Foto: Pixsell/Matija Habljak/Nel Pavletic
LNG je kratica koja stoji za liquefied natural gas, odnosno prirodni ukapljeni plin.
Vlada je još u lipnju 2016. godine odlučila kako se projekt mora realizirati kroz dvije faze. Prva je realizacija plutajućeg LNG terminala, koji ima konstrukciju broda.
U drugoj fazi, plutajući terminal trebao bi biti realiziran kao kopneni s pravomoćnom lokacijskom dozvolom iz rujna 2016.
Devastacija flore i faune?
Otkad je vlada odlučila da će se, umjesto kopnenog, graditi plutajući terminal, šefovi lokalne i regionalne samouprave, predstavnici političkih stranaka, ekolozi, sportaši, pjevači i predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata s otoka Krka prosvjeduju protiv projekta.
Tvrde kako plutajući terminal nije u skladu sa zakonima. Smatraju kako će projekt vizualno nagrditi okoliš te da je rashlađivanje mora veliki problem. Boje se onečišćenja. Nije im jasno kako će se sanirati prostor i objekti nakon prestanka rada plutajućeg terminala. U strahu su zbog mogućeg ugibanja morskih organizama. Brinu zbog devastacije flore i faune u moru oko Krka.
S druge strane, čini se kako javnost nije potanko upoznata s detaljima izgradnje LNG terminala u Hrvatskoj. U raspravama oko ovog strateškog investicijskog projekta te jednog od 195 ključnih energetskih infrastrukturnih projekata Europske unije, poznatih kao Projekti od zajedničkog interesa, često se mogu čuti oprečna i, za javnost, često zbunjujuća mišljenja.
Zato smo razgovarali s Vjeranom Piršićem, članom udruge EKO Kvarner i oštrim protivnikom gradnje plutajućeg LNG terminala. Također, razgovarali smo i s Andreom Lopac, vodećim ekspertom za LNG Hrvatsku. Oboje su nam ponudili argumente za i protiv izgradnje plutajućeg terminala.
Vjeran Piršić - Protiv izgradnje
“Prema svim dokumentima, održanim sjednicama i internim informacijama, koliko ja znam, ni Primorsko-goranska županija, ni općina Omišalj, ni ostale općine, ni najveći dio civilnog društva nisu protiv LNG terminala.
Ono što je sporno, je kakav terminal i gdje.
U predloženom projektu sporno je kao primarno povratak na tehnologiju regresifikacije korištenjem mora. Konkretno, da bi ste taj plin, koji dolazi na temperaturi od minus 162 stupnja Celzijusa, stlačen 800 puta, mogli pustiti u plinovod, morate ga zagrijati. To se može napraviti na tri načina;
- korištenjem temperature mora, što je manji problem kad ste na otvorenom oceanu, i zbog pothlađivanja, ali prije svega zbog korištenja spoja kojeg u maloprodaji zovemo varikina protiv obrasta algi i školjki.
- može se koristiti dijelove već postojećeg postrojenja kao što je Plomin plinoelektrana
- može se koristiti isparak samog plina. Prema podacima iz Trsta, morali biste utrošiti oko 1.3 % plina, a da ne uništavate more.
Ono što je u ovom slučaju najgore, LNG Hrvatska je prije nekoliko godina prošao upravni postupak procjene utjecaja na okoliš i odbacio je korištenje mora, a sad se vratio na korištenje mora. Ministarstvo okoliša je 2012. godine tu istu tehnologiju odbacilo kao neprihvatljivu, i to temeljem iskustva talijanskog terminala na drugoj obali Jadrana koji je doveo do ekološke katastrofe. (Rješenje ministarstva je u prilogu)
Ekološka katastrofa
Pravo pitanje je zašto je kompanija s promjenom uprave i zašto je ministarstvo koje je već jedanput zabranilo tu tehnologiju prihvatilo i, proglašavanjem naših predstavnika, podržalo tehnologiju koja je sporna. Ponavljam, nije sporan terminal sam po sebi. Sporna je, za nas, najlošija tehnologija, a za investitora i vlasnika najpovoljnija. Dvojbeno je donosi li ta tehnologija ekološku katastrofu. Investitor, izvođač studije i povjerenstvo misle da ne, a prije nekoliko dana smo imali okrugli stol u općini Omišalj, na kojemu su eksperti sa sveučilišta iz Trsta, Ljubljane, Zagreba i Rijeke, uključujući i bivšeg ministra Dobrovića, jasno ustvrdili da nije dokazano da neće biti izuzetno negativnog utjecaja. Vjerojatno neće biti vidljiv prvi dan, već se kumulativno, nakon nekoliko godina korištenja, očekuju veliki problemi u ekosustavu Kvarnera, a mogli bi imati veliki utjecaj na turizam i ribarstvo. "
Upitali smo ga o kojim razmjerima ekološke katastrofe govori.
