Nakon pune dvije godine rata stanje ukrajinske vojske vratilo se skoro na početak – opet nedostaje svega. Ponajviše nedostaje projektila za protuzračne raketne sustave i streljiva za artiljeriju. I jedno i drugo uzrokovano je blokadom Republikanske stranke u Zastupničkom domu Kongresa. Ali i nesposobnošću europskih lidera da pokrenu vojnu industriju te Ukrajini isporuče barem obećanih milijun granata za haubice. Umjesto toga, morat će se uvoziti.
Nakon osvajanja Avdijivke ruska ofenziva dodatno je pojačala duž skoro cijele crte bojišta. Nisu to neki veliki prodori po dubini koji bi bili zabrinjavajući. U pravilu ruski dnevni dobici mjere se u stotinama metara. Često niti toliko. Uopće nije rijetkost da nekih dana ruske snage imaju samo gubitke, bez ikakvog pomicanja crte bojišta.
Ukrajinci moraju jako štedjeti, to Rusi koriste
Ove ofenzivne operacije prije svega su pokušaj iscrpljivanja oskudnih zaliha topničkih granata Ukrajinaca koji moraju sve više racionalizirati potrošnju. Kao sljedbenice Crvene armije ukrajinska vojska jedino zna djelovati istovjetno kao i ruska – masovkama. Masovni udari artiljerije, masovni napadi oklopnih snaga – posljedično masovni gubici. Ukrajinski problem je što u takvom ratu pobjeđuje onaj koji može potrošiti više streljiva, oružja i ljudi.
S perspektivom brze degradacije ukrajinske vojske zbog logističkih problema ruska vojska je tijekom veljače pokušala te probleme učiniti što većim. Pritom se nije odveć osvrtala na gubitke.
U dnevnom izvještaju od 2. ožujka britansko ministarstvo obrane tvrdi da su prosječni ruski gubici tijekom veljače bili nevjerojatnih 938 vojnika dnevno. To je ujedno i najveća razina gubitaka od početka ruska agresije u veljači 2022.
Ti su gubici uračunati u procjenu britanskog ministarstva obrane da je ruska vojska od veljače 2022. u Ukrajini izgubila (što mrtvi što preteško ranjeni da se vrate u borbu) više od 355 tisuća vojnika. S obzirom na to da osim osvajanja Avdijivke većih uspjeha nije bilo, niti se naziru, jedino objašnjenje za njih je pokušaj iscrpljivanja ukrajinske vojske.
Rusi nemaju logističkih briga, samo iz Sjeverne Koreje su dobili 3 milijuna granata
Za razliku od ukrajinskih, ruski zapovjednici nemaju logističke brige. Iz Sjeverne Koreje i ruskih pogona stižu nepregledne količine topničkih granata. Još 28. veljače južnokorejski ministar obrane Shin Won-sik tamošnjim je medijima tvrdio da je Sjeverna Koreja Rusiji isporučila više od tri milijuna granata kalibra 152 mm te da je to prevezeno u 6700 brodskih kontejnera.
Ruskoj logistici najveći je problem kako sve te kontejnere dopremiti do Ukrajine, a da pritom ostane slobodnih vagona i lokomotiva za druge potrebe. S takvom logistikom nije čudo da ruska artiljerija dnevno ispali više od 10 tisuća granata.
Da bi se tome mogla donekle suprotstaviti, ukrajinska artiljerija treba najmanje 200 tisuća granata mjesečno. Predsjednik Zelenski se, tijekom posjeta bugarskog premijera Denkova, požalio da je Ukrajina dobila samo 30 posto od obećanih milijun granata.
Skuplja se novac za Ukrajinu
Po svemu sudeći, ruski zapovjednici u Ukrajini imaju još nekoliko tjedana da pokušaju iskoristiti ukrajinske logističke probleme. Jer bi prve granate kalibra 155 i 122 mm, osigurane preko češke inicijative kupnje po principu gdje god se nađe, mogle početi stizati u Ukrajinu do kraja ovog mjeseca, pod uvjetom da se osigura novac.
Još 28. veljače Belgija je objavila da će dati 216 milijuna dolara. Nizozemski premijer Rutte je 2. ožujka potvrdio da će njegova vlada dati 162 milijuna dolara. Kanada je još 22. veljače objavila da će dati 30 milijuna kanadskih dolara (oko 22 milijuna američkih).
