Velika studija otkrila tko je najteže psihički stradao od pandemije u Hrvatskoj

ISTRAŽIVAČKA grupa Covidovih 13 objavila je u utorak monografiju s prikazima preliminarnih rezultata drugog vala istraživanja Kako smo? Život u Hrvatskoj u doba korone.

Istraživanje je pokazalo tko je sve i na koje načine psihički stradao u pandemiji te koji su ljudi bili najteže pogođeni njome.

Projekt se bavi ispitivanjem posljedica pandemije covida-19 u Hrvatskoj i jakog potresa na području Zagreba po psihičko zdravlje građana svih generacija. Provodi ga istraživačka grupa koja se sastoji od 13 psihologinja s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Zdravstvenog veleučilišta Zagreb.

Cilj istraživanja bio je ispitati promjene u načinu života, u bliskim odnosima i u radu tijekom pandemije covid-19, načine na koje su građani doživjeli te promjene, stupanj uznemirenosti različitim izvorima stresa u novonastaloj situaciji te posljedice doživljenog stresa po psihičko zdravlje. Ispitani su stavovi i doživljaji medijskog izvještavanja o pandemiji. U drugom valu istraživanja sudjelovalo je više od 2600 osoba u dobi od 18 do 94 godine te više od 1400 učenika od 1. razreda osnovne do 4. razreda srednje škole. Provedeno istraživanje je po broju tema i sudionika najobuhvatnije dosad provedeno istraživanje ove vrste u Hrvatskoj.

Podaci iz drugog vala istraživanja prikupljeni su online anketom tijekom studenog i prosinca 2020. godine. Prvi val istraživanja proveden je tijekom svibnja 2020. godine, a njegove rezultate možete preuzeti na ovoj poveznici.

Najvažniji nalazi istraživanja

Neki od najvažnijih rezultata 2. vala istraživanja Kako smo? Život u Hrvatskoj u vrijeme korone su sljedeći:

