Studija: Sreća je navika koja se može naučiti na znanstveno potvrđeni način

BROJNA istraživanja pokazala su da je mentalno blagostanje, odnosno sreća, navika koja se može naučiti, međutim, u novoj studiji objavljenoj u časopisu Higher Education, znanstvenici su otkrili kako se ona može trajno održavati.

Autori su u novom radu istraživali učinak tečaja "Znanost o sreći" koji se provodio na Sveučilištu u Bristolu u Engleskoj. Rezultati su pokazali da usvajanje navika koje znanstveno dokazano djeluju na osjećaj sreće poput tjelovježbe, meditacije, vođenja dnevnika, izražavanja zahvalnosti i dobrih djela može značajno i trajno poboljšati osjećaj dobrobiti, ali samo ako se te prakse održavaju tijekom vremena.

Znanost o sreći utemeljena na dokazima

Tečaj Znanost o sreći, pokrenut 2018., koji se temelji na kolegiju "Psihologija i dobar život" Sveučilišta Yale, osmišljen je da poboljša mentalno blagostanje metodama koje su znanstveno provjerene.

On se ne izvodi na klasičan način s tradicionalnim poučavanjem i ispitima, već se fokusira na prenošenje znanja o tome što suvremena recenzirana istraživanja u psihologiji i neuroznanosti otkrivaju o prirodi sreće.

Pokriva niz tema od bioloških i ekoloških odrednica sreće do praktičnih savjeta o poticanju mentalnog blagostanja. Cilj takvog pristupa je ne samo educirati, već i opremiti studente alatima za aktivno poboljšanje vlastitog mentalnog zdravlja.

Istraživanje trajnog poboljšanja

Već su neke ranije studije pokazale da psihoobrazovni tečajevi mogu kratkoročno poboljšati psihološko blagostanje, no iz njih se nije moglo zaključiti hoće li ta poboljšanja trajati na duge staze. Istraživači su stoga u novoj studiji pokušali utvrditi može li uključivanje u strukturirani obrazovni program poput tečaja "Znanost sreće" omogućiti trajnije poboljšanje mentalnog blagostanja.

Za svoju studiju znanstvenici su prikupili podatke od studenata koji su sudjelovali u tečaju "Znanost o sreći" i nakon toga odgovorili na upitnike.

Poziv za sudjelovanje poslan je skupini od 905 studenata koji su sudjelovali u anketama o dobrobiti prije i nakon pohađanja tečaja ranijih godina. Od njih se 228 odazvalo na ponovljena mjerenja koja su se provodila između 12 i 29 mjeseci nakon završetka tečaja.

Za mjerenje blagostanja studija je koristila nekoliko dobro provjerenih alata kao što je Kratka Warwick-Edinburghova ljestvica mentalnog blagostanja koja je poznata po pouzdanosti u mjerenju pozitivnih aspekata mentalnog zdravlja. Za mjerenje anksioznosti korišten je Upitnik generaliziranog anksioznog poremećaja, dok je usamljenost procijenjena pomoću verzije 3. stavke UCLA skale usamljenosti.

Studenti koji su sudjelovali u tečaju na početku su izvijestili o značajnom poboljšanju svoje opće dobrobiti s povećanjem od 10 do 15% na rezultatima na Kratkoj Warwick-Edinburghovoj ljestvici mentalnog blagostanja. Ovaj rezultat pokazao je da tečajevi namijenjeni poboljšanju mentalnog zdravlja studenata mogu biti učinkoviti.

Među ispitanicima njih 50.67% nastavilo je s barem jednom od praksi za poboljšanje dobrobiti u koje su bili upućeni tijekom tečaja, kao što su primjerice osvještavanje i izražavanje zahvalnosti, prakticiranje usredotočivanja svjesnosti mindfulness, odnosno meditacije, bavljenje redovitom tjelesnom aktivnošću, vođenje dnevnika ili izvođenje nekih dobrih djela. Zahvalnost je bila najčešća praksa s kojom su sudionici nastavili.

