SELO Derevjanoe u Kareliji, sjeverozapadna Rusija, izgleda kao ugodno mjesto za život. Stabla jabuka puna plodova i uredni vrtovi, čamci na prikolicama spremni za plovidbu u obližnjem jezeru i visoko naslagana drva za zimu. Razabire se zvuk djetlića koji tapkaju u krošnjama borove šume dok psi žestoko laju iza valovitog lima. Ne izgleda kao mjesto za masovna ubojstva, piše Sky News.
Irina Zhamoidina stoji ispred spaljenog doma svog brata Artjoma Tereščenka. On i njezin 71-godišnji otac Vladimir ubijeni su ovdje u noći 1. kolovoza. Dvojica muškaraca, obojica bivši robijaši, od kojih se jedan tek vratio s bojišnice, provalila i nožem izbola oca i sina prije paljenje imovine.
Djeca, od devet i 12 godina, uspjela su pobjeći kroz prozor i dignuti uzbunu."Moj tata definitivno nije zaslužio takvu smrt. Mi smo iz dobre obitelji. Nije trebao ovako umrijeti", naglasila je Irina. Dvojica muškaraca su potom nastavila niz cestu do druge kuće udaljene nekoliko stotina metara i ubili četiri osobe koje su tamo živjeli, tri muškarca i jednu ženu, prije nego što su i njihovu kuću zapalili.
Sve više zločina pomilovanih prijestupnika
Jedan od muškaraca, Maksim Bočkarev, bio je poznat kao izazivač problema. Služio je kaznu zbog krađe, otmice automobila, silovanja i seksualnog napada u zatvorskoj koloniji u Sankt Peterburgu, gdje je upoznao svog partnera u zločinu Igora Sofonova.
37-godišnji Sofonov je trebao odslužiti još tri godine za krađu, pljačku i pokušaj ubojstva, ali ga je rusko Ministarstvo obrane regrutiralo ravno iz zatvora i poslalo u Ukrajinu, što je praksa koju je započeo pokojni šef Wagnera Jevgenij Prigožin, a s entuzijazmom prihvatila ruska vojska .
"Vjerujem da bi svakoga tko je bio u zatvoru, čak i ako je otišao u rat, trebalo vratiti nakon što je tamo završio zbog tako teških zločina", smatra Irina. Sve je više zločina koje su počinili bivši prijestupnici nakon što su se vratili kući s bojišnice. U lipnju je Prigožin rekao da se 32.000 ljudi koje je Wagner regrutirao vraća u Rusiju, a njihova evidencija je izbrisana.
U gradu Krasnodaru na jugu zemlje, Wagnerovom bivšem osuđeniku sudi se za ubojstvo dvoje ljudi na putu kući s posla, što on poriče. Bilo je slučajeva ubojstava, seksualnog napada, zlostavljanja djece od strane osuđenih seksualnih prijestupnika.
Neželjene posljedice invazije na Ukrajinu
U Novi Burecu, oko 800 kilometara istočno od Moskve, Wagnerov bivši robijaš ubio je stariju ženu, čak i nakon što su mještani više puta izrazili zabrinutost vlastima da on luta njihovim ulicama. Promjene ruskog zakonodavstva u lipnju predlažu da se osumnjičenicima ili osuđenim kriminalcima omogući borba, ali ne nakon što presuda stupi na snagu.
Stvarnost ruskog novačenja zatvorenika ipak se čini mnogo mračnijom. Prema Ministarstvu obrane Ujedinjenog Kraljevstva, to je dio "šire, intenzivne akcije ruske vojske da ojača svoju brojnost, dok pokušava izbjeći provedbu nove obvezne mobilizacije, što bi bilo vrlo nepopularno".
To je politika zbog koje će se okorjeli kriminalci, traumatizirani ratom, vraćati kući bez ikakve psihološke podrške ili rehabilitacije. Kao što je slučaj s obiteljskim nasiljem u Rusiji, vlasti se ne bave dovoljno ovakvim društvenim problemima kod kuće, a pogotovo ne kada je u pitanju rat.
Međutim, ovo je stvar koja razdire društveno tkivo gradova i sela diljem zemlje. Samo još jedna od mnogih neželjenih posljedica rata. Osim lijesova i sve većeg napada dronova, ovako se rat vraća kući. Aleksandra Sofonova, Igorova sestra, smatra da bi država trebala pružiti psihološku podršku muškarcima poput njenog brata, ali je sigurna da to neće učiniti.
"Za što se mi borimo?"
"Odslužio je, bio je ranjen - on je čovjek i ponose se ovakvim stvarima. I onda se vratio i ispao nepotreban, nije mogao dobiti ni putovnicu, ide lijepiti tapete. A onda se vratio i ispao je nepotreban, nije mogao dobiti ni putovnicu. Vrati se i nepotreban je. Možda mu je nešto kliknulo u glavi", naglasila je.
Nedaleko od mjesta na kojem je novinar Sky Newsa razgovarao s Aleksandrom, na poleđini zida supermarketa nalazi se grafit naškraban velikim crnim slovima: "Putine, ne ratu". "Ne znam kakva je ovo specijalna operacija. Mnogi moji prijatelji su umrli i vraćaju se u pocinčanim ljesovima. Ali oni umiru uzalud. Za što se mi borimo?", upitala je Aleksandra.
Druga sestra u ovoj priči, Irina Zhamoidina, čiji su muškarci ubijeni kod kuće, kaže da je njezina vjera u Boga ono što joj pomaže kroz svaki bolni dan. "Bojim se za cijelu državu. Nitko nema pravo ubiti drugoga, oduzeti život. Nije im dato to pravo. Moramo to nekako zaustaviti, da ovakvi ljudi ne budu u normalnom društvu", zaključila je.