Ovogodišnja usporedba potrošačkih košarica u Hrvatskoj i Švedskoj, konkretno u Konzumu i lancu ICA Maxi, pokazuje da hrvatski potrošači prehrambene i kućanske proizvode i dalje plaćaju bitno više nego švedski potrošači. Na 30 potpuno istih proizvoda, cjenovna razlika je 35,80 posto na štetu hrvatskih kupaca. Lani je razlika bila čak 45 posto.
Kad se u izračun ubaci još 10 proizvoda koji se svakodnevno kupuju i konzumiraju, poput kruha, mlijeka, šećera, brašna i jaja, kako bi košarica bila što reprezentativnija, Konzum je i dalje 27,46 posto skuplji od ICA Maxija. Pritom treba naglasiti da se radi o istovrsnim proizvodima, ali od različitih dobavljača, podrijetla, sastava, pakiranja, rokova trajanja i kvalitete.
Prije nego što se upre prstom u hrvatske trgovačke lance i njihove dobavljače, važno je ukazati na bitne razlike u poreznim stopama. Iako i Hrvatska i Švedska imaju istu standardnu stopu poreza na dodanu vrijednost (PDV) od 25 posto, skandinavska zemlja sve prehrambene proizvode oporezuje stopom od 12 posto PDV-a.
U Hrvatskoj se na neke prehrambene proizvode, kruh, mlijeko, dječju hranu, jestiva ulja i masti, svježe meso i ribu, voće i povrće, primjenjuje stopa od 5 posto PDV-a. Postoji i međustopa od 13 posto, koja obuhvaća proizvode poput maslaca, margarina i voda, ali na sve ostalo plaća se standardnih 25 posto.
Ipak, sama razlika u PDV-u ne može objasniti cjenovni jaz od gotovo 30 posto, što znači da dio razlike leži i u nabavnim cijenama, tržišnoj strukturi i trgovačkim maržama.
Na konkretnih 40 proizvoda, hrvatski kupac platit će ukupno 31,48 eura PDV-a, a njegov švedski pandan upola manje, oko 15,74 eura. I još nešto: od 1. travnja 2026. švedska vlada namjerava sniziti stopu PDV-a na sve prehrambene proizvode s 12 na samo šest posto. Mjera će biti privremena i trajat će do 31. prosinca 2027.
Osim o porezima, cijene u trgovinama ovise i o strukturi tržišta, dobavljačkim ugovorima, troškovima logistike, pa i kupovnoj moći građana. Hrvatska je tržište manjeg maloprodajnog volumena, oko devet milijardi eura godišnje, pa je vjerojatno teže dobiti iste rabate i uvjete kao u većim sustavima nabave poput švedskog, koji iznosi 30 milijardi eura.
Veće tržište znači i veću pregovaračku moć prema proizvođačima, što velikim lancima omogućuje niže nabavne cijene koje se potom mogu preliti na krajnje kupce.
Kod brendiranih proizvoda to često znači da je cijena za regiju viša i da su promocije slabije nego u Švedskoj. Drugim riječima, potpuno isti proizvod može imati bitno različitu cijenu u dvjema zemljama i to ne mora nužno biti posljedica razlike u porezima i trgovačkim maržama, nego i u nabavnim cijenama.
To donekle objašnjava zašto je Niveina krema za njegu kože od 150 mililitara u Konzumu, po cijeni od 4,99 eura, čak tri eura skuplja nego u ICA Maxiju, gdje stoji 2,99 eura. Ili zašto je Heinzov kečap u boci od 570 grama u hrvatskom lancu, po cijeni od 4,25 eura, više nego dvostruko skuplji nego u švedskom, gdje ga možete kupiti za 1,87 eura.
Međutim, unatoč svim obrazloženjima, ipak je teško prihvatiti da su mnogi hrvatski proizvodi skuplji u Konzumu nego u 2000 kilometara udaljenoj Švedskoj. Podravkina svatovska juha u Švedskoj je 15 posto jeftinija, a Krašove čokoladne napolitanke od 500 grama čak 45 posto.
Pri usporedbi cijena u trgovinama važno je ukazati i na bitnu razliku u stopama inflacije. Prema indeksu potrošačkih cijena, kojim se mjeri kako se kroz vrijeme mijenjaju cijene košarice dobara i usluga koje kućanstva tipično kupuju, inflacija je u siječnju 2026. na godišnjoj razini u Hrvatskoj iznosila 3,4 posto, a u Švedskoj samo 0,5 posto.
Velike su razlike i u prosječnim i medijalnim plaćama. Prema podacima nacionalnih statističkih ureda, krajem 2025. prosječna bruto plaća u Švedskoj iznosila je 4180 eura, a u Hrvatskoj 2087 eura.
Medijalna plaća je iznos koji dijeli zaposlene na dvije jednake skupine: 50 posto zarađuje manje, a 50 posto više od tog iznosa. U Hrvatskoj je u prosincu 2025. iznosila 1749 eura bruto, a u Švedskoj 3600 eura.
Kada se u obzir uzmu i dvostruko veće plaće u Švedskoj, razlika u realnoj kupovnoj moći postaje još izraženija nego što pokazuju same usporedbe cijena.