MADA Venera danas izgleda kao jako negostoljubivo mjesto, znanstvenici već duže razmišljaju o tome je li u nekom trenutku ovaj planet mogao biti pogodan za razvoj života kakav poznajemo.
Prijašnja istraživanja ukazivala su na to da je Venera u drevnoj prošlosti možda bila prekrivena oceanima, no nova studija pokazuje upravo suprotno - na njoj nikada nije moglo biti većih rezervoara tekuće vode. Znanstvenici su također utvrdili da smo mi ljudi imali sreće jer se sličan scenarij mogao odigrati i na Zemlji.
Planet s otrovnom atmosferom
Venera, naš najbliži susjed, slične je veličine i gustoće kao Zemlja, no po svemu ostalome se uvelike razlikuje od našeg matičnog planeta.
Dok je Zemlja savršeno mjesto za život, Venera je beživotni planet s otrovnom atmosferom ugljikovog dioksida koja je 90 puta gušća od naše, oblacima sumporne kiseline i temperaturama na površini koje dosežu 462 stupnja Celzijeva, što je dovoljno vruće da se otopi olovo.
Kako bi razumjeli zašto su ova dva stjenovita planeta ispala tako različito, tim astrofizičara napravio je detaljnu simulaciju početka formiranja planeta u našem Sunčevom sustavu prije 4.5 milijardi godina.
Pritom su koristili klimatske modele slične onima koje znanstvenici koriste pri simulaciji klimatskih promjena na Zemlji, piše CNN.
Zemlja i Venera kao užarene peći
Prije više od 4 milijarde godina Zemlja i Venera bile su izuzetno vruće i prekrivene magmom.
Oceani se mogu formirati samo kada su temperature dovoljno niske da se voda kondenzira i pada u obliku kiše tijekom više tisuća godina. Na taj se način na Zemlji tijekom desetaka milijuna godina formirao globalni ocean, dok je Venera, s druge strane, ostala prevruća za takav proces.
U tom je periodu Sunce bilo oko 25% slabije nego danas, no to još uvijek nije bio dovoljno jak faktor za hlađenje Venere jer se radi o drugom najbližem planetu našoj matičnoj zvijezdi. Znanstvenici su se stoga upitali jesu li oblaci mogli odigrati ulogu u snižavanju temperature na tom planetu.
Njihov klimatski model utvrdio je da su oblaci doprinijeli klimatskoj promjeni, ali ne na način na koji smo prije mislili. Naime, oni su se gomilali na noćnoj strani Venere, gdje nisu mogli zaštititi dnevnu stranu planeta od Sunca. Iako Venera nije jednom stranom uvijek okrenuta prema Suncu, ona se izuzetno sporo rotira.
Tako su noćni oblaci, umjesto da zaštite Veneru od vrućine, zapravo pridonijeli efektu staklenika koji je zadržao toplinu u gustoj atmosferi planeta i održavao visoke temperature, stoji u istraživanju. S takvom postojanom, zarobljenom toplinom, Venera je bila prevruća za kondenziranje vode i stvaranje kiše. Umjesto toga, voda je mogla postojati samo u obliku plina, vodene pare, u atmosferi.
I Zemlja je mogla imati istu sudbinu
Da se naš planet nalazi nešto bliže Suncu ili da je naša zvijezda bila iste jačine kao danas, i Zemlju je mogla dočekati ista sudbina.
Budući da je Sunce prije nekoliko milijardi godina bilo slabije, naš planet se uspio dovoljno ohladiti kako bi se formirao globalni ocean.
"Ovo je potpuni preokret u našem gledištu. Uvijek se smatralo da je slabije Sunce bilo velika prepreka za pojavu života na Zemlji. No, pokazalo se da je za mladu, jako vruću Zemlju ovakvo Sunce možda zapravo bilo odlična prilika", rekla je astrofizičarka Emeline Bolmont sa ženevskog sveučilišta.
Ovi nalazi pokazuju kako unutar našeg Sunčevog sustava mogu postojati različiti načini evolucije stjenovitih planeta.
Istraživanje naziva Day–night cloud asymmetry prevents early oceans on Venus but not on Earth objavljeno je u časopisu Nature.