• Psihički iscrpljenima od pandemije osjeća se 40% građana, a tjelesno njih 22%, dok se njih 35% osjeća istrošenima od nošenja s pandemijom. Oko 25% građanki i građana izvještava o jakoj ili izrazito jakoj depresivnosti, anksioznosti i stresu. Rizični čimbenici za iscrpljenost i navedene psihičke smetnje su mlađa životna dob, ženski rod, niži socioekonomski status te prethodne psihičke teškoće.
• Gotovo 50 % sudionika istraživanja ima značajno narušenu kvalitetu spavanja, a 20% njih barem povremeno koristi farmakološka sredstva za spavanje. Lošiju kvalitetu spavanja imaju osobe koje imaju izraženije brige povezane s pandemijom covida-19 (zdravstvene brige i brige oko ekonomskih i obrazovnih posljedica).
• Svaka treća osoba manje je zadovoljna svojim seksualnim odnosima i smatra ih lošijima nego na početku pandemije. Zadovoljstvo i kvaliteta seksualnih odnosa i seksualna želja povezane su s time koliko stresa, tjeskobe i depresivnih simptoma osoba osjeća, a kvaliteta je povezana i s učestalošću ponašanja kojima si partneri uzajamno pokazuju naklonost.
• Građani su umjereno zadovoljni životom i osrednje optimistični u pogledu budućnosti. Na ljestvici od 1-10 zadovoljstvo životom ocjenjuju ocjenom 6.8, a optimizam u pogledu budućnosti ocjenom 6.3.
• Dvije trećine sudionika (66.7%) procjenjuje da se dobro prilagođavaju drugačijem načinu života. Na osnovi promjena u kvaliteti svakodnevnih životnih aktivnosti koje navode uočavamo tri skupine sudionika: one koji su još uvijek oprezni i zatvoreni, one koji su individualno aktivni, ali još uvijek oprezni u zajednici i one koji pokazuju otpornost sudjelovanjem i aktivnošću, kako individualnom tako i u zajednici. Rezultati su pokazali kako sudionici koji su izvijestili o većoj kvaliteti svojih svakodnevnih aktivnosti imaju manje psihičkih smetnji.
• Svaki peti dječak i svaka treća djevojčica školske dobi izvještavaju o teškoćama psihičkog zdravlja. Većina učenika (65%) je izjavila da je njihov život sada lošiji nego prije pandemije. Većini učenika, posebno najmlađih, nastava na daljinu teža je od nastave u učionici.
• Oko 61% roditelja drži da je djeci nastava na daljinu teža od kontaktne nastave i brine se da će zbog pandemije njihovo dijete dobiti manje kvalitetno obrazovanje. Više od polovice roditelja zabrinuto je i zbog nedovoljnog kretanja djeteta i ograničenog druženja s drugom djecom (52%) i previše korištenja informacijsko-komunikacijske tehnologije u obrazovne svrhe (51%). Oko 22% roditelja procjenjuje psihičke teškoće svoje djece klinički značajnima, a najviše teškoća izražavaju u domeni odnosa s vršnjacima.
• Roditeljstvo u doba pandemije je zahtjevnije nego prije pandemije, ali je pandemija donijela i određene pozitivne promjene u odnosima roditelja i djece. Roditelji koji su psihološki sagorjeli zbog nošenja s pandemijom procjenjuju da njihova djeca također imaju više psihičkih teškoća.
• Tri četvrtine studenata se brine zbog pogoršanja svog psihičkog zdravlja uzrokovanog stresom te pogoršanja i tjelesnog zdravlje uzrokovanog dugotrajnim gledanjem u ekran i sjedenja (72%). Gotovo 70% ih je izrazilo zabrinutost hoće li steći odgovarajuće znanje za buduće zanimanje, a 12% ih je potražilo psihološku pomoć tijekom pandemije. Ipak, unatoč izvještavanju o teškoćama u koncentraciji (preko 50%) i samoregulaciji učenja (70%), većina studenata uspjela je završiti akademsku godinu s očekivanim ili boljim uspjehom.
• Zaposlenici percipiraju da poslodavci pokazuju visoku razinu brige o njihovoj zdravstvenoj sigurnosti, ali slabiju o njihovom profesionalnom rastu. Siromaštvo i financijske teškoće najsnažniji su prediktor psihičkog zdravlja zaposlenih, a ključni radnici su više opterećeni poslom od ostalih. Zaposlenici čiji je rad organiziran u skladu s novim rasporedom odlazaka na posao su percipirali najviše nejasnoća vezanih uz svoju radnu ulogu, imali najviše razine sagorijevanja na poslu te pokazivali najmanje inovativnog radnog ponašanja.
• Građani se većinom slažu s mjerama Kriznog stožera, a pozitivniji stav prema službenim mjerama povezan je s boljim psihičkim zdravljem, višim optimizmom i višom kvalitetom života. Gotovo 80% sudionika smatra da postoje dvostruka mjerila vezana uz pridržavanje mjera. Oni koji smatraju da su mjere nejasne, pretjerano restriktivne te da ne vrijede za sve jednako izjavljuju o više simptoma narušenog psihičkog zdravlja i nižoj kvaliteti života.
• Najčešće korišteni medijski izvori o pandemiji su nacionalne medijske kuće. Građani najviše vjeruju informacijama o pandemiji dobivenima od stručnjaka i međunarodnih zdravstvenih organizacija, a najmanje onima dobivenim od političara i nepoznatih ljudi na društvenim mrežama. Trećina sudionika izjavljuje kako im mediji pomažu da razumiju bolest covid-19 i njezine tjelesne posljedice, a četvrtina njih i njezine psihičke posljedice. Blizu 70% sudionika izjavljuje da su prezasićeni medijskim informacijama o pandemiji, a kod polovice sudionika medijsko izvještavanje o pandemiji izaziva emociju ljutnje.

Drugi val bio je teži od prvog

Jedna od sudionica istraživanja psihologinja Tanja Jurin za Index je objasnila da su pratili stanovnike Hrvatske u prvom i u drugom valu te da su uočili pogoršanje stanja u psihičkom zdravlju u drugom valu; trend je bio očit iako sudionici istraživanja nisu bili isti ljudi.

„To je za očekivati jer je u prvom valu stanje bilo novo i akutno. Ljudi su se još nadali da će imati snage izdržati“, kaže Jurin.

„Svjetska zdravstvena organizacija sada govori o pandemijskom umoru. Ljudska psiha ne može dugotrajno podnijeti takvu razinu neizvjesnosti, napetosti, anksioznosti i opasnosti. Unatoč tome što nismo ušli u tako strogi lockdown kao u prvom valu, na vrhuncu drugog vala stanje je bilo znatno teže. Podatke smo prikupljali sve do pred potres. Nakon potresa u Petrinji problemi su se vjerojatno još povećali, no podaci o tome nisu uključeni u ovu monografiju“, pojasnila je Jurin.

Nema usporedbi zemalja koje su bolje kontrolirale virus s lošijima

"Budući da je Hrvatska bila prilično loša u obuzdavanju drugog vala, bilo bi zanimljivo vidjeti što su pokazala istraživanja u zemljama koje su bile uspješnije, poput Danske, Norveške, Novog Zelanda ili Australije. Drugim riječima, zanimalo nas je koliko je pogoršanju u drugom valu pridonio novi lockdown, a koliko veliki broj oboljelih, hospitaliziranih i umrlih."

