U NEŠTO više od jednog desetljeća Uber je promijenio način na koji se krećemo našim gradovima. Ova aplikacija za pozivanje prijevoza promijenila je sve - samo dodirnete svoj telefon i taksi će vas pronaći. Prijevoz plaćate preko aplikacije.
Kalifornijska tehnološka tvrtka pomogla je definirati ekonomiju povremenih i privremenih poslova, pri čemu su se radnici smatrali samozaposlenim osobama. Uber sada ima milijune vozača diljem svijeta i ubire milijarde dolara.
Uber je reguliranu taksi industriju, koju pokušava razbiti, često opisivao kao "kartel". Međutim, tvrtku potresaju skandali. Vozači Ubera se bore za svoja prava. A sada je jedan zviždač otkrio mračne trikove kojima se Uber probio na unosna europska tržišta, piše BBC.
Glavni lobist tvrtke postao zviždač
Mark MacGann nekoć je bio jedan od vodećih direktora Ubera. Bio je glavni lobist tvrtke, sastajao se s članovima vlade i šefovima država u više od 40 zemalja.
Sada je postao zviždač.
Engleski dnevni list The Guardian došao je do tisuća dokumenata te ih podijelio s Međunarodnim konzorcijem istraživačkih novinara (ICIJ) i medijskim partnerima diljem svijeta. Uberovi dokumenti daju uvid bez presedana u to kako je ova tehnološka kompanija lobirala na najvišoj razini da bi omogućila agresivno širenje u Europu.
Uber je prikupio milijarde investicija koristeći ova sredstva da privuče vozače i putnike te izigrava propise. No Uberu je bila potrebna i politička potpora da bi se nosio s taksi industrijom.
Otkriveni dokumenti pokazuju kako su neprijavljeni sastanci, lobiranje na visokoj razini i zakulisni dogovori pomogli Uberu da ishodi podršku vodećih političara. Dokumenti se odnose na godine u kojima se Uber pokušavao probiti u Europu i pokazuju koliko je Uber bio spreman potrošiti da se približi moćnicima. U 2016. proračun za lobiranje i odnose s javnošću iznosio je 90 milijuna dolara.
Oni također razotkrivaju šokantne detalje o tome koliko je Uber intenzivno koristio tajnu tehnologiju kako bi izbjegao pravdu. Taktika parnog valjka bila je očita u gotovo svakom europskom gradu u kojem je Uber pokrenut, ali nigdje više od Pariza, Amsterdama i Londona.
Prvi dio: Pariz
Taksi ratovi
Pariz je bio prvi europski grad u kojem je Uber pokrenut. Tu su suosnivači Travis Kalanick i Garrett Camp prvi put dobili ideju za aplikaciju kada jedne hladne noći nisu mogli pronaći taksi. Pariz je imao snažnu mrežu licenciranih gradskih taksija s monopolom na prijevoz putnika po gradu. Dolazak Ubera izazvao je kaos.
Uber se predstavljao kao tehnološka tvrtka koja preko aplikacije povezuje putnike s privatnim automobilima koji su morali biti unaprijed rezervirani. Uberove cijene bile su niske i nije bilo potrebe imati gotovinu.
Pariški taksisti gubili su mušterije i prihode, a 2014. izašli su na ulice. Taksisti su napali uberovce dok su prevozili prestrašene putnike, razbili im prozore i izrezali gume.
Ali Uber je imao svoju mantru, kaže MacGann: "Bolje je tražiti oprost nego dopuštenje." Umjesto da popusti pritisku, Uber je gurao još jače.
UberPop, što je to?
U veljači 2014. lansirana je kontroverzna nova usluga pod nazivom UberPop - usluga "dijeljenja vožnje". Bila je to najjeftinija opcija u aplikaciji. UberPop vozači nisu morali imati profesionalnu licencu ili biti osigurani kao taksisti. To je značilo da je praktički svatko s automobilom mogao postati taksist i mnogi su iskoristili tu priliku.
Uber se odmah oglušio na upozorenja vlasti dobivši kaznu od 100.000 eura zbog pogrešnog reklamiranja nove usluge kao zajedničkog prijevoza.
Raspravljalo se o novom zakonu koji bi nametnuo stroge propise za UberPop i slične usluge.
No Uber je također počeo sklapati prijateljstva s mladim političarem na njegovom prvom ministarskom mjestu - Emmanuelom Macronom - koji je 2014. bio francuski ministar gospodarstva. Želio je riješiti problem nezaposlenosti liberalizacijom tradicionalnih struktura rada. Uber se savršeno uklopio u ovaj model.
Niz sastanaka s Macronom
Dokumenti otkrivaju da su čelnici kompanije, uključujući MacGanna i tadašnjeg izvršnog direktora Ubera Travisa Kalanicka, bili na nizu sastanaka s Macronom. Dosad se znalo samo za jedan sastanak. Tvrtka je vjerovala da je pronašla snažnog političkog saveznika.
Procurili su deseci osobnih poruka i e-mailova između Ubera i njegova moćnog prijatelja. Njihova komunikacija bila je prijateljska, a ponekad i ležerna. Uber je čak poslao Macronu prijedloge kako želi regulirati usluge dijeljenja prijevoza u Francuskoj.
Međutim, ni Macronova naklonost nije bila dovoljna. Socijalistički zastupnik Thomas Thévenoud angažiran je da pronađe zajednički jezik između taksija i platformi za prijevoz poput Ubera.
Način na koji je Uber poslovao on opisuje kao "kaubojski": "Oni gurnu jednu nogu na vrata, zatim ih silom otvore i kad jednom uđu, prisiljen si se nositi s njima u dobru i u zlu."
Od 1. siječnja 2015. novi zakon učinio je UberPop ilegalnim. Uber je nastavio nuditi ovu uslugu dok je osporavao sudske presude.
Do ljeta su napetosti dosegnule vrhunac. Taksisti su stupili u opći štrajk, a prosvjedi su ponekad prerasli u nasilje, dok su ministri pozvali na ukidanje UberPopa i zapljenu automobila vozačima bez dozvole.
Macron je cijelo vrijeme održavao kontakt s Uberom, a UberPop je suspendiran 3. srpnja. Uberov moćni prijatelj postao je predsjednik 2017. godine i za njegova mandata Francuska je dobila tisuće novih vozača Ubera.
"Poanta je u tome da je danas francuska vlada vjerojatno najveći saveznik Ubera u zapadnom svijetu", rekao je Thévenoud za BBC.
Ipak, godine taksi ratova također su utjecale na Uberov narativ. Zbog nasilnih prosvjeda taksista, francuska vlada najavila je 2016. suzbijanje usluga dijeljenja prijevoza.
Kao odgovor, Travis Kalanick predložio je protuprosvjed.
"Kalanick je na nasilje gledao kao na nešto što donosi rezultate. To je opasno i neodgovorno. Također je, na neki način, vrlo sebično. Jer on nije bio neki običan tip na ulici kojem se prijeti i kojeg se napada", kaže Mark MacGann.
Glasnogovornik Travisa Kalanicka rekao je da on "nikada nije sugerirao da bi Uber trebao iskoristiti nasilje nauštrb sigurnosti vozača".
Taj je prosvjed prošao bez incidenata, ali ovakvi razgovori nisu usamljen primjer. Dokumenti sugeriraju da je iskorištavanje nasilja nad vozačima Ubera bilo važan dio Uberove komunikacijske strategije.
Odgovarajući na pitanja o svom sudjelovanju u Uberovim pokušajima da iskoristi nasilje protiv svojih vozača za stratešku korist, MacGann kaže: "Nema isprike za to kako se tvrtka igrala životima ljudi. Zgrožen sam i posramljen sam što sam sudjelovao u trivijalizaciji takvog nasilja."
Uberova glasnogovornica Jill Hazelbaker kaže da "postoji mnogo toga što je bivši izvršni direktor rekao prije gotovo deset godina što danas tvrtka sigurno ne bi podržala". Dodaje da nitko u tvrtki nije bio sretan zbog nasilja nad vozačima te da je nova uprava "sigurnost postavila kao jedan od najvećih prioriteta".
Drugi dio: Amsterdam
Prevariti policiju
Borba protiv zakona dio je Uberove strategije. Tvrtka je uvijek željela mijenjati svijet kako bi odgovarao vlastitim interesima. A lobiranje nije bilo jedino oružje u Uberovom arsenalu.
Još 2014. godine kontroverzna usluga UberPop privukla je pozornost vlasti i u Amsterdamu, gdje je Uber imao svoje međunarodno sjedište.
Kada je UberPop lansiran, vladino tijelo odgovorno za sigurnost prijevoza u Nizozemskoj (ILT) reklo je da Uber krši zakon onog trenutka kada dopusti korištenje usluge.
Čelnici Ubera pribojavali su se da će se njihovi vozači suočiti s kaznenim prijavama ako budu uhićeni, ali nisu to smatrali neposrednom prijetnjom. Kada su prva uhićenja UberPop vozača u Amsterdamu rezultirala samo upozorenjima, Uber je odlučio dodatno riskirati.
U prosincu 2014. UberPop je proglašen nezakonitim na sudu u Haagu, ali Uber nije htio dopustiti da ga to zaustavi. Dokumenti otkrivaju kako je Uber koristio svoju aplikaciju kako bi spriječio policiju da uopće dođe do njegovih vozača.
Igra mačke i miša između nizozemske policije i Ubera
Uber je identificirao policajce putem podataka iz aplikacije, a zatim im je, koristeći interni alat nazvan "greyball", servirao lažni prikaz aplikacije UberPop, prepune automobila duhova koji se nisu htjeli zaustaviti za njih. Također su mogli blokirati bilo koga da rezervira vožnju u određenim zonama, obično oko policijskih postaja, pomoću alata koji se zove "geofencing".
Ovi trikovi natjerali su policijske službenike da se zamisle jer nisu shvaćali zašto ne mogu rezervirati vožnju.
Profesor Bart Custers, stručnjak za digitalno pravo na Sveučilištu Leiden u Nizozemskoj, kaže da je prikupljanje i obrada osobnih podataka o policijskim službenicima vjerojatno nezakonito: "Zakon o zaštiti podataka EU propisuje da bi za to trebala postojati pravna osnova, koju tvrtka nije imala."
Uber kaže da je prestao koristiti ove alate 2017. godine kada je Dara Khosrowshahi postao izvršni direktor tvrtke. Ali igra mačke i miša između nizozemske policije i Ubera se nastavila.
U ožujku 2015. došlo je do problema kada je policija zatražila popis svih vozača UberPopa. Predaja takvog dokumenta bila bi velika šteta za tvrtku jer bi to policiji omogućilo uhićenje vozača bez potrebe da ih uhvati na djelu.
Interni e-mailovi otkrivaju da tvrtka nije planirala suradnju. Uber je očekivao da neće proći dugo prije pretresa sjedišta tvrtke u Amsterdamu. Ali Uber je imao tajni sustav za sprječavanje policije da se dočepa dokaza - "kill switch". Ova funkcija mogla je daljinski zaključati servere tvrtke kako bi informacije postale nedostupne.
Dana 2. travnja 2015., na dan racije na Uberove urede u Amsterdamu, tadašnji izvršni direktor Travis Kalanick poslao je e-mail osoblju da pritisne prekidač za isključivanje.
Mark MacGann rekao je da je u svakoj prilici kada je bio osobno uključen u aktivnosti kill switcha djelovao prema izričitim naredbama uprave u San Franciscu.
Naravno, Uber je i u Nizozemskoj imao prijatelje na visokim položajima. Imao je utjecajnu tajnu saveznicu u nizozemskoj političarki Neelie Kroes, čija je podrška možda bila kršenje etičkih pravila EU.
A lobiranje na najvišoj razini bilo bi ključno i za osvajanje još jednog tržišta: Londona.
Treći dio: London
Borba protiv klasičnih taksija
Travis Kalanick opisao je London kao "Ligu prvaka u prijevozu": "Ima dinamičniji i konkurentniji prometni sustav od bilo kojeg drugog grada na svijetu. Da ne spominjemo jednu od najprepoznatljivijih flota taksija - black cab."
Uberova usluga je pokrenuta u Londonu u ljeto 2012., baš na vrijeme za Olimpijske igre. Crni taksiji bili su jedini koje je bilo dopušteno pozvati s ulice. Minicab i Uber su morali biti unaprijed rezervirani - ali Uberova aplikacija je tako brza, gotovo kao da pozivate taksi na cesti.
Za Uberove vozače poput Abdurzaka Hadija, to je bilo revolucionarno: "Mogao bih voziti gradom i dobiti poruku ako nekoga treba pokupiti." Cijene su bile niže nego kod drugih kompanija i bilo je dosta posla.
Johnson odbijao sastanke s Uberom
Crni taksiji nisu se mogli natjecati s Uberovim niskim cijenama i krenuli su u rat dovodeći London u zastoj masovnim prosvjedima 2014. Još jednom je Uber počeo tražiti prijatelje na visokim položajima počevši od tadašnjeg gradonačelnika Londona Borisa Johnsona. Ali Johnson je opetovano odbijao službene sastanke s Uberom.
U tekstualnoj poruci koja je procurila Johnson je napisao da bi "bilo manje politički štetno fotografirati se s vođom ISIS-a nego s Travisom Kalanickom".
Dokumenti pokazuju da su Uberovi lobisti dočekani u Downing Streetu 10, gdje su se susreli s višim savjetnicima tadašnjeg premijera Davida Camerona. Uberovi suradnici kažu da je to bio "koristan razgovor i razmjena obavještajnih podataka o uredu gradonačelnika".
Tog su se dana susreli i s dva britanska ministra - Sajidom Javidom, tadašnjim ministrom kulture, medija i sporta, te Mattom Hancockom, tadašnjim ministrom gospodarstva i poduzetništva. No javnost o tome nije znala ništa.
Hancock se doimao kao prirodni saveznik jer je tijekom štrajka taksija u lipnju na Twitteru napisao: "Ima li netko detalje o ovoj aplikaciji #Uber o kojoj svi pričaju? Zvuči sjajno…"
Uber je vodio tablicu sastanaka, a podaci pokazuju da su se lobisti tvrtke uspjeli ponovno sastati s Hancockom na večeri, dodajući da je koristio Uberov prijevoz kako bi se vratio kući.
Lobiranje je išlo i dalje. Uber je ciljao na torijevce, Liberalne demokrate i Laburiste. A nakon Downing Streeta 10, lobiranje se usmjerilo na čovjeka iz susjedstva.
Dokumenti pokazuju da je Kalanick bio pozvan na večeru s Georgeom Osborneom, tadašnjim ministrom financija, kada je ovaj bio u posjetu Silicijskoj dolini.
"Ova večera savršeno opisuje problem s lobiranjem i način na koji interesi zaokupljaju ministre i njihovo donošenje odluka. Ako se raspravlja o bilo čemu bitnom, ministri bi trebali prijaviti te razgovore kako bismo mogli procijeniti je li javni interes ispravno zaštićen", kaže stručnjakinja za lobiranje dr. Susan Hawley.
Glasnogovornik Georgea Osbornea rekao je da večera nije bila tajna, da je javno objavljena namjera upoznati tehnološke tvrtke i uvjeriti ih da ulažu u Veliku Britaniju.
Čini se da je Uberova kampanja ipak uspjela. Odbačeni su prijedlozi koji bi ograničili Uberovo širenje u Londonu - poput minimalnog čekanja od pet minuta između rezervacije vožnje i preuzimanja putnika.
Čelnici Ubera kasnije su izvijestili da se Osbornea smatra zaslužnim za pozitivan ishod.
Posljednja bitka
Vozači
Travis Kalanick podnio je ostavku 2017. nakon niza skandala o seksualnom uznemiravanju, mačo kulturi i odlasku viših direktora u Uberu. Kompanija je već pet godina pod novom upravom i kaže da je novi izvršni direktor transformirao tvrtku. Uber kaže da je "prešao iz ere sukoba u eru suradnje".
Tvrtka poriče da je njezino lobiranje bilo tajno jer je uvijek glasno i javno izražavala svoja stajališta. Uber kaže da je priznao mnoge pogreške i pogrešne korake, ali da su suradnje s vladama sada u skladu sa zakonom i transparentne.
Uber neće tražiti opravdanja za ponašanje u prošlosti i traži javnost da mu sudi prema onome što se učinilo u posljednjih pet godina.
Danas je Uber još uvijek upleten u pravne bitke. Vozači u nekoliko zemalja vode spor s kompanijom oko toga trebaju li biti klasificirani kao zaposlenici ili samozaposleni. Ondje gdje su sudovi presudili da Uber svoje vozače treba tretirati kao zaposlenike, tvrtka ulaže žalbu za žalbom.
U veljači 2021. godine, nakon petogodišnjeg sudskog spora, Vrhovni sud Ujedinjenog Kraljevstva presudio je da Uber svoje vozače mora tretirati kao zaposlenike, a ne kao samozaposlene - što znači da imaju pravo na minimalnu plaću, godišnji odmor i mirovinu.
Međutim, vozači u Ujedinjenom Kraljevstvu također dobivaju sve manje iznose za svaku vožnju. Abdurzak Hadi sada je sindikalni vođa i bori se s Uberom za bolje uvjete. Nakon osam godina rada u tvrtki kaže da mu je dosta: "Mislim da me smatraju robotom. To me jako ljuti. Ovo nije automobil bez vozača, nego je za volanom ljudsko biće koje se zapravo iskorištava."
U Amsterdamu i drugdje Uber nastavlja osporavati sudske presude prema kojima se vozače smatra zaposlenicima i dobivaju veća radnička prava. U rujnu prošle godine tvrtka je rekla da "ne planira zapošljavati vozače u Nizozemskoj".
Dao ostavku jer se bojao za svoju sigurnost i sigurnost svoje obitelji
Čovjek koji stoji iza curenja informacija Mark MacGann kaže kako se nada da će doći do promjene u načinu na koji Uber tretira svoje vozače, od kojih mnogi zarađuju "puno manje od minimalne plaće".
MacGann je napustio Uber u kolovozu 2016. Pokrenuo je pravni spor protiv tvrtke, da bi na kraju postigao izvansudsku nagodbu. Uvjeti nagodbe nisu otkriveni.
U intervjuu za The Guardian rekao je da je dao ostavku jer se bojao za svoju sigurnost i sigurnost svoje obitelji navodeći sve veće uznemiravanje od taksi industrije u raznim zemljama.
Kaže da sada žali zbog svoje uloge u izgradnji Ubera: "Ne bježim od onoga što sam učinio, ali ako se pokaže da je ono u što sam pokušavao uvjeriti vlade, ministre, premijere, predsjednike i vozače ispalo pogrešno i neistinito, onda je moja dužnost reći: 'Mislim da smo pogriješili.'"