NA NOVINSKOJ konferenciji održanoj danas u glavnoj zgradi PU Osječko-baranjske, Vladimir Faber, načelnik PU, Branko Turić, ravnatelj odjela za ratne zločine MUP-a RH i Mario Bratić, iz odsjeka za ratne zločine PU Osječko-baranjske, izvijestili su o istrazi koju su ti odjeli proveli od ožujka do svibnja ove godine, i u kojoj su našli opravdanu sumnju protiv trojice muškaraca za kaznena djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, pri čemu se trojicu sumnjiči za zločine nad 19 osoba, svih hrvatske nacionalnosti.
Opravdana sumnja odnosi se na trojicu muškaraca, čiji je identitet poznat policiji u MUP-u, a koji se trenutno svi nalaze u Srbiji. Prvoosumnjičeni, sada 52-godišnji muškarac iz Tenje, je u svojstvu "komandira Teritorijalne obrane Tenja", propustio "poduzeti potrebne mjere" za zaštitu civilnog pučanstva i ratnog zarobljenika, iako je "znao ili morao znati da njemu podčinjeni pripadnici vojne formacije "čine kaznena djela" čije su žrtve bili civili i jedan ratni zarobljenik, a drugoosumnjičeni (sada 59-godišnji muškarac iz Tenje) i trećeosumnjičeni (sada 60-godišnji muškarac iz Tenje) su kao pripadnici "TO Tenja" počinili kaznena djela.
Po provedenoj istrazi, ratni zarobljenik bio je Đuro Kiš, pripadnik pričuvnog sastava MUP-a RH, kojeg je drugoosumnjičeni 7. srpnja 1991. godine, zajedno s više neimenovanih osoba, odveo iz Štaba TO i na dosad točno neutvrđen način, najvjerojatnije iz vatrenog oružja usmrtio iza mjesne ambulante. Trećeosumnjičeni i još jedan pripadnik TO su 7. srpnja 1991. su tijela Đure Kiša i Ante Goleka, koji je umro pod dosad nerazjašnjenim okolnostima, ostavili u dvorištu Đurine Majke Marije.
Mara i Marko Knežević, Manda Banović, Franjo Fuček, Nedjeljko, Elizabeta i Andrija Gotovac, mještani Tenje, od strane su drugoosumnjičenog i nepoznatih osoba u vremenu od srpnja do studenog 1991. protupravno lišeni slobode, držani u tzv. "kućnom pritvoru" u obiteljskoj kući u ulici Branka Radičevića 94, mučeni, zlostavljani, te povremeno odvođeni i tjerani na obavljanje fizičkih poslova. U toku mjeseca studenog 1991. drugoosumnjičeni i još jedan pripadnik TO Tenja odvedeni su iz tog pritvora u nepoznatom pravcu, te su se vodili kao nestali sve dok njihovi posmrtni ostaci nisu ekshumirani 26. veljače 1998. u Betinom Dvoru kraj Tenje.
Ivan Valentić, Mara Cerenko, Ana Horvat, Katica Kiš, Pera Mamić, Josip Medved, Stipo i Evica Penić, i Vladimir Valentić, svi iz Tenje, te Josip Prodanović i Franjo Burča iz Osijeka žrtve su koje su drugo i tećeosumnjičeni tijekom zajedno sa zasad nepoznatim pripadnicima TO Tenja, u toku srpnja 1991. nasilno odvodili iz stanova i zatvarali u improviziranom zatvoru u bivšem kinu "Partizan" u Tenji, u ulici Vlatka Mačeka 8. Potkraj mjeseca srpnja su ih drugo i trećeosumnjičeni strpali u kamion marke Zastava, te ih usred ljeta držali u tom kamionu zatvorene cijeli dan, bez hrane i vode. U kasnim popodnevnim satima odvedeni su u smjeru Bobote, a zadnji put su viđeni na kontrolnoj točki "Bobotsko mrcilište" nakon čega im se gubi svaki trag i vode se kao nestali. Pretpostavlja se da su ubijeni.
PU se zahvalila svim građanima koji su pomogli u prikupljanju materijalnih dokaza, a Faber je rekao da ima dovoljno materijalnih dokaza za daljnje postupanje, te da se vrše daljnji izvidi i pozvao građane na nastavak suradnje.
Bratić se također zahvalio građanima, pohvalio rad istražitelja, i osvrnuo se na proces istraga o ratnim zločinima u Hrvatskoj, pri čemu se požalio na nedostatak suradnje sa strane Srbije.
J.D.