JEDAN od najistaknutijih hrvatskih slikara Ivan Lovrenčić umro je jučer nakon kratke i teške bolesti u Kliničkom bolničkom centru Dubrava u 86. godini.
U povodu slikareve smrti, pjesnik Luko Paljetak izjavio je da je počeo s Lovrenčićem surađivati 1980., pišući o njegovoj izložbi koja je te godine održana u Dubrovniku.
Svijet te izložbe Paljetak je usporedio s ´Plavom sobom tete Emilije´, likom iz Krklečeve knjige ´Cvijeće´. Nakon toga Paljetak je napisao monografiju o Lovrenčićevu stvaralaštvu, drugu nakon Veselka Tenžere.
´Udubivši se u njegov opus, shvatio sam da mi je taj svijet blizak iz nekoliko bitnih razloga od kojih je jedan poetičnost, koju je Lovrenčić unosio u svaki potez, svaku crtu jer crta za njega nije bila sredstvo, nego živo biće, suradnica i supatnica´, izjavio je Paljetak. Dodao je da je drugi razlog bio njegovo duboko shvaćanje jezika - govora mrtvih stvari, njegova ljubav prema tim i takvim stvarima.
Govoreći o suradnji na knjizi ´Lapadski soneti Iva Vojnovića´, Paljetak je rekao da je bez ikakvog političkog paspartua uspio spojiti hrvatski sjever i jug.
To je pjesnička knjiga dvojice stvaralaca koju su tako duboko razumjeli svaki u svojoj sredini, zapravo univerzalni govor mrtvih stvari.
´Povukla ga je za sobom njegova vječna crta u onom smjeru koji je smjer svih smjerova´, izjavio je Paljetak u povodu slikareve smrti.
Lovrenčić je rođen 1917. u Svetom Križu Začretju. U mladosti je radio u slikarnici Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu, i pohađao Akademiju likovnih umjetnosti (1936.- 1940). Profesori su mu bili Lj. Babić, K. Hegedušić, O. Mujadžić i T. Krizman.
Dio ratnih godina Lovrenčić je proveo kao scenograf u splitskom HNK i u Sarajevu.
Nakon rata vraća se u Zagreb, kratko vrijeme radi u Jadran-filmu kao scenograf, a od 1950. postaje profesionalni slikar.
Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu bio je profesor crtanja od 1972. do 1978. kada je umirovljen.
Likovna kritika ocijenila je da se njegovo stvaralaštvo odlikuje spontanom i izražajnom linijom bliskom naivcima i pučkoj ornamentici.
Radio je u olovci, tušu, ugljenu pojedina mjesta kolorirajući akvarelom, srebrenim i zlatnim aplikacijama. Karakterističnim izrazom crta mrtve prirode i interijere intimnoga i lirskoga karaktera simboličnih poruka. Najpoznatije mu je djelo ´Mrtva priroda s raspelom´ iz 1970., slijede tematski ciklusi ´Muzika´, ´Maske´, ´Erotika´ i ´Kiša´ s prizorima na rubu fantastike i stvarnosti. Izlagao je, uz ostalo, u Rijeci, Osijeku, Zagrebu, Dubrovniku, Torinu, Tokiju i Bruxellesu.
Lovrenčić je objavio nekoliko grafičkih mapa s pjesmama vodećih hrvatskih pisaca Krleže, Tadijanovića, I.G. Kovačića, Kaštelana i drugih.
U zadnoj godini života vrlo kreativno je reagirao na tri teme, o kojima je kritički pisao Luko Paljetak, a koje su kao ilustrirane knjige objavljene u izdanju Nacionalne i sveučilišne knjižnice i Nakladnog zavoda Matice hrvatske. Riječ je o Lovrenčićevim crtežima kojima su popraćene knjige ´Lapadski soneti Iva Vojnovića´, ´Križni put´ i ´Nevjerna žena Federica Garcie Lorce´ koja je u tisku.
Pokop Ivana Lovrenčića obavit će se u nazočnosti članova obitelji.