Aleksandar Veliki stvorio je carstvo koje se prostiralo od jugoistoka Europe sve do Indije u samo dvanaest godina. Nakon što je umro, njegovu su državu podijelili njegovi generali. Jedan od njih bio je Ptolomej, čovjek koji je putovao s Aleksandrom od njegovih samih početaka. Kada je država podijeljena, Ptolomej je dobio kontrolu nad Egiptom. Njegova dinastija vladala je gotovo 300 godina, sve dok u Egipat nije došao Oktavijan, kasnije poznat pod imenom August i pripojio kraljevstvo Rimskom Carstvu 1. kolovoza 30. godine pr. Kr.. Time završava period helenizma.
Što je helenizam?
Kada je Aleksandar pripojio nove pokrajine svojoj makedonskoj državi, odlučio je sačuvati tamošnje običaje i kulture. Međutim, njegova grčka vojska donijela je neke promjene, poglavito u religijskom smislu. Grci su na Bliskom istoku i dalje htjeli štovati stara grčka božanstva pa je Aleksandar naredio izgradnju njihovih hramova. Međutim, nije htio povrijediti osjećaje drugih vjera pa je tako nastao helenizam - spoj grčke i istočnjačke kulture.
Promjena se nije dogodila tijekom noći, već s godinama. Grčki bog Zeus stopio se s egipatskim Ozirisom pa je nastao kult Serapisa - boga s grčkom bradom i žezlom, ali sa sunčevim diskom iznad glave. Slično se dogodilo s Isis koja je poprimila grčke atribute majčinstva i plodnosti što je bilo karakteristično za Afroditu. U nekim drugim dijelovima Egipta Zeus se spojio s Amun-Raom, a promjenu su doživjeli svi grčki i istočnjački bogovi.
Egipat i druge helenističke države uživale su u svojoj neovisnosti sve do 2. stoljeća pr. Kr. kada počinje rimska ekspanzija u istočnom Sredozemlju. Prvo pada sama Makedonija i to iste godine kada završava period Punskih ratova. Desetak godina kasnije Kraljevstvo Pergam u Maloj Aziji ostaje bez nasljednika, a posljednji kralj Atal III. oporučno ostavlja svoju zemlju Rimu.
Područje oko Levanta i Mezopotamije bilo je u rukama Seleukida, no postaje rimska provincija nakon intervencije Pompeja, Cezarovog najvećeg rivala. On je 63. godine pr. Kr. stvorio provinciju Siriju. Tako je od sredine 1. stoljeća pr. Kr. ostao samo Egipat.
Pad Egipta i početak Carstva
Egiptom je tada vladala Kleopatra koja je pomagala Marku Antoniju da pobjedi u Drugom trijumviratu protiv Oktavijana. Okoristila se situacijom u Rimu kako bi proširila granice Egipta, a uskoro započela i intimnu vezu s Antonijem. Rodila mu je troje djece i podupirala Oktavijanove protivnike.
Oktavijan je bio Cezarov nasljednik koji je nakon Cezarove smrti dobio veliko bogatstvo i iskoristio ga za osvajanje moći. Posljednja epizoda njegovih osvajanja bila je bitka kod Akcija 31. godine pr. Kr. kada su se njegova i egipatska mornarica sukobile u Grčkoj. Nakon totalnog potopa Antonijevih snaga, on bježi natrag Kleopatri u Egipat. Uskoro tamo stiže i Oktavijan, a Kleopatra i Antonije počinili su samoubojstvo.
Egipat je okupiran, djeca Marka Antonija i Kleopatre su odvedena u Rim, a Oktavijan je Rimu priskrbio vrlo važnu provinciju. Egipat je imao razvijenu poljoprivredu što je rezultiralo etiketom "žitnice Rimskog Carstva" u idućem stoljeću. Helenistička božanstva su očuvana ili su stopljena s rimskim, a osobito su popularni bili razni kultovi koji su bili tolerirani u zemlji. Kult koji nije bio toleriran bio je onaj kršćanski jer je odbacivao rimska božanstva.