“To je stvar različitih procjena. Sigurno je da već drugi dan ne bi bilo sve rashlađeno i pobijeno. povjerenstvo govori o nesumnjivo zanemarivom utjecaju. Eksperti koje smo okupili tvrde da će biti izuzetno negativan. Fundamentalna stvar je ta što nisu napravljena dovoljno duboka bazna istraživanja.
Morski biolozi će vam reći da su zadnja istraživanja provedena prije 40 godina. Nisu bila dovoljna i nema se na temelju čega modelirati. Nitko ne može kvalitetno procijeniti koje će biti posljedice. Eksperti koji su bili ovdje kažu kako će biti neprihvatljive, dok povjerenstvo tvrdi suprotno. Ja se samo nadam da nećemo to morati empirijski provjeriti."
Podvodni radovi
"Druga sporna stvar u sada predloženom projektu, zbog pomicanja na mikrolokaciji i zbog dva broda, potrebno je odraditi podvodne radove na uklanjanju oko 8 tisuća kubika kamena. Geološka istraživanja su jasno ukazala da se radi o vrlo tvrdom, nabijenom kamenu te će se morati otvoriti podvodni kamenolom. Buka koja će se pritom stvarati, ribama će stanište činiti izuzetno neugodnim. Također, eksplozije će dovesti do zamagljenja koje će struje pronijeti po Kvarneru.
Problem vjetra
Treća stvar, koja je sigurnosni problem, a u javnoj raspravi su je iznijeli pomorci, činjenica je da dva velika broda na toj mikrolokaciji sigurno imaju manevarske limite, posebno u slučaju isplovljavanja. U kontekstu klimatskih promjena, primjerice kod nas je nedavno bura na mostu puhala snagom od preko 200 km na sat, položaj broda visine 17 katova, koji pruža otpor vjetru, na toj mikrolokaciji je upitan. Pogotovo zbog činjenice da je ove zime na susjednom Janafu savijen niz stupova javne rasvjete. Pitanje je koliko bi to sve skupa bilo sigurno.
Po svim našim iskustvima, vjetrovi se pojačavaju. To je sukladno matematičkim modelima koji su razvijeni na Ruđeru Boškoviću. Pomorci tvrde da je situacija sve gora i gora, a to je opasnost koju je teško procijeniti jer nije napravljena dovoljna modulacija. Bilo bi razumno uzeti neko mjerenje da se vidi što se zaista događa.
Zbrzani projekt
Problem je i to što je cijeli projekt zbrzan. Imali smo projekt koji je bio prihvaćen, koji je prošao procjenu utjecaja na okoliš, koji nije koristio more, koji je u prostornom planu i koji je bio prihvaćen od lokalne zajednice. Oni su sad promijenili projekt, pri čemu nije primarno što su u njega stavili brod. Primarno je što žele koristiti temperaturu mora, a svi koje smo kontaktirali, osim izvođača studije, očekuju veliki negativan utjecaj. U prethodnom projektu LNG terminala odbačen je takav pristup. Bili su svjesni da je to problem.
Na istoj mikrolokaciji bila je dovedena tvornica Dina Petrokemije. Prije 40 godina, američka tvrtka nije koristila more za potrebe hlađenja svojih postrojenja nego su išli na izuzetno skupe titanske izmjenjivače koji su se mehanički čistili. Oni prije 40 godina zaista nisu imali interesa održavati ekologiju jedne socijalističke zemlje, no ipak su procijenili da tako treba biti.
Redukcija pristupa informacijama
Dakle, da zaokružimo, problemi su korištenje mora za regresifikaciju, podvodni radovi na 8 tisuća kubika dna koji mogu napraviti veliki cirkus i klimatske promjene koje dovode do pitanja sigurnost usidrenog broda na toj mikrolokaciji.