Testiranje 29 mjeseci kasnije

Kada su istraživači 29 mjeseci nakon završetka tečaja proveli ponovne procjene, otkrili su da je poboljšanje osjećaja mentalnog blagostanja ostalo prisutno samo kod onih koji su aktivno nastavili prakticirati prakse naučene tijekom tečaja.

"Ova studija pokazuje da je samo sudjelovanje na tečaju - bilo u teretani, na meditaciji ili na tečaju sreće utemeljenom na dokazima kao što je naš - tek početak. Morate se obavezati da ćete redovito koristiti ono što ste naučili", objasnio je Bruce Hood, prvi autor studije i profesor razvojne psihologije u društvu na Sveučilištu u Bristolu.

Ključna je koncentracija na druge

Istaknuo je da se veliki dio onoga što se u tečaju podučava vrti oko pozitivnih psiholoških intervencija koje skreću pozornost ljudi s njih samih, kroz pomaganje drugima, druženje s prijateljima, iskazivanje zahvalnosti ili meditaciju.

"Ovo je suprotno od prevladavajuće doktrine o dominantnoj usredotočenosti na sebe. Brojne studije pokazale su da izlazak iz vlastitih glava pomaže da se udaljimo od negativnih razmišljanja koja mogu biti temelj mnogih problema s mentalnim zdravljem", dodao je Hood.

To je u skladu s poznatom izrekom da je nezaposleni um đavolja radionica.

Studija je značajan doprinos

Psihologinja dr. sc. Miranda Novak s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu kaže da je studija, iako ima nekih nedostataka jer je napravljena bez kontrolne skupine i jer se velik dio studenata koji su sudjelovali kasnije nije javio za nastavak sudjelovanja pa ne znamo kakvi su bili njihovi rezultati, ipak značajan doprinos u ovom području.

"Dosta je dokaza da sve prakse navedene u studiji utječu na poboljšanje mentalne dobrobiti jer povećavaju samoprihvaćanje i prisutnost pojedinca koji se kroz ove prakse može odvojiti od vlastitih misli, od katastrofiziranja ili pak od osjećaja da je nepovezan s drugima", kaže Novak.

"Cijeli pokret pozitivne psihologije svoj je zamah dobio od Seligmana i Csikszentmihalya koji su 2000. napisali rad "Positive Psychology: An Introduction" za časopis American Psychologist. Nakon toga je unutar cijele discipline osmišljeno iznimno puno intervencija te evaluacijskih studija. Još su meta-analize Sina i Lyubomirskya (2009) te Boliera i suradnika (2013) pokazale da su intervencije koje se baziraju na principima pozitivne psihologije, bilo da je riječ o nekom obliku grupnih intervencija i programa ili pak nekom obliku samopomoći ili individualne terapije, ustvari učinkovite. Efekti takvih intervencija pozitivno utječu na povećanje pozitivnog mentalnog zdravlja i smanjenje simptoma depresivnosti", tumači Novak.

Mindfulness potvrđeno pomaže

Socijalna pedagoginja dr. sc. Josipa Mihić s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu kaže da se u zapadnom svijetu već 50-ak i više godina provode istraživanja dobrobiti koje meditativna praksa ima na djecu, mlade i odrasle potaknuta radovima istraživača i praktičara Jona Kabat-Zinna.

"Ta su istraživanja uglavnom usmjerena na ispitivanje učinaka programa mindfulness, višetjednih grupnih meditativnih treninga usmjerenih na razvoj svjesnosti, prisutne pažnje i suosjećanja, tzv. programi usredotočene svjesnosti", kaže Mihić.

