Foto: 123rf
Po nenaplativim kreditima predvode UniCredit, Intesa, Monte Paschi, Banco Popolare i UBI
"UniCredit, Intesa, Monte Paschi, Banco Popolare i UBI predvode u nenaplativim kreditima. Omjer krize još se lakše može pratiti kroz prizmu indeksa Texas Ratio koji mjeri količinu nenaplative imovine i kredita, uključujući kredite koji nisu naplaćeni više od 90 dana, podijeljenu s materijalnim kapitalom banke, plus gubitak kreditnih rezervi. Ako je taj omjer iznad 100 posto, radi se o ozbiljnom upozorenju", pojašnjava Peter Garnry, rukovoditelj strategije za dionice u Saxo banci te navodi da je sedam od 47 banaka u indeksu Euro STOXX 600 Banks trenutno iznad te kritične granice, od čega su tri talijanske banke, a odmah ispod su još dvije, UniCredit i Intesa, što pokazuje magnitudu bankarske krize u Italiji.
Talijanska vlada zatražila je odobrenje europskih regulatora da iskoristi članak 32 direktive o oporavku i sanaciji kreditnih institucija koja omogućava privremenu pomoć države banci za koju je izvjesno da ne može proći EBA-inu provjeru otpornosti. Plan je, čini se, dokapitalizirati Monte Paschi prodajom novih konvertibilnih obveznica talijanskoj vladi, vrijedne minimalno tri milijarde eura, kroz državni fond za spas banaka, navode iz Saxo banke.
"Pad na stres testu automatski znači insolventnost, a potpuno je neizvjesno do kuda onda može ići započeta spirala bankarske krize", sumnjičav je Garnry i podsjeća da EBA dolazi u kontrolu 29. srpnja. Ipak, pozitivna vijest su sve bolji makro ekonomski pokazatelji koji su napokon okrenuli trend za nenaplative kredite u Italiji i omjer je počeo padati. No profitabilnost banaka je vrlo niska i nužna je hitna injekcija kapitala. UniCreditu primjerice nedostaje oko osam milijardi eura u materijalnom kapitalu, no burzovna valuacija te tvrtke je vrlo atraktivna i vrijedi držati duge pozicije za tu dionicu, smatra Garnry.
S obzirom da je inflacija jedva iznad nule, mogući dodatni udar na potrošačke cijene natjerao bi ECB u mehanizam spašavanja talijanskih banaka od bankrota, ali dioničari i kreditori bi svejedno snosili taj trošak, zaključuje Garnry.