Na ta pitanja nije kvalitetno odgovoreno. Sve informacije i studija utjecaja okoliš, po nama, nisu dokazale da je projekt prihvatljiv za okoliš.
Radi se strahovita redukcija pristupa informacijama. Održana je sjednica povjerenstva u maloj dvorani, a prije 15-ak godina ministarstvo je iznajmljivalo dvorane u hotelu Internacional i pozivali su se svi novinari. Dogodio se demokratski deficit jer su odbili niz građana koji su predmetni eksperti i koji su htjeli sudjelovati. Praktički se skrivao cijeli projekt od javnosti jer nisu obavijestili novinare.
Mislim da je bilo 178 primjedbi građana i pravnih osoba. Oni su ih na javnoj raspravi uvredljivo odbili. To su ljudi koji su desetljećima radili u Petrokemiji, koji imaju doktorate na Pomorskom fakultetu, koji su, u krajnjem slučaju i plinaši, pokazali su da je izvođač studije napravio izuzetno nekvalitetan dokument kojeg nije mogao braniti. Kad smo dali primjedbu na javnoj raspravi, oni su apsolutno odbili 80 % primjedbi, 17 % djelomično, a prihvatili su 3 % primjedbi”, rekao je Vjeran Piršić i najavio nastavak borbe pomoću svih legalnih i legitimnih sredstava.
Andrea Lopac - Za izgradnju
"Cijeli ovaj projekt je krenuo kao kopneni terminal. Vjerujte mi, svakom inženjeru cure sline i svi bismo mi gradili kopneni terminal. To je inženjerski izazov s nizom mogućnosti. Međutim, kopneni terminal je, kao i bilo koji drugi terminal, regulirana energetska djelatnost. To znači da ja kao netko tko razvija projekt, moram doći HERA-i, Hrvatskoj regulatornoj energetskoj agenciji.
Svaka zemlja članica ima svoju agenciju, i imamo jednu pokrovnu. Ta agencija ima javni regulatorni račun, koji se nalazi na njenoj stranici. Radi se o metodologiji izračuna tarife i dozvoljenog prihoda investitoru. Dvaput je bila javna rasprava o toj metodologiji. Uz tu metodologiju, u formulu se stavlja capex (potrebna ulaganja) i opex (operativne troškove koji idu svake godine). To se provuče kroz regulatorni račun od 10 do 20 godina, koliko je dozvoljeno da se vraćaju uložena sredstva za energetsko postrojenje. Takav postupak je svuda isti, i za Mađare, i za HEP, za sve koji su regulirana energetska djelatnost.
Kad se razvijao kopneni terminal i kad su stavljene sve cifre u regulatorni račun, van je ispala tarifa od 3,75 eura po megavat satu. Što to znači?
Financijski isplativ projekt
To znači da jedna kompanija u Kataru mora kupiti LNG, mora platiti transport tog LNG-a do prihvatnog terminala. Na terminalu mora platiti 3,75 eura regasifikaciju i platiti 1 euro za ulaz i izlaz iz transportnog sustava. Na kraju, računica te kompanije da do svog tržišta dovede plin putem LNG terminala jednostavno pada u vodu jer je regasifikacija preskupa. Nitko nije htio potpisati ugovore s tako skupim iznosom. Investitor ne može spustiti cijenu jer je ona definirana kao regulirana cijena. Izbacila ju je formula. Tada se prešlo na downsizing. Smanjilo se kapacitete i još uvijek se htjelo graditi kopneni terminal. Ponovno je tarifa bila iznad 3 eura.
Najveći dio toka plina u Europi je sa zapada prema istoku. Tako idu smjernice i od tud se širi smjer toka plina. Nešto malo dolazi s Pireneja i Sjevernog mora. Ukoliko Rusi obustave plin, past će tlak u cijevima ispod 35 bara, a na 30 bara, kao minimum, vrte se plinske turbine koje daju struju. To bi značilo da bi Europa ostala i bez plina i bez struje. Te sve mjere, vektori i proračuni, obavljeni su 2014. i 2015. godine kao tzv. Gas press test. Oni su 2016. objavili da taj mali terminal u Hrvatskoj, na tom mjestu, kad stisne malo koliko može stisnuti, može dovući pritisak plina do granica Austrije, Slovenije, Mađarske, itd. te može održati transportni sustav na nivou potrebnih bara koliko je potrebno da Europa ima za zaštićene korisnike. To su bolnice, starački domovi, vrtići, škole… Nije nam to Europa dala jer smo lijepi i pametni, nego zato što preko nas mogu ostvariti opskrbu. Zato su nam dali 30 % capexa, odnosno 102 milijuna eura.
