Leopold I., prvi kralj nezavisne Belgije, bio je ključna figura u nastanku moderne belgijske države i jedan od najutjecajnijih europskih monarha 19. stoljeća, premda je vladao relativno malom zemljom. Njegov dolazak na prijestolje uslijedio je nakon burnih političkih događaja koji su Europu zahvatili u razdoblju nakon Napoleonovih ratova.
Leopold Georg Christian Friedrich rođen je 16. prosinca 1790. u Coburgu, u današnjoj Njemačkoj, kao pripadnik ugledne dinastije Saxe-Coburg-Saalfeld. Već u mladosti stupio je u europsku visoku politiku i vojsku. Tijekom Napoleonskih ratova služio je u ruskoj vojsci, a kasnije je izgradio snažne veze s britanskim dvorom.
Oženio se britanskom prijestolonasljednicom Charlotte od Walesa, no ona je preminula 1817., što je Leopolda dovelo u središte britanskog političkog i društvenog života, iako nikada nije postao britanski kralj.
Belgija je kao država nastala nakon revolucije 1830. godine, kada su se južne pokrajine odcijepile od Kraljevine Nizozemske. Europske sile tražile su neutralnog i politički prihvatljivog vladara koji bi stabilizirao novu državu i spriječio širenje sukoba. Leopold je bio idealan kandidat: protestant po rođenju, ali politički pragmatičan, s jakim vezama u Londonu i Parizu.
Belgijski Narodni kongres izabrao ga je za kralja, a Leopold I. prisegnuo je na belgijski ustav 21. srpnja 1831. godine. Taj se datum i danas obilježava kao belgijski nacionalni praznik. Njegova krunidba označila je konačno uspostavljanje nezavisne Belgije kao ustavne monarhije.
Tijekom svoje vladavine Leopold I. djelovao je više kao politički arbitar nego kao apsolutni vladar. Poštovao je ustav, radio na jačanju državnih institucija i nastojao očuvati neutralnost Belgije, koja je bila zajamčena međunarodnim ugovorima. Posebno je važna njegova uloga u diplomatskom balansiranju između velikih sila, prije svega Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva i Pruske.
Leopold je bio i vješt obiteljski strateg. Zahvaljujući brojnim dinastičkim vezama, često je nazivan "ujakom Europe". Njegovi rođaci i potomci sjedili su na prijestoljima ili u samom vrhu vlasti u više europskih zemalja, što je dodatno jačalo njegov politički utjecaj.
Kralj Leopold I. vladao je Belgijom do svoje smrti 10. prosinca 1865. godine u Laekenu. Naslijedio ga je sin Leopold II., kasnije poznat po brutalnoj kolonijalnoj vladavini u Kongu. Za razliku od svog nasljednika, Leopold I. u belgijskoj povijesti ostao je zapamćen kao razborit i umjeren vladar koji je postavio temelje stabilne i međunarodno priznate države.