"Brojna istraživanja pokazuju kako sudjelovanje u programima ove vrste jako povoljno utječe na psihološku dobrobit pojedinca, smanjenje simptoma stresa, anksioznih i depresivnih simptoma, povećanje kvalitete pažnje i samosvijesti, smanjenje zdravstvenih i psihosomatskih problema, problema sa spavanjem te razvoj suosjećanja prema sebi i drugima. Prema novijim istraživanjima vidljive su i značajne poželjne fiziološke promjene mozga uslijed redovitog prakticiranja meditativnih praksi. Programi ove vrste dostupni su i u Hrvatskoj, a posljednjih nekoliko godina istražuje se njihov učinak u različitim okruženjima poput škola, ustanova zdravstvene skrbi i zatvorskog sustava. Također, svakodnevno osvještavanje osjećaja zahvalnosti za male i velike stvari koje su prisutne u našim životima dokazano već u razdoblju od dva tjedna prakticiranja može značajno reducirati razinu simptoma stresa i povećati osjećaj dobrobiti. Dovoljno je prisjetiti se barem tri trenutka u danu, osobe, događaja, iskustva, stvari, nečije geste na kojoj smo u tom danu bili zahvalni i razviti tu mentalnu naviku. Osim toga, činjenje nečeg lijepog za druge direktno čini da se i mi osjećamo bolje", tumači Mihić.

Preventivne programe treba uvesti u obrazovni sustav

Novak napominje da ovakve i slične studije definitivno pokazuju da je važno ulagati u znanstveno-utemeljene preventivne programe te programe promocije mentalnog zdravlja.

"Prevencijska znanost je disciplina koja se intenzivno razvija zadnjih nekoliko desetljeća i brojnim je studijama dokazano da su razvojno prikladni preventivni programi učinkoviti u smanjivanju problema u ponašanju, ali i u smanjivanju problema mentalnog zdravlja i to na javnozdravstvenoj razini. Što to ustvari znači? Ukoliko bismo na nacionalnoj razini imali preventivni program za ranu osnovnoškolsku dob koji je usmjeren na jačanje socijalno-emocionalnih kompetencija, za više razrede osnovne škole nacionalni program koji je usmjeren na široko područje prevencije ovisnosti i jačanje socijalnih vještina, a za srednjoškolsku dob nacionalni program usmjeren na jačanje otpornosti na stres i vještine suočavanja, tada bismo kao društvo sustavno mogli smanjiti stope problema u ponašanju kao i stope anksioznih i depresivnih simptoma kod djece i mladih. Znanost je već pokazala što funkcionira, no nažalost u našoj zemlji još uvijek čekamo da donositelji odluka preuzmu odgovornost i osiguraju iste standarde za svu djecu i mlade", dodaje.

Stalna sreća je neprirodna izmišljotina

Novak kaže da ipak ima problema s idejom o vježbanju stalne sreće koju doživljava produktom modernog društva.

"Nije normalno niti je moguće biti stalno sretan. Sreća je trenutak, vrhunac nečega, jedan dio života", kaže psihologinja.

"Nekako je toksično odbijati cijeli drugi dio emocionalnog spektra. Za nas ljude posve je normalno da smo u patnji, u tuzi, težini, ljutnji… i to je u redu. Život je kompliciran i ustvari je umjetnost naći neki balans u svim emocionalnim sadržajima i u svemu što nam se događa. Ključ za dobro mentalno zdravlje stoga nije sreća kao konstanta nego je to sam put kojim idemo i kako njime koračamo", tumači Novak.

Važni su i materijalni preduvjeti za sreću

Mihić ističe da osim programa opisanog u ovoj studiji i svih spomenutih praksi za koje znamo da dokazano djeluju u promociji mentalnog zdravlja ne smijemo zaboraviti i kako je zaista jako teško, ako ne i nemoguće, osnaživati mentalno zdravlje i osjećaje zadovoljstva, blagostanja i sreće ukoliko nam nisu zadovoljene osnovne potrebe, poput financijske sigurnosti i prilika da ravnopravno participiramo u društvu.

"Država je dužna i odgovorna činiti više u osiguravanju osnovnih socijalnih i drugih preduvjeta da bi se pojedinci mogli zaista osjećati dobro u našem društvu", kaže Mihić.

"Živimo u vremenu u kojemu se naglasak dominantno stavlja na odgovornost pojedinca, no ne smijemo zaboraviti kako socijalne okolnosti jako utječu na mentalno zdravlje ljudi. Malim svakodnevnim praksama zaista možemo unaprijediti svoj osjećaj zadovoljstva životom, no potrebne su i šire društvene promjene kako bismo kreirali sretno i mentalno zdravo društvo", poručuje Mihić.