Postoji organizirana dobrovoljna razmjena bubrega, koliko je to etično?

Ilustracija: Shutterstock

ZADNJIH dana puno se govori o mogućoj trgovini organima u KBC-u Zagreb. Inspekcija Ministarstva zdravstva otkrila je nepravilnosti kod dvije transplantacije bubrega u KBC-u Zagreb iz 2019. godine te sve prijavila Hrvatskoj liječničkoj komori (HLK) i Državnom odvjetništvu zbog sumnje na trgovinu organima. Nakon prijave je donošena odluka o privremenoj zabrani presađivanja bubrega s nesrodnih davatelja. 

Naime, donori su bili vozač iz Srbije i pekar s Kosova, u oba slučaja slabijeg imovinskog stanja, što je potaknulo sumnju na to da se radilo o klasičnom obrascu trgovine organima – kada siromašna osoba proda svoj organ onome tko ima novaca kako bi popravila svoju financijsku situaciju.

Nedostatak organa za transplantaciju nije samo problem u Hrvatskoj, već u cijelome svijetu. Prema podacima američke Agencije za zdravstvene usluge i resurse (HRSA), u SAD-u se trenutno na popisu onih koji čekaju donirani organ nalazi 106.000 ljudi, a svakoga dana umire u prosjeku 17 osoba s te liste jer nisu dočekale potrebnu transplantaciju.

Lanac darivatelja bubrega

S obzirom na to da je prodaja organa nezakonita, odnosno donator mora dobrovoljno i bez financijske naknade nekome ustupiti dio svog tijela, u SAD-u i drugim zemljama počeli su se organizirati lokalni i globalni lanci darivatelja bubrega.

Kako to izgleda u praksi? Osoba A treba bubreg i njegov partner mu ga želi donirati, ali njihovi organi nisu kompatibilni. S druge strane, postoji drugi par u istoj situaciji, gdje osobi B ne odgovara bubreg njezinog prijatelja.

Ako se povežete u lanac dobrovoljnog darivanja bubrega, taj problem može biti riješen – jer osobi A odgovara bubreg darivatelja drugog para i obratno. Svatko na kraju dobije potrebni organ, a sve se zbiva na dobrovoljnoj i legalnoj bazi.

Razmjena bubrega na globalnoj razini

Prema, studiji objavljenoj prošle godine, razmjena bubrega (pacijent u svakom paru dobiva kompatibilan bubreg od davatelja drugog pacijenta) postala je skoro standardni oblik transplantacije u Sjedinjenim Državama te se taj lanac povećava i drugdje u svijetu.

Američki znanstvenici predlažu da se takav sustav sve više počne provoditi globalno (GKE, global kidney exchange) i da se u njega uključe i pacijenti iz siromašnijih zemalja koji se nalaze u istoj situaciji.

Smatraju da takva vrsta razmjene organa predstavlja veliku uštedu za američki zdravstveni sustav jer su dugoročni tretmani lijekovima, dijalizom i ostalim pregledima skuplji nego sam postupak transplantacije i naknadne skrbi.

U slučaju globalne razmjene bubrega, liječničke troškove skrbi za oba para platio bi američki državljanin (odnosno njegovo osiguravajuće društvo) – ako se radi o dogovoru s parom iz siromašnije zemlje. Sam čin međusobnog darivanja bubrega bi i dalje bio dobrovoljan i bez financijske naknade.

Etički problemi

Mada se na prvi pogled ovo rješenje za nestašicu doniranih organa čini savršenim, ipak postoji "kvaka", odnosno neki etički problemi. Naime, kada se pristupa lancu darivatelja bubrega, ponekad se on mora dati unaprijed jer trenutno nema kompatibilnog para.

Primjerice, osoba A je ušla u organiziranje razmjene bubrega, ali u tom trenutku nema podudarajućeg bubrega za nju. S druge strane, drugom paru (osoba B) odgovara organ partnera osobe A te on unaprijed donira svoj bubreg čekajući da se u lancu pojavi treći par (osoba C) s kompatibilnim bubregom.

Forbes navodi da je ovakva jednostrana isplativost jedan od glavnih izvora kontroverzi oko GKE-a jer državljani SAD-a imaju veće koristi od tog programa nego oni iz siromašnijih zemalja. Primjerice, ako par s Filipina ima bubreg koji odgovara paru iz Sjedinjenih Država, ali njihov nije srodan njima, Filipinci unaprijed doniraju svoj bubreg i možda im neće odmah biti plaćeni apsolutno svi troškovi.

Drugačija razina zdravstvene skrbi

Lanac darivatelja bubrega obično se provodi unutar pojedinih država, iako se u zadnje vrijeme sve češće zbiva i globalno. Indija i Portugal izvršili su prvu razmjenu 2015., a Austrija i Češka 2016. godine. Neprofitna organizacija Eurotransplant podržava suradnju u osam europskih zemalja, s čime se dobiva veći broj potencijalnih podudaranja.

Ali bogatije zemlje imaju još jednu prednost, piše Forbes. Ako pristupite lancu GKE, u kojem se od 2015. pokušavaju povezati parovi donator-primatelj iz siromašnijih i bogatijih zemalja, Amerikanac će vjerojatno dobiti višu razinu njege nakon operacije nego darivatelj iz siromašne zemlje. Ova drugačija razina zdravstvene skrbi također ukazuje na to da zemlje s nižim resursima neće moći u potpunosti iskoristiti sve usluge transplantacije iz programa GKE.

Dodatno, ovakva vrsta globalne razmjene organa mogla bi na neki način ojačati nezakonitu trgovinu organa na crnom tržištu, odnosno mogao bi porasti pritisak na rodbinu i prijatelje koji zapravo ne žele donirati svoje bubrege.

"Sin nam je tri godine pisao i zahvaljivao što smo ocu spasili život"

Liječnički tim koji je sudjelovao u prvoj globalnoj razmjeni bubrega između para s Filipina i para iz SAD-a tvrdi da je ovaj program bio uspješan i da je spasio dva života.

"Treba biti jasno, bez GKE-a, muškarac s Filipina ne bi mogao primiti bubreg svoje supruge. Dakle, da nije bilo GKE-a, suprug bi umro, žena bi izgubila svog životnog partnera, a njihov sin oca. Oni nisu imali alternativu", napisali su liječnici.

"GKE nije iskoristio par s Filipina. Upravo suprotno, omogućio je da se suprugu spasi život jer si oni nisu mogli priuštiti dijalizu. Njihov sin je tijekom tri godine na Dan očeva pisao našem liječničkom timu i zahvaljivao što smo ocu spasili život."