VIDEO Cijeli dan smo se vozili javnim prijevozom po Zagrebu. Evo kako je bilo

Foto: Index

Uvriježeno je mišljenje da ćete najbolje upoznati neki grad provozate li se njegovim javnim prijevozom. Odlučili smo provjeriti što zagrebački plavi busevi i tramvaji govore o Zagrebu te smo se cijeli jedan dan vozili u njima. Za javni prijevoz u Zagrebu još od 1891. zadužen je Zagrebački električni tramvaj (ZET). ZET-ova flota danas broji oko 250 tramvaja i oko 300 autobusa, koji su raspoređeni na 14 tramvajskih i 146 autobusnih linija. 

ZET-ovim tramvajima dnevno se vozi više od sto tisuća ljudi, godišnje prevezu njih skoro 205 milijuna, dok autobusima putuje otprilike upola manje putnika. 14 tramvajskih i 146 autobusnih linija žile su kucavice grada, a mi smo promatrali njihove prednosti i mane te razgovarali sa Zagrepčanima o prometnim problemima.

Građani su uglavnom zadovoljni, većina se slaže da busevi ne kasne previše, a tramvaja ima skoro pa dovoljno. No u svom pohodu naišli smo na par problema.

Tramvajskom prometu najviše smetaju ostali automobili (pogotovo taksiji), u udarnim terminima stvaraju se prevelike gužve, a displeji koji pokazuju kada će doći koji tramvaj nisu pouzdani. Što se tiče autobusnog prometa, busevi su dotrajali, a jedna se autobusna linija pokazala kao rak-rana cijelog sustava. Za kraj smo se uvjerili i kakve muke prolaze stanovnici koji dnevno moraju putovati sa sjeverozapada na jug grada.

 

Prije nego opišemo kako nam je bilo evo i cijena karata:

Postoje i mjesečni te godišnji kuponi, odnosni pokaz kako se to nekad prije zvalo. Njihove cijene pogledajte ovdje.

Gužve u tramvajima, ekrani pokazuju krivo vrijeme dolaska

Ljudi su se najviše žalili na gužve u tramvajima ujutro kada idu na posao i navečer kada se vraćaju. Gužve tada znaju biti nesnosne, a u neke tramvaje ne može se ni ući. Tada bi, kažu, trebali voziti češće.

"Vozim se skoro svaki dan. Idem iz Novog Zagreba do Maksimira na zapad, nekad i prema Britancu. Nisam baš zadovoljna, skužila sam da mi treba kao da autom idem do Siska, ali prihvatila sam to, nije da baš mogu ubrzati tramvaj. Imam problem kada tramvaji preskoče ili kada jako kasne. Možda bi trebalo povećati broj tramvaja i da ljudi koji ne moraju nužno ići u tramvaj idu pješke ili biciklom", smatra Tea.

Ona i mnogi s kojima smo pričali žale se da ZET-ovi ekrani često pokazuju krivo vrijeme dolaska tramvaja, a ponekad linija samo nestane s ekrana a da taj tramvaj uopće nije stigao. Jutro kada smo prolazili Glavnim kolodvorom na ekranu su oko 8:40 bile navedene noćne linije.

 

Taksiji blokiraju tramvaje

Tramvajskom prometu najviše smetaju automobili na cesti. Naveliko se vozi po tračnicama na mjestima na kojima to nije dozvoljeno, a taksiji redovito blokiraju tramvaje. U jednom danu čak nam se četiri puta dogodilo da je tramvaj morao čekati ispred taksija, tri puta je skupljao ili iskrcavao putnike, a u četvrtom navratu nismo uspjeli shvatiti u čemu je bio problem, ali taksist se nije micao s tračnica skoro dvije minute unatoč zvonjavi vozača tramvaja.

Situacija je možda najgora na Ilici kod Trga Franje Tuđmana. Tamo taksiji smiju voziti po tračnicama prema istoku, za razliku od drugih auta. Pred tramvajima bi se skupilo nekoliko taksija (u jednom trenutku sedam) koji skreću u Vinogradsku ulicu pa bi tramvaji morali čekati iza njih iako im je na semaforu bilo zeleno svjetlo. Ovo nije idealna situacija u jutarnjim gužvama, a osim taksija, uhvatili smo i brojne automobile koji su se tamo našli u prekršaju.

Autobus mladiću prikliještio nogu

I dok se Zagrepčani na tramvaje ne žale previše, autobusi su druga priča. Najviše pritužbi išlo je u smjeru dotrajalosti i nesigurnosti, a u to smo se uvjerili i sami. Jednom su se mladiću na ulasku u ZET-ov autobus 268 vrata zatvorila pred nosom i prikliještila mu nogu. Nakon vikanja vozaču i lupanja po busu, vrata su se otvorila. Sve je trajalo skoro minutu.

To nije prvi put da se nešto takvo dogodilo, ljetos je ZET-ov bus prikliještio nogu 17-godišnjakinji te je vukao nekoliko metara po cesti, pri čemu je zadobila brojne ozljede. A par sati nakon prignječivanja noge mladića vidjeli smo kako su jednoj djevojci vrata prikliještila ruku u kojoj je držala kofer.

"Linija iz noćne more"

Osim nesigurnih autobusa, za jednu liniju ljudi tvrde da je kao iz noćne more. Radi se upravo o liniji 268, koja vozi iz Zagreba za Veliku Goricu. Za nju ljudi kažu da redovito kasni, a s njom na posao kasne i oni. Prema rasporedu, bus 268 trebao je krenuti u 8:18, a sljedeći u 8:29. Umjesto toga, u 8:26 na stanