Serhij i Tanja dugo su planirali vjenčanje na plaži, ali nad njega su se nadvili tamni oblaci. Dok je par hodao niz dugo bijelo stubište kako bi pozdravio svoje goste, prazne stolice signalizirale su da postoji veći problem. Ukupno je nedostajala polovica gostiju.
Njihova obitelj i prijatelji su se ispričali, ali su objasnili da je rizik sudjelovanja bio prevelik. Što ako ih uhvati jedan od vojnih odreda koji sada lutaju ulicama Ukrajine?
Muškarci se skrivaju
Budući da su mnogi ukrajinski vojnici mrtvi, ozlijeđeni ili iscrpljeni, vlada je pojačala svoje napore da mobilizira više ljudi. Novi zakon, uveden prošlog mjeseca, zahtijeva od svakog muškarca u dobi između 25 i 60 godina da unese svoje podatke u elektroničku bazu podataka kako bi ih se moglo pozvati na služenje vojske.
Službenici za novačenje u potrazi su za onima koji izbjegavaju popis, tjerajući sve više muškaraca koji ne žele služiti vojni rok da se skrivaju.
"Ne želim da se ovo mojoj obitelji dogodi dvaput"
Gledajući u Crno more u južnom gradu Odesi, Tanja je tiho promrmljala da razumije zašto se njezini prijatelji i obitelj ne žele boriti. Otac joj je poginuo na prvoj crti bojišnice u listopadu, tijekom iscrpljujuće bitke za Avdijivku, a 24-godišnjakinja sada strahuje da će njezin novi suprug biti mobiliziran. “Ne želim da se ovo dogodi mojoj obitelji dvaput”, rekla je.
Nakon više od dvije godine rata, gotovo svi znaju nekoga tko je ubijen. S bojišnice stižu tužne vijesti, javljaju da je Ukrajina nadjačana i brojčano i oružjem. Maksim, koji buduće supružnike zna 15 godina, kaže da je među poginulima desetak njegovih prijatelja i poznanika.
"U Ukrajini ima više od milijun policajaca, zašto bih se ja borio kad oni nisu?" pita se. Maksim, koji ima mladu kćer i ženu koja je u sedmom mjesecu trudnoće, rekao je da mu je žao što je propustio vjenčanje, ali da se boji da će ga "zgrabiti" vojnici koje je usporedio s "banditima".
Zastrašujuća reputacija mobilizacijskih odreda
Mobilizacijski odredi imaju zastrašujuću reputaciju, posebno u Odesi, jer izvlače ljude iz autobusa i sa željezničkih kolodvora i prevoze ih ravno u centar za novačenje. Za one koji izbjegavaju novačenje, javni prijevoz je sada zabranjen. Kao i restorani, supermarketi i izleti vikendom u parku na igranje nogometa.
“Osjećam se kao u zatvoru”, rekao je Maksim. U utorak ujutro desetak vojnika spustilo se na glavnu željezničku stanicu u Odesi, predvođeni iskusnim veteranom Anatolijem i njegovim mlađim, mišićavijim kolegom Oleksijem. Koračali su prednjim dvorištem, zaustavljajući muškarce u dobi za služenje, kako bi provjerili jesu li registrirani u bazi podataka.
Teško pronalaze odgovarajuće muškarce. Većina je bila ili premlada ili je dobila neku vrstu izuzeća. Nakon nekoliko sati Anatolij je priznao da je vrlo moguće da se ljudi skrivaju od njih. “Neki ljudi bježe od nas. To se događa prilično često”, rekao je. “Drugi reagiraju dosta agresivno. Mislim da ti ljudi nisu dobro odgojeni."
"Okružili su me, nisam mogao pobjeći"
U centru za novačenje iza ugla, optimistična poruka zalijepljena na vrata obavještavala je potencijalne novake da oni koji su došli dobrovoljno mogu preskočiti čekanje u redu. Ali redova nije bilo. U čekaonici je sjedio usamljeni muškarac, čekajući da ga primijete.
Kad ga je novinar BBC-ja pitao je li tu svojom voljom, rekao je da je tog jutra bio “otet” i doveden protiv svoje volje. “Vojnici su me okružili i nisam mogao bježati”, mucao je u šoku pa dodao: "Utučen sam."
Jedan od službenika u centru, Vlad, priznao je da ovih dana jedva da ima dobrovoljaca. Vojnik pod pozivnim znakom Hora, Vlad se borio u nekim od najžešćih bitaka duž istočne crte bojišnice u Donbasu prije nego što je pogođen topničkim šrapnelima u glavu, prsa i noge.
"Ne smatram ih muškarcima. Što čekaju?"
Nije mogao prikriti svoj prezir prema onima koji se skrivaju. “Kako da ovo kažem a da ne opsujem?” upitao je naglas pa dodao: “Ne smatram ih muškarcima. Što čekaju? Ako nam ponestane muškaraca, neprijatelj će doći u njihove domove, silovati im žene i ubiti im djecu."
