22. srpnja svake godine podsjeti stanovnike Lovreća na ogroman zločin koji se dogodio tijekom Drugog svjetskog rata u Dalmatinskoj zagori. Naime, tada su pripadnici talijanske divizije Bergamo u jednom danu ubili stotinjak mještana za koje su smatrali da su članovi partizanskih odreda.
Stanje u Jugoslaviji 1943. bilo je u najmanju ruku kompleksno. S jedne strane, ustaše su shvatile kako gotovo pola svoje zemlje nemaju pod kontrolom radi organiziranog partizanskog ustanka, a njemački i talijanski oficiri javljali su svojim nadređenima da pošalju još vojske kako bi se stanje u NDH dovelo pod kontrolu.
Lokalne stanovnike su potrpali u kuću i spalili. Smijali se dok se to događalo
Talijanska divizija Bergamo dobila je zadatak da pronađe partizane u okolici Lovreća. Fašisti su znali da se mnogi partizani skrivaju u brdovitim Dinaridima, a isto tako nisu znali riješiti problem gladi u državi. Naređeno im je da nakon što pronađu izdajice, pokupe svu stoku i uzmu svu hranu koju mogu nositi. Pridružila im se nekolicina četnika i njemačkih oficira.
Čim su se talijanski vojnici pojavili pred Lovrećom, započeo je okršaj te su obje strane izgubile dvadesetak boraca. Brojnija talijanska vojska ipak je osvojila područje, a zatočene partizane brzo su potrpali u jednu od partizanskih kuća, a onda ju zapalili. Nekolicina je pokušala pobjeći kroz prozore, ali tamo su čekali Talijani koji su ih brže-bolje bacili nazad unutra.
Nakon što su se zabavili paleći žive ljude, fašisti su odlazili od kuće do kuće te krali i spalili većinu mjesta. Ubili su još četrdesetak ljudi za koje su sami prosudili da su bili partizani pa odlučili o njihovoj sudbini.
Kuća gdje su zapaljeni Lovrećani danas nosi ime Kuća spaljenih i može se posjetiti. Zaštićena je kao kulturno dobro, a ispred nje podignut je spomenik s imenima poginulih.