JUTROS je u firentinskoj bolnici od posljedica raka dojke u 78. godini života preminula Oriana Fallaci, jedna od najuglednijih, ali u posljednje vrijeme i najkontroverznijih novinarki na svijetu.
Fallaci je rođena u Firenci, u obitelji antifašističkih aktivista, a za vrijeme drugog svjetskog rata se i sama priključila pokretu otpora.
Nakon rata se još kao tinejdžerka počela baviti novinarstvom, ali je pravu slavu stekla tek 1960-ih kada je kao dopisnik časopisa kao što su "L´Europeo" boravila u nizu kriznih žarišta širom svijeta te tako izvještavala o indijsko-pakistanskom ratu, vijetnamskom ratu, kao i burnim događajima u Južnoj Americi.
Njeno izvještavanje nije bilo bez rizika, pa je tako godine 1968. za vrijeme zloglasnog masakra na Trgu Tlatelolco u Ciudad Mexico ustrijeljena čak tri puta od strane meksičkih službi sigurnosti, a preživjela je jedino zato što su mislili da je mrtva.
Njena iskustva su je tih godina potakla da strastveno podržava razne revolucionarne pokrete. Nakon što se upoznala s Alexandrosom Panagolouisom, borcem protiv pukovničke hunte u Grčkoj, s njim je započela ljubavnu vezu, a nakon njegove misteriozne smrti mu je posvetila knjigu "Un uomo".
Široj javnosti je, međutim, bila poznata po seriji intervjua s nizom poznatih i utjecajnih ličnosti, kojima je u pravilu postavljala neugodna pitanja.
Od svih njih je možda najpoznatiji onaj s Henryjem Kissingerom, arhitektom američke vanjske politike u doba vijetnamskog rata, prilikom kojeg je američki državnik priznao da je u pitanju "beskorisni rat".
Kissinger, poznat po svom kozerstvu i sposobnošću da šarmira prema tadašnjoj američkoj vladi neprijateljski nastrojene medije, će poslije reći da mu je to bio "najkatastrofalniji intervju u životu". Taj razgovor s Henryjem Kissingerom, kao i mnogim drugim slavnim ličnostima kao što su Willy Brandt, iranski šah Mohamed Reza Pahlavi, arhiepiskop Makarios i Haile Selasie je objavljen u knjizi "Razgovori s poviješću", koja je 1970-ih bila veliki hit u bivšoj Jugoslaviji.
Fallaci je pažnju svjetske javnosti na sebe ponovno skrenula nakon napada 11. rujna 2001. godine, kojemu je osobno posvjedočila u New Yorku. Rezultat njenih iskustava bila je knjiga "La Rabbia e lorgoglio" ("Bijes i ponos"), temeljena na seriji kolumni za "Corriere dela Serra" u kojoj je ustvrdila kako islam predstavlja totalitarni pokret koji prijeti svim demokratskim i humanističkim načelima zapadne civilizacije.
Knjiga je doživjela veliki uspjeh i postala bestseler, ali i izazvala žestoke kontroverze kako od strane muslimanskih krugova koje je smatraju primjerom islamofobije, tako i ljevičara koji su njenu autoricu smatrali izdajnikom zbog njenih "politički nekorektnih" stavova.
Fallaci je zbog knjige bila predmetom nekoliko sudskih tužbi, odnosno zahtjeva da se ona zabrani zbog navodnog "govora mržnje". Nešto kasnije je Fallaci napisala nastavak knjige pod nazivom "La forza della raggione" ("Snaga razuma"), u kojem je optužila Europu da se pretjeranom tolerancijom prema muslimanskim imigrantima pretvara u "Eurabiju", odnosno da je miroljubiva koegzistencija zapadne civilizacije i "islamofašizma" nemoguća.
Izraz "Eurabija" je nakon toga ušao u rječnik američkih "neocona" i zagovornika Bushovog "rata protiv terorizma", koji su od negdašnje ljevičarske ikone napravili svoju miljenicu.
Usprkos kontroverzama, Fallaci je u rodnoj zemlji, kao i među kolegama, nastavila uživati ugled kao jedna od najvažnijih spisateljica svog vremena. Uz niz prestižnih novinarskih nagrada, nedavno je primila odlikovanje od talijanskog predsjednika Carla Azeglia Ciampija.
D.A.