Vlad je ono o čemu priča vidio svojim očima, navodi reporter BBC-ja.
Posljednja akcija novačenja otvorila je neugodne podjele u društvu, ne samo između onih koji služe i onih koji izbjegavaju regrutaciju, već i između prijateljica, od kojih neke imaju partnere na prvoj crti bojišnice, a druge koje svoje dečke skrivaju kod kuće.
Podjele u društvu
Tema mobilizacije uvuče se u gotovo svaki razgovor, koji onda nerijetko postane i žestok. Prošlog mjeseca netko je bacio eksploziv u vrt kuće časnika za novačenje.
Postoji izrazito nepovjerenje među muškarcima koji se odluče ne prijaviti. Oni ne vjeruju vojnicima koji novače, nakon što je za neke otkriveno da su primali mito kako bi pomogli muškarcima da pobjegnu iz zemlje. Ne vjeruju ni da će biti adekvatno obučeni prije slanja na bojišnicu.
Naredili mu da izađe iz autobusa pod prijetnjom oružjem
Na periferiji Odese, Vova se stidljivo pojavio na vratima svoje stambene zgrade, koristeći svoju sedmogodišnju kćer kao štit. Informatičar neće izaći iz kuće bez nje jer zna da ga odredi za novačenje ne mogu oteti ako su zajedno.
Prošle godine, dok je bio na putu na posao, vojska mu je naredila da izađe iz autobusa pod prijetnjom oružjem, rekao je, i odveden je u centar za novačenje. Uvjerio je vojnike da ga puste da ode po neke dokumente, ali se zakleo da se nikada neće vratiti.
"Nisam vojnik, nikada nisam držao oružje, mislim da ne mogu biti koristan na prvoj crti", rekao je.
Svi imaju iste razloge
Zatim je ponovio isti popis razloga koje je naveo svaki muškarac koji izbjegava mobilizaciju: obitelj koju treba uzdržavati, neka manja bolest i tvrdnja da šalje humanitarnu pomoć vojnicima.
Ali ispod tih isprika uvijek se krije isti strah, da će u roku od nekoliko tjedana od registracije ti ljudi završiti kao topovsko meso na prvoj liniji bojišnice koja, u njihovim očima, izgleda potpuno statično. I to unatoč nedavnim pokušajima vlade da nekima regrutima da pravo glasa kojim jedinicama će biti dodijeljeni.
BBC navodi kako se kod tih muškaraca primjećuje stanovita odvojenost od stvarnosti. Čekaju ukrajinsku pobjedu, ali onu koja ne uključuje njih. "Ponosan sam što su mnogi muškarci donijeli hrabru odluku da odu na prvu crtu", rekao je Vova. "Oni su zaista najbolji u našoj zemlji."
Kako izgleda obuka ročnika?
U kampu za obuku ročnika u šumi izvan Kijeva, njegov vođa Henadi Sincov teško uzdiše dok nadzire ljude s lopatama kako kopaju rovove. "To možda izgleda kao banalan posao, ali ovo je jednako važno kao i pucanje iz topa", rekao je pa dodao: “To bi im moglo spasiti živote.”
Sincov, domoljubni dragovoljac revolucionarnog duha, nadgleda obavezni 34-dnevni program obuke koju svi vojni obveznici moraju proći prije nego što budu poslani u svoje vojne jedinice. U više navrata je naglasio da ti ljudi neće biti odmah poslani na bojišnicu, već da će uslijediti daljnja obuka.
U pauzi od obuke, Sincovljeva kohorta vojnih obveznika sjedila je pušeći i šaleći se. Radi se o skupini ljudi uglavnom u kasnim 40-ima i 50-ima - uzgajivač svinja, upravitelj skladišta i građevinar - koji su priznali da radije ne bi bili tamo. Ali ni ti ljudi nisu željeli provesti ostatak rata skrivajući se.
"Prilično sam uplašen, ali..."
Jedan od njih, Oleksandr, već je odlučio postati pilot drona. “Prilično sam uplašen, sve mi je ovo novo, ali moram to učiniti”, rekao je. Ali 33-godišnji strojar tramvaja nije osuđivao one koji su se odlučili sakriti. "Ja sam izabrao, i oni mogu izabrati", slegnuo je ramenima.
Sincov je bio zabrinut time koliko su njegovi novi novaci bili nemotivirani. Unatoč svakodnevnim podsjetnicima na rat - sirenama za zračnu uzbunu i stalnim prekidima struje - on vjeruje da je prijetnja rata postala previše udaljena za one koji žive u relativnoj sigurnosti gradova kao što su Odesa i Kijev, te se boji da će biti potreban još jedan veliki ruski napredak za potaknuti Ukrajince koje izbjegavaju novačenje na akciju.
"U tom slučaju bismo ponovno vidjeli ljude kako traže oružje i čekaju u redovima u centrima za novačenje", rekao je.