Na današnji dan 1538. godine engleski vladar Henrik VIII. ekskomuniciran je iz Katoličke crkve. Papa je to napravio nakon sukoba kralja s Crkvom. Papa i Henrik su se inicijalno posvađali zbog kraljevih težnji da se rastane od prve supruge, no ekskomunikacija je nastupila tek nakon godina prepirki i nakon što je kralj oteo imanja Crkvi i opljačkao svetišta.
Papa Klement VII. Henriku je prijetio ekskomunikacijom još od 1530. godine. U svojim je pismima napominjao da je njegov brak s Katarinom Aragonskom neraskidiv zato što je potpisan pred Bogom. Kralju je poručio da je pristao na takav dogovor s Bogom te da nema natrag.
Henrik VIII. kao uzoran kršćanin
Henrik VIII. je, premda ga pamtimo po ubijanju supruga i prekomjernom uživanju u jelu, piću i ženama, bio vrlo uvjereni kršćanin. Tijekom naobrazbe najviše je čitao crkvene knjige, znao je sve o najpoznatijim svecima te je sam sebe smatrao vrlo posvećenim kršćaninom. Nitko s dvora nikada ga nije mogao dobiti u vjerskoj raspravi jer je bio upućeniji u ta pitanja od svojih savjetnika.
Ipak, kada ga je zaludjela dvorska dama Ana Boleyn, Henrik je pokrenuo spor s Rimom oko svoje rastave. Priložio im je ogromnu dokumentaciju u kojoj je napomenuo da je njegov brak s Katarinom nevaljan u očima Boga te da bi najbolje bilo da se poništi.
Bračna drama postala je glavno političko pitanje Europe
Rim je poslao poruku Henriku da prestane s nebulozama. Cijela je priča postala glavnom temom svih europskih dvorova i biskupija. Brak s Katarinom donio je Henriku savezništvo sa Španjolskom, čime je priča dobila i politički karakter.
Zato je protiv Henrika počeo nastupati i francuski kralj Franjo, napomenuvši da je spreman ići u rat protiv Engleske ako se ne bude poštovala volja Božjih poslanika, odnosno papa. Tako je bračni život Henrika VIII. postao centralno političko pitanje Zapadne Europe toga vremena.
Henrik se, uz godine natezanja i svađa, ipak rastao od Katarine, i to bez blagoslova iz Rima. Oženio je Anu, koja mu je pak brzo dosadila, a i krivio ju je što mu nije rodila sina, već samo kćer Elizabetu (koja će u kasnijem razdoblju postati glavna politička figura u zemlji).
Nova crkva u Engleskoj
Katarina Aragonska napustila je Englesku nakon razvoda. Prestala je biti engleska kraljica, no barem je sačuvala živu glavu. To se ne može reći i za Anu, koja je bez nje ostala 1536., nakon što je osuđena na smrt za veleizdaju Engleske (spavala je s drugim muškarcima).
Neovisno o cijeloj drami u Engleskoj 1530-ih, Henrik je i dalje bio poštovan kršćanin. Međutim, nakon smrti Ane Boleyn radio je na uzdizanju Anglikanske crkve koja će odgovarati samo njemu i oteo je brojne posjede papi u Engleskoj. Tek kad je papa počeo gubiti politički utjecaj u zemlji, nastupila je ekskomunikacija.
Je li Henrika osobno pogodila ta ekskomunikacija ili ne, ne znamo, no nastavio je provoditi svoje planove i odvukao je Englesku u protestantizam. Njegovim djelovanjem u Engleskoj je u narednim stoljećima vladala napetost između katolika i anglikanaca koju su iskoristili mnogi za svoje političke ciljeve, a kraj podjele koju je uveo Henrik dogodio se, prema Englezima, tek 1829. godine, kada je donesen Zakon o katoličkoj emancipaciji kojim su katolicima zajamčena prava.