemnu kuhinju. Za 1000 vojnika Černobil je postao dom.

Činilo se da Kremlj nije svjestan rizika koje zračenje predstavlja za njegove vojnike. Glavnina Putinove napadačke vojske nastavila je prema jugu kroz borovu šumu. Kretali su se asfaltiranom cestom koja vodi do Kijeva, udaljenog 130 kilometara. 

Vojnici radili i spavali u smrtonosnoj crvenoj zoni

"Drugog dana kroz moje je selo prošlo 1700 vozila. Prebrojali smo ih. Kretali su se u četiri trake. Iznad nas su u formaciji neprekidno letjeli borbeni i transportni helikopteri Mi-2, od čega su nam se tresli prozori. Udarni helikopteri Ka-52 letjeli su ekstremno nisko, 100 metara od tla, spuštajući se gore-dolje", kaže Davidenko. 

Kao čuvar u černobilskom nacionalnom parku, Davidenko se nalazi unutar 30 kilometara zone isključenja, koja pokriva 260.000 hektara teritorija. Borbena vozila ruskog pješaštva dolazila su svakih nekoliko minuta i bacala oblake radioaktivne prašine. U međuvremenu su vojnici radili i spavali u zabranjenoj, smrtonosnoj crvenoj zoni Černobila, u blizini napuštenoga grada Pripjata.

Ono što se dogodilo oko Černobila povjesničari bi mogli opisati kao slučaj imperijalne oholosti. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij rekao je da je Kremlj očekivao da će nakon nekoliko dana vidjeti paradu u glavnoj kijevskoj ulici.

Mještani prenijeli koordinate neprijateljskih vozila

Umjesto toga, ukrajinski borci napravili su zasjedu ruskoj koloni u blizini grada Ivankiva, niz cestu od kontrolne točke u Černobilu. Davidenko je rekao da su on i drugi mještani prenijeli koordinate neprijateljskih vozila. To je omogućilo topništvu da točno cilja i da hici budu smrtonosni.

Ukrajinski vojnici kretali su se kroz šumu pješice ili quad vozilima. Rusi su bili bijesni pa su počeli s lovom na "ukrajinske špijune". Davidenko kaže da su ispitivali civile u njegovom selu Pribirsku i zaplijenili im mobitele.

"Čak su pretraživali našu odjeću u slučaju da smo sakrili bilješke. Petero mladih ljudi fotografiralo je njihove tenkove. Odveli su ih. Ne znamo što im se dogodilo", govori Davidenko.

"Ruski vojnici bili su zatečeni jer su se našli pod paljbom"

Operateri dronova koji su zaustavili ruski konvoj krenuli su prema Kijevu. Ukrajinski vojnik Ivan, čiji je nadimak Francuz, rekao je da su ruski vojnici bili zatečeni kad su se našli pod paljbom. Očekivali su pozdrave, a umjesto toga su ih Ukrajinci dočekali "ognjem i mačem", ispričao je vojnik.

"Plan Moskve bio je blitzkrieg. Kad smo napali, za njih je brzo nastao pakao. Neki su napustili svoja vozila i pobjegli. Poznavali smo područje, oni se nisu znali orijentirati", naveo je Ivan.

Ivan je pohvalio svog zapovjednika jer je ostao hladan za vrijeme ruskog granatiranja. Rekao je da je sudjelovao u bitci za Kijev prošlog mjeseca oko grada Irpina.

"Bili smo pod ogromnim pritiskom. Ovo nije samo rat za našu neovisnost. To je za rat europske vrijednosti", izjavio je vojnik.

"Vojnici će osjetiti posljedice zračenja"

U nuklearnoj elektrani osoblje je radilo 25 dana pod ruskim nadzorom. Tada ih je zamijenilo 45 volontera. Svi oni nisu mogli pratiti razinu radijacije jer su im vojnici ukrali servere.

Uzeli su i stolove, namještaj, mikrovalne pećnice i uniforme černobilskog osoblja, rekao je Jevgen Kramarenko, voditelj Državne agencije zone isključenja.

Kramarenko je rekao da su vojnici udisali radioaktivne nukleotide, posebno tijekom fizičke aktivnosti i kopanja rovova.

"Vjerujemo da će osjetiti posljedice zračenja. Neki prije, neki kasnije. Ovo je prvi put da je svijet vidio tenkove u nuklearnoj elektrani", rekao je za Guardian.

"Bojali smo se, ali su 31. ožujka iznenada otišli"

Dulje od mjesec dana Rusi su okupirali i sela koja okružuju zonu. Njih petero provalilo je na imanje u Kočevu, na kojem je 28-godišnja Julija Mihajlenko živjela s majkom i kćerima od šest i jedne godine. Žene su se nekoliko dana skrivale u šumi. Bile su promrzle i gladne, sve dok jedna od djevojčica nije dobila temperaturu. 

Julia je otišla kući po lijekove. U njezinoj kući živjeli su ročnici. Razbili su joj ulazna vrata. Kaže da je kuća bila u neredu i da su joj ruski vojnici sve uzeli.

"Uzeli su zlato, moj laptop, flash kartice i sve naše posuđe, čak i tavu. Rekla sam im da su u kući živjela djeca i pitala ih zašto su to učinili. Izgledali su kao da se osjećaju krivima i žurili su obuti svoje čizme. Prerezali su nam i strujni kabel", govori Julia.

"Slava Rusiji" - ugravirali su na njezin hladnjak. Ukrajinka kaže da su se jako bojali, ali da su vojnici iznenada otišli 31. ožujka.

Rusi ostavili žice i mine među radioaktivnim drvećem

Vrativši se u zonu isključenja, vojnici su odvezli niz ukradenih ukrajinskih vozila natrag u Bjelorusiju, kao i vlastitu vojnu opremu. Sa sobom su poveli zarobljene narodne gardiste. Pozvani su u konferencijsku salu elektrane, gdje su im bile vezane ruke. Kramarenko kaže da ne znaju gdje su.

Ukrajinska nuklearna agencija sada pokušava popraviti štetu. Postrojenje je i dalje bez struje. Rusi su na odlasku ostavili žice i mine skrivene među radioaktivnim drvećem. Kramarenko je rekao da je petero njegovih djelatnika ubijeno u borbama u jedinicama teritorijalne obrane. Drugi su bili u teškom psihičkom stanju nakon što su bili prisiljeni na suživot s okupatorima.

Davidenko je Guardianu rekao da je preživio rusko preuzimanje relativno neozlijeđen. U šumi je uspio sakriti automobil, snježni plug i kanu.