KIJEV je mjesecima lobirao, moglo bi se reći vodio diplomatsku ofenzivu, da dobije zapadne tenkove. Želja mu je bila dobiti barem 500 primjeraka, a što Kijev zaželi, to (u pravilu) i dobije, pa će tako dobiti i više od 500 zapadnih tenkova. Međutim, ne baš one koje je očekivao.
Leopard 1 krenuo u serijsku proizvodnju 1965.
Za razliku od neodlučnosti Berlina da dozvoli isporuku tenkova Leopard 2, odluka o isporuci Leoparda 1 bila je puno lakša. Proporcionalno tome, i oduševljenje Ukrajinaca novim tenkom je puno manje. Jer ipak se radi o borbenom vozilu čija je serijska proizvodnja krenula još davne 1965. godine.
Okončana je 1984. godine nakon proizvedenih 6565 primjerka. Naravno, nisu svi otišli oružanim snagama tadašnje Savezne Republike Njemačke (Zapadna Njemačka). Više od pola otišlo je stranim kupcima, što je najbolji dokaz da se radilo o jako dobrom tenku. Danas su Leopardi 1 zastarjeli s ograničenim mogućnostima borbene uporabe, no to ne znači da ih ukrajinska vojska ne bi mogla itekako dobro iskoristiti. Doduše, ne kao ofenzivno oružje.
Napravljeno je šest inačica
Tijekom serijske proizvodnje Leopard 1 je neprestano poboljšavan, tako da je napravljeno čak šest inačica. Šesta je bila pokušaj ugradnje topa od 120 mm koja nikad nije ušla u serijsku proizvodnju jer je njemačko ministarstvo obrane pokrenulo razvoj Leoparda 2 s istim topom. Zadnja i najbolja inačica bila je A5.
Pokretljivost im je jako dobra
Od tri osnovna čimbenika svakog tenka, Leopardima 1 najbolja je pokretljivost koja je bolja od suvremenih zapadnih tenkova. U sve Leoparde 1 ugrađeni su dizelski motori MB 838 njemačke tvrtke MTU, najboljeg proizvođača tenkovskih motora na svijetu. Kad su ugrađeni, davali su 830 konjskih snaga, no to je bilo prije više od četrdeset godina, stoga bi svi motori morali sada proći kroz generalnu reparaciju kako bi im se vratile snaga i pouzdanost. A to je skupo i traži puno vremena.
Dobra pokretljivost Leoparda 1 bila je rezultat male mase vozila od samo 42.4 tone. Mala masa značila je i nisku razinu oklopne zaštite Leoparda 1 već po standardima iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Oklopna zaštita je donekle poboljšana na inačici A3 koja je dobila kupolu od višeslojnog oklopa koji se sastojao od dvije čelične ploče između kojih je umetnuta plastika, čime se povećala zaštita od kumulativnih bojnih glava.
Slab oklop
Za inačicu A5 razvijen je dodatni oklop od polikarbonatnih ploča koje se postavljaju na kupolu. Danas ovaj oklop nema baš nikakav učinak pa bi za buduće ukrajinske posade Leoparda 1 bilo puno svrsishodnije da se postave ploče eksplozivno-reaktivnog oklopa. To nije jeftino rješenje, traži vrijeme za prilagodbu i ugradnju te bi se povećala zaštita isključivo protiv projektila s kumulativnom bojnom glavom.
Vrlo niska razina oklopne zaštite Leoparda 1 A5 uvjetovat će mogućnost njegove borbene uporabe u Ukrajini. Imat će vrlo ograničene mogućnosti ofenzivnog djelovanja jer ne može izdržati ni pogotke iz protuoklopnog oružja kao što je RPG-7, a kamoli suvremenije. Potkalibarni penetratori ispaljeni iz ruskih tenkovskih topova kalibra 125 mm uništavat će ga na udaljenosti većoj od 2000 metara.
Ima ubojit top
Najbolja odlika Leoparda 1 je paljbena moć koju osigurava top L7 od 105 mm. Bez obzira na mali kalibar, ovaj je top i danas jako ubojit. L7 i njegove izvedenice već se nalaze na borbenim vozilima koja su donirana Ukrajini, od slovenskih tenkova T55S, preko izvidničkih vozila AMX-10 RC, pa do američkih borbenih vozila na kotačima M1128 Stryker.
U operaciji Mivtsa Shlom HaGalil (Mir za Galileju) 1982. godine u Libanonu izraelske Merkave s topovima M68 (američka izvedenica L7) bez problema su uništavale sirijske T-72. S obzirom na to da je glavni ruski tenk u Ukrajini još uvijek T-72, uz nešto T-80 i T-90, L7 će dobiti još jednu priliku dokazati učinkovitost.
Tajna uspješnosti topa L7 je u činjenici da je ugrađen na jako velik broj borbenih vozila. Velik broj korisnika značio je vrlo veliku potražnju za streljivom, što je pak povećavalo broj tvrtki spremnih investirati u razvoj i proizvodnju. Tako se stvorila konkurenciju unutar koje je svaki i minimalan napredak jednog proizvođača tjerao ostale da poboljšaju svoju ponudu.
S obzirom na to da su diljem svijeta u operativnoj uporabi još deseci tisuća borbenih oklopnih vozila s L7 topom ili njegovim izvedenicama, mnoge tvrtke i dalje proizvode (i poboljšavaju) streljivo za njega. Najsuvremenije granate s potkalibarnim penetratorima od volframa mogu na udaljenosti većoj od 1000 metara uništiti i ruske T-90 tenkove. Za uvjete ratovanja u Ukrajini to je više nego dovoljno.
Da bi se topom moglo učinkovito gađati, neophodan je sustav za usmjeravanje paljbe (SUP). Leopardi 1 A5 imali su za svoje vrijeme jako napredan SUP EMES 18 tvrtke Atlas Elektronik. Sastojao se od digitalnog balističkog računala, laserskog daljinomjera i termovizije. Nakon što su tenkovi povučeni iz operativne uporabe, sve je to povađeno da bi se iskoristilo negdje drugdje. Zbog toga će sve Leoparde 1 A5 prije odlaska u Ukrajinu morati nanovo opremiti SUP-ovima. Sustav EMES 18 odavno se ne proizvodi, pa će se morati ugraditi neki drugi.
Odličan lovac i oružje za defenzivne operacije
Dobra pokretljivost, vrlo slaba oklopna zaštita i odličan top od Leoparda 1 čine odličnog lovca tenkova i oružje za defenzivne operacije. Odmah nakon objave vijesti da je Berlin odobrio slanje Leoparda 1 Ukrajini, pojavile su se procjene da bi u najskorije vrijeme moglo biti isporučeno više od 230 tih tenkova.
Od toga će Njemačka, Danska i Nizozemska isporučiti čak 187. S obzirom na to da po vojnim i privatnim skladištima ima više od tisuću Leoparda 1, ne bi bilo iznenađenje da na kraju u Ukrajini završi znatno veći broj te da taj tenk postane najbrojniji u ukrajinskoj vojsci.