U redu, vijest smo upili, informaciju uzeli na znanje, ali u moru daleko većih skandala, ova "sitnica" djeluje gotovo zanemarivo. Samo mali dio velikog tragikomičnog mozaika u koji iz dana u dan tupo buljimo. Već smo se navikli na to da naši Muppeti nemaju pojma ni o čemu pa zašto gubiti energiju i isticati očito. Mlataraju televizijskim ekranom poput plišanih lutaka, a nakon nesuvislih monologa u najboljem ćete slučaju izvući isti onaj osjećaj nelagode koji vas pogađa svaki puta kada Ava Karabatić pokušava ispasti pametna i načitana. Neugoda zbog nekog kome bi trebalo biti neugodno, ali iz nekog misterioznog razloga nije.
Nije grijeh ne znati, but...
U naletu opravdanog cinizma mogli bi se zapitati kakvi nas to ljudi vode u Europu i kakve se tek blamaže odigravaju kada se ova vesela družina poliglota nađe u društvu svjetskih i europskih političara i uglednika. Bilo kako bilo, pitanje problematičnog engleskog ponovno se našlo na dnevnom redu.
Svi ćemo se složiti, riječ je o sramotnom neznanju i neoprostivoj indolenciji jer ipak se radi o ljudima koji bi u nekoj idealnoj situaciji trebali biti bolji ili sposobniji od prosječnog Hrvata. Istina, ne znati engleski nije isto što i podaviti punu vreću štenaca pa oko toga ne treba praviti preveliku dramu, ali da se i ova sitnica savršeno uklapa u veću sliku nesposobnosti - to stoji. Što god o tome mislili, ministar turizma trebao bi znati engleski. Tim više jer engleski pronalazimo kao preduvjet za posao blagajnice.
No, zanemarimo na tren ljutnju koju izaziva činjenica da nakon sveg tog utajenog i ukradenog novca nitko nije ukrao par tisuća kuna i uplatio tečaj stranog jezika onima koji bi strani jezik obavezno trebali znati. Dakle, pokušajmo problemu pristupiti s čisto ljudske strane. Kao da se radi o običnim ljudima, a ne o "njima". Možete li uopće zamisliti neugodnost kroz koju na dnevnoj bazi prolaze Jadranka Kosor i novootkriveni Borat, Damir Bajs. Svakodnevno se susreću sa stranim političarima, diplomatima i novinarima, a s nekima od njih vjerojatno će popiti neobavezno piće i proćakulati o dnevnim temama. Kako to uopće izgleda? Osjećaju li ti ljudi barem malu grižnju savjesti kada shvate da nisu u stanju reći gdje se u Zagrebu mogu pojesti najbolji ćevapi, a da ne zatraže pomoć prevoditelja? A što je sa situacijama kada se nađu u društvu kolega političara koji opušteno baljezgaju o svemu i svačemu? Pa nećete za sobom vući prevoditelja da vam simultano prevodi svaku njihovu riječ. Nije praktično, simultani prijevod ubija humor i totalno narušava dinamiku razgovora. Zamislite kako bi se osjećali da ekipi pričate neki vic pa pravite pauze da bi prevoditelj Jadranki Kosor objasnio u čemu je poanta. Da jadna ne stoji sa strane kao dijete s kojim se nitko ne želi igrati, klima glavom i cereka se kao lud na brašno. Tužna je to scena.
Ma nije bitno, uzmite bombon
Imamo razloga mrziti ih i kritizirati zbog sveg i svačeg, ali morate osjetiti onu trunku sažaljenja koju imate za sve isključene. Čak i ako se radi o članovima najnesposobnije vlade na svijetu. Mnogi su se od nas barem jednom našli u neugodnoj situaciji kada ste jedini trijezni u sobi punoj napušenih ljudi. To je grozan osjećaj. Svi se zabavljaju, pričaju nebuloze i umiru od smijeha, a vi ne znate u čemu je fora jer niste povukli ni jedan dim. E, to je gruba stvarnost Jadranke Kosor i Damira Bajsa. Stoje utegnuti u svojim odijelima i diče se dostignućima, ali u stvarnosti su najsličniji poglavicama plemena. Mumljaju na svom misterioznom jeziku, cokću i klikću jezicima, a ljudi im se obraćaju kao da su zaostali u razvoju. "HAU VAS D TRIP MIS KOSOR? DID JU EVER SI A PLEJN? BIG METAL BRD. VUUUUŠ!" A naša se Jadranka samo smijulji, mutavo ponavlja "jes, jes, naaaajs", mlatara rukama i ponosno pokazuje svoj novi lijepi broš: "Dis aj baj dej bifor jesterdej". Dođe vam milo pa ženu poželite pomilovati po sijedoj glavici i ponuditi je bombonima. Da uživa u slatkom dok odrasli pričaju jezikom odraslih.
Nakon ovog bi i najbahatiji kampanjac u razredu rekao: "Pa ne mogu se ovako sramotiti, majku mu. Naučit ću taj vražji engleski makar ćuskije padale". No, čini se da smo ih razmazili pa svijetom hodaju vođeni mišlju da se od njih ne očekuje više. Što će nama šoferima strani jezici?