Nakon što je 19. veljače objavila da će svu dostupnu artiljeriju danske vojske (s pripadajućom zalihom granata) poslati Kijevu, tamošnja premijerka Mette Frederiksen potvrdila je i da će njezina vlada financirati kupnju dodatnih 15 tisuća granata kalibra 155 mm preko češke inicijative.
S uhodavanjem nabavnih kanala, te kad se pribroji ono nešto granata koje će doći od europskih država, do travnja bi ukrajinska artiljerija trebala mjesečno dobivati dostatnu količinu granata kalibra 155 mm da parira ruskoj, pod uvjetom da sredstva za češki program dosegnu planiranih 1.5 milijardi dolara.
Artiljerijskog streljiva na svjetskom tržištu ima više nego dovoljno, naročito u kalibru 155 mm. A ima i više nego dovoljno proizvođača koji su spremni značajno povećati zaradu prodajom svojih proizvoda europskim kupcima, a da pritom ne pitaju gdje će ti proizvodi završiti.
Streljivo iz Srbije i BiH završava u Ukrajini
Streljivo iz Srbije i BiH već pronalazi puteve do Ukrajine. Sad se kao izgledni isporučitelji spominju i tvrtke iz Turske, Južne Afrike, pa čak i iz Indije. Ne bi bilo nikakvo čudo kad bi nekim zaobilaznim putevima i kineske granate od 155 mm završile u cijevima ukrajinskih haubica. Potražnja stvara ponudu pa će se sve više tvrtki, ali i trgovaca oružjem, javljati Česima s ponudama.
Nažalost, problemi ukrajinske vojske nisu samo logistički. Novi glavni zapovjednik general Oleksandar Sirski nije baš sretno preuzeo dužnost. Već sama smjena nekadašnjeg glavnog zapovjednika Zalužnog nije prošla glatko.
Tim prije jer predsjednik Zelenski nikad nije potpuno jasno objasnio zašto ga je smijenio. Navodni razlog su razgovori Zalužnog sa zapadnim saveznicima o opcijama mirovnih pregovora s Moskvom. Nešto što je Zelenskom neprihvatljivo.
Prije nove dužnosti general Sirski bio je zapovjednik kopnene vojske pa ne može reći da nije upoznat sa stanjem na bojištu. Osim što je podrijetlom Rus, general Sirski nije omiljen među Ukrajincima i zato što je upravo on bio glavni zapovijedajući proljetno/ljetnom ofenzivom koja, osim velikih gubitaka, nije postigla ništa. Usprkos tome, Zelenski ga je unaprijedio.
Na novu je dužnost general Sirski stupio taman u trenutku pada Avdijivke. I opet, kao bivši zapovjednik kopnene vojske, nije mogao reći da on nije sukrivac za to. Po ugledu na vrhovnog zapovjednika Zelenskog, kojem su za sve uvijek krivi drugi, a on nikad ni za što, i general Sirski je krivce našao u zapovjednicima postrojbi koje su branile Avdijivku, pa je na Telegramu objavio da "neki zapovjednici ne nadziru situaciju, a njihove akcije i zapovijedi izravno ugrožavaju život i zdravlje njihovih podređenih".
Sirski radi čistku
Nakon što je Sirski iz Glavnog stožera maknuo sve ljude Zalužnog, sad je krenuo u čistku i srednjeg zapovjednog kadra. To je izazvalo revolt jer se mnoge od tih postrojbi s tim zapovjednicima bore od veljače 2022.
Odgovor na smjene bila je masovna peticija upućena Zelenskom da smijeni Sirskog i vrati Zalužnog. Zelenski je u u početku podržao Sirskog izjavama kako "ima slobodne ruke za kadrovske promjene". No kad su krenuli protesti, malo je reterirao u strahu da će se nezadovoljstvo novim glavnim zapovjednikom prenijeti i na njega.
Stoga su krenula nagađanja da smjena Sirskog nije nemoguća. Pa tako i neki zastupnici u Vrhovnoj radi Ukrajine na društvenim mrežama već objavljuju postove kako će Sirskog zamijeniti osoba koja ga je zamijenila i na mjestu zapovjednika kopnene vojske – general Oleksandar Pavljuk. Ako ruske snage nastave napredovati, a pobuna protiv Sirskog ojača, ništa nije nemoguće.
U međuvremenu je Zelenski od ustavnog suda zatražio savjet kako da si produži predsjednički mandat bez raspisivanja izbora. Zelenskom predsjednički mandat istječe 20. svibnja, a ukrajinski ustav ne predviđa produženje mandata predsjednika bez obzira na okolnosti. Stoga se Zelenski nada da će mu ustavni sud naći rješenje.