Zbog toga se onda išlo na novi downsizing. Odlučeno je, vlada je u parlamentu izglasala da se ide na plutajuće rješenje, na način da se plutajuće napravi prvo. Kad se gradi plutajuće rješenje, ne kupuje se samo brod. Grade se pristan i vodovodi koji se mogu koristiti u drugoj fazi, čistačka stanica i plinovodi. Sve se iznese na leđima prve faze, kako bi u drugoj capex bio manji. Capex našeg sadašnjeg projekta je maksimalno 350 milijuna eura, za razliku od prošlog koji je iznosio preko 600. Opex, za razliku od prošlih 40 i nešto milijuna eura godišnje, sad je do 12 milijuna eura. Kad se uđe u regulatorni račun HERA-e s tim capexom i opexom, ispada da je tarifa ispod 1.5 eura po megavat satu, s tendencijom daljnjeg spuštanja. Trgovci koji prodaju Petrokemiji našli su računicu kako da nabave jeftiniji plin od ruskog, kako ga ne bi ubila tarifa. Od kupljenog do prodanog plina možda imate 1 euro po megavat satu. I to sam puno rekla, najčešće je pola eura.
Mi ih nismo ubili i zato je ovo financijski isplativ projekt. Naravno da time pada i naša zarada. Nitko se nije potrudio na HERA-i pogledati projekt. Ako su capex i opex manji, i zarada je manja. Dakle, LNG Hrvatska neće više zaraditi. Dapače, primjenom ovog modela ćemo puno manje zaraditi.
Prelazak na kopneni terminal
Na kopneni ćemo sigurno prijeći kad u plinski sustav budemo mogli ući s više od 3 i pol, odnosno 4 milijarde. To ćemo moći ako se iskaže interes. Tada će Plinacro opet od HERA-e morati dobiti dozvolu za izgradnju cijevi. Neće je moći izgraditi ako nije puna. Tek tada, s dobijenom dozvolom, a to traje godinu ili dvije, tada mi, jer nam je omogućen izlazak s broda, možemo krenuti u zahtjev HERA-i da krenemo razvijati drugu fazu. Po mom slobodnom proračunu, to će biti u sedmoj ili osmoj godini rada terminala. U tih 7 ili 8 godina mi smo otplatili veliki dio kamata kredita, otplatili smo i plinovod, i vodovod, i zgradu, i čuvarnicu što smo sagradili za manje novaca, a koristit će nam za kopneni. On se gradi oko tri godine i taman će oko desete godine poslovanja biti spreman za korištenje. Sagradit ćemo ga s odgođenim povratom kredita i onda možemo ili prodati plutajući terminal ili ga poslati na rad negdje drugdje. Onda zatvaramo kapitalnu investiciju na način da smo manje zaduženi. Kad se sve provuče kroz račun, tarifa je manja. Gradnja kopnenog terminala odjednom je nemoguća.
Problem zagađenja
Što se tiče zagađenja, bit ćemo smješteni ispred Omišlja i Njivica. Na tom mjestu se nalazi Janaf u koji ulaze tankeri koji su veći od mog broda, a oni nose naftu. Tu naftu pretovaruju u 1 milijun metara kubnih spremnika koji su tamo trajno smješteni. Dakle, tamo je milijun tona nafte ili naftnih derivata. Znate što čini nafta kad se prolije? Užas. Znate što čini LNG kad se prolije? On ispari. Htjela bih pozvati novinare, koliko god vas ima, da odemo na LNG terminal i da ja onda zapalim cigaretu i ugasim taj opušak u LNG-u. Vi ćete se svi pobacati oko stolova, a ja znam da se ništa neće dogoditi. LNG ne gori, on evaporira. Napravi se oblik koji se penje jer je lakši od zraka i uzdiže se u visine. Znate kako se može dogoditi zagađenje s našeg broda? Da padne avion na nas i onda će to biti zagađenje od aviona. Kada zbrojite sve brodove, LNG carriere, prihvatne i otpremne terminale, nikad nije došlo do gubitka tereta. Nikad. Poslujemo 40 godina. Bilo je nesreća na otpremnim terminalima,ali ne na prihvatnim i ne s LNG-om.