No Jurin kaže da za sada još nemaju podataka potrebnih za usporedbu.

„Ne znamo dovoljno da bismo mogle donositi zaključke. Moglo bi se nagađati da je moguće da je veliki broj oboljelih i umrlih pridonio problemu, međutim, s druge strane, zemlje koje su bile uspješnije također su uglavnom imale i tvrđi lockdown. Ne treba zaboraviti da oštre mjere ljudima predstavljaju veliki problem – deprivacija od kontakata, nemogućnost djece da idu u školu i sl. Svjetska zdravstvena organizacija upozorava na pandemijski umor te ističe da moramo biti spremni za nošenje sa psihičkim problemima ljudi u pandemiji. Također ističe da pandemija smanjuje resurse za brigu o drugim aspektima fizičkog i psihičkog zdravlja“, rekla je Jurin.

Mladi koji su teško slijedili mjere bili su psihički najranjivija skupina

Naša sugovornica smatra da je važno adresirati kritike koje su na račun mladih koji su imali problema s pridržavanjem mjera iznosili neki autoriteti - političari, zdravstveni autoriteti i javnost.

„Pokazalo se da su upravo oni koji su željeli živjeti život kao da pandemije nema zapravo bili psihički najrizičnija skupina. Čini se da je njihov otpor bio njihov prirodni mehanizam samozaštite da ne potonu, a odrasli su im stavljali teret krivnje zbog njihovog ponašanja. Prozivalo ih se zbog sebičnosti i tražilo se da se malo strpe, kao da je njihovo ponašanje bilo posljedica njihove bahatosti. Tijekom pandemije fizičko zdravlje je stavljeno u prvi plan, dok je psihičko zanemareno“, rekla je poručujući da je trebalo brinuti i o jednom i o drugom.

Najviše su stradali oni koji su izgubili na više frontova, samci i djevojke

Jedan dio monografije pokazuje da su najviše stradali ljudi čiji su se životi promijenili u puno domena – u socijalnoj, u poslovnoj, u dnevnoj rutini, u korištenju raznih usluga i sl.

„To bi sada mogle biti smjernice za djelovanje – da se ljudima sada savjetuje da što više aspekata svojeg života vrate u normalu. Mi se nadamo da bi taj efekt mogao biti reverzibilan, da bi se ljudima psihičko zdravlje moglo povratiti“, kaže Jurin.

Također su teško bili pogođeni samci bez djece koji bi im bili društvo i distrakcija te mlade žene, odnosno djevojke.

Premalo psihologa i premalo brige o psihičkom zdravlju

Zanimalo nas je koja se rješenja vide za budućnost s obzirom da su u situacijama pandemije, kada još nema cjepiva, epidemiološke mjere jedino što može usporiti ili zaustaviti širenje bolesti, preopterećenje zdravstvenih sustava i pogoršanje ishoda kako za oboljele od aktualne zarazne bolesti, tako i za sve ostale koji trebaju razne zdravstvene usluge.

„Važno je da osiguramo da možemo ponuditi pomoć onima kojima treba. Primjerice, mi samo u studentskom savjetovalištu na Filozofskom fakultetu imamo pretrpane kapacitete, a to je samo studentsko savjetovalište. U zdravstvenom sustavu vrijedi isto ili još gore. Nemamo dovoljno stručnjaka, na sve strane postoji zagušenje. Psihološka pomoć trenutno je nedostupna svima koji je trebaju. Osim toga ne šalju se dovoljno poruke da su psihički problemi nešto što treba prihvatiti kao normalno, a ne kao neku karakternu slabost ili slabost volje. Trebalo bi promovirati ideju da su psihički problemi normalni, osobito u ovakvim okolnostima, te da ljudi trebaju slobodno, bez ustezanja tražiti pomoć“, kaže Jurin.

"Nedopustivo je da u zemlji nemamo psihologe u svakoj školi"

„Situacija je također pokazala da je nedopustivo da u zemlji nemamo psihologe u svakoj školi. Važno je raditi s djecom i nastojati im objasniti što im se događa. Konačno, treba istaknuti da je problem u Hrvatskoj to što kontinuirano zanemarujemo psihičke i emocionalne potrebe ljudi od najranije dobi. U školama ima premalo programa koji djecu uče o osnovnoj abecedi stresa, emocija i nošenja sa psihičkim poteškoćama. Da smo to imali, vjerojatno bi problemi bili ublaženi“, poručila je za kraj.