LNG nije pod tlakom, on je kriogena tekućina. Ljudima ode koža ako dodirnu hladnu cijev i zato nosimo skafandere i izgledamo kao kreteni. Mogućnost nesreće je svedena na nulu, što je dokazano u 40 godina postojanja pomorskog dijela LNG industrije.
Imamo LNG koji je u spremniku broda. Dolazi na kompresor na kojemu se komprimira. Kao da imate puhalicu u dvorištu. Ona na mjestu gdje ulazi zrak i izlazi, napravi malu kompresiju da bi mogli otpuhati lišće. Isto se događa na brodu. Na brodu je LNG na normalnom tlaku. Onda cijevima dolazi do kompresora gdje se komprimira i odmah uplinjuje. Kao što imate Inu koja proizvodi plin. Onda taj plin docuri do kompresora, a potom ga se šalje u mrežu. Kad vi zapalite plin na svom bojleru, on je morao doći do vas. Došao je tako što imate tlak u cijevima. To su normalne fizikalne pojave kojima se služimo, a da to ni ne znamo. Kad ulazite u zgradu, onaj priključak kraj kojeg prolazite, on je na 6,7 bara. Plin koji u Zagrebu koristimo svi, ima tlak. Negdje veći, negdje manji. Želimo li civilizaciju? Ako da, moramo imati energente. I ja bih vrlo rado da je sve na struju, kao što rekoh, sline mi cure na novu tehnologiju. Ali zasad, to ne možemo.
Problem radova na okolišu
Bilo kopneni, bilo plutajući terminal, mora se riješiti pristup samom terminalu. Tu su tri pličine. Izgledaju kao tri brežuljka, a između njih je jedna dolina. Za rušenje tih vrhova i za polaganje tih vrhova u dolinu postoji pravomoćna lokacijska dozvola. To je obrađeno za kopneni terminal i studija, kao i rješenje i dozvola su dostupni online. To je napravljeno 2015. godine, kad su i na javnoj raspravi odlučili ispeglati ta tri vrha na siguran način. Odobrena je studija utjecaja na okoliš za to poravnanje. Radi se o 11 tisuća metara kubnih materijala koji se s ta tri vrha moraju prebaciti u udolinu. I za te radove postoji pravomoćna dozvola.
Problem vjetra
Maritimna studija je napravljena. Napravio ju je Pomorski fakultet u Rijeci. Ona je krenula putem ministarstva, nakon toga je predana u Kapetaniju. Odobrena je prije usvajanja mišljenja od strane povjerenstva. U njemu sjede i ljudi iz Lučke kapetanije. Kad se radi studija utjecaja na okoliš, radi se na način izmjenjivanja misli i poboljšanja zahtjeva do maksimuma. Ti ljudi koji sjede u povjerenstvu na tri sjednice su rekli što struka predlaže da se još implementira. Tako je i Lučka kapetanija bila konzultirana. Na studiji su radili ljudi koji vode LNG terminale. Uzeti su podaci za mikrolokaciju. I ne samo nju. Taj carrier mora proći Otrantska vrata, cijeli Jadran, Vela vrata, Mala vrata, zaviti desnom krmom i parkirati lijevim bokom uz terminal.
Na Krčkom mostu meteouvjeti su 8 bofora, a mi još uvijek možemo raditi. Zašto? Zato jer je ta lokacija izmišljena za LNG terminal. Bura snažno puše na refule i nezgodna je za inženjere. Ta bura, da bi uopće došla do našeg terminala, mora udariti na mnogo mjesta na Krku. Svom snagom ne može doći do mikrolokacije. Jedino što nam bura radi na mikrolokaciji, malo nam pomiče krmu broda. Zato, kad se digne vjetar, maritimna studija je propisala da terminal mora zvati tegljača da ga gura i da bude tamo. Brod je u luci najsigurniji, one nisu birane bezveze. Jedino što brodu može smetati je sjeverac, a imamo prirodno sklonište. Jugo do njega ne može. Valovi mogu biti visoki 7 metara, a ne mogu mu ništa. Brod je toliko stabilan da se ni ne ljuljuška u ekstremnim situacijama.
Jedino što se može desiti je, kad carrier dolazi na terminal, s obzirom da imate dva broda u micanju, tada se prekida pretovar. Stoji privezan za terminal, a on je privezan za pristan. On ne prekrcava ako je vjetar prejak, ali terminal i dalje radi jer ima 15-20 % tereta u spremnicima kako bi u svim uvjetima mogao raditi. Ukoliko se još jače pojača vjetar, remorkeri, kojih uvijek mora biti najmanje četiri na raspolaganju unutar 18 minuta, dolaze i stavljaju carrier na predviđena četiri mjesta gdje može čekati smirenje vremena. Najčešće ne čekaju nego naprave krug i nastavljaju dalje.
Problem klora
Dozvoljena koncentracija klora na ispustu bilo koje industrije u Hrvatskoj iznosi 0.2 miligrama po litri. Dozvoljena koncentracije u vodi za piće, u cijevima, iznosi 0.5 miligrama po litri. Znate zašto? Da bi mogla pobiti sve beštije koje bi vas mogle ugroziti. S broda izlazi 0.1 miligram hipoklorida po litri vode. To nije kemikalija koju smo dovezli cisternama, nego je to tvar koju estrahiramo elektrolizom iz mora. Iz natrijevog klorida izvlačimo spoj koji se zove hipoklorid. Njega vratimo kako ne bi na sistemu rasle alge. Istina, u našem sistemu alge su mrtve. Nema ih, kao što ih nema u vodi koju pijemo jer ih je ubio hipoklorid. Na lokaciji Omišalj - Njivice, otkad ona postoji, nemate kemijsku obradu nikakvih sanitarnih voda. 103 tone svega biološki neobrađenog tu izlazi van. Pored tankera koji uvijek uzima i ispušta malo balastnih voda. Što mislite čime se čiste sustavi u bilo kojem kontejnerašu ili kruzeru? Hipokloridom, jer je jedini neotrovan i dopušten. Postoje drugi, ali otrovni načini. Postoje bakrene cijevi, gdje se bakar osipa, a jedu ga ribe.
U moru najviše ima klora, koji se nalazi u raznim spojevima. Kad hipoklorid izađe s terminala, on krene reagirati s natrijevim kloridom, s magnezijevim kloridom i tako dalje. On iščezne na 450 metara od mora (mjesta na kojem je ušao u more). Nema ga. Napravit ćemo mu svejedno ljubičasti trag koji će ga pratiti, koji će se mjeriti na svim mogućim mjestima dok god sam tamo, od probnog rada do zauvijek.
Ne može se nataložiti jer se more u zaljevu mijenja. Tijekom povoljnih struja mijenja se za sedam dana. U nepovoljnim, za 70 dana. Pjena se ne može dogoditi. Čujem stalno kako more grije LNG na terminalu u Porto Viru. Ljudi imaju betonski otok. To nije brod nego betonski otok na kojem im je ušao zrak u sustav. Zamislite da ste napunili kadu vodom i zabrčkali rukom. Stvara li se pjena? Da. Sad zamislite da ste stavili šampon unutra. Ta pjena će duže trajati. Vani je bilo hladno, radili su na visokom pogonu jer su morali opskrbiti Italiju plinom. Pjena se smrznula i tako smrznuta je došla do obale. Nije ništa napravila, ali je ružna. Kad pustite pjenu na minus 10, kako zna zapuhati na površini mora, ona bi se skrutila. Pogotovo što je puna mrtvih algi i planktona jer klor ubija alge i planktone. Klor tome i služi. Na slavinama slatke vode, da nema klora u cijevima, stvorila bi se žabokrečina.
Problem hlađenja mora
Problema hlađenja mora nema. Ono što uđe u terminal, kad izađe, sedam stupnjeva je hladnije. Imamo instrument koji to bilježi. To je lako provjerljivo i to će biti online. Kad plivate u Opatiji, uvijek ima nekih vrulja. Te vrulje su po 10 stupnjeva hladnije. I ovo će biti jedna vrulja koja s ogromnim količinama vode ulazi u ogromnu količinu vode. 200 metara dalje od broda, razlika u temperaturi je 1 stupanj. 300 metara od broda, ne možete izmjeriti razliku u temperaturi”, ispričala je Andrea Lopac u razgovoru za Index.
LNG Holy. by Index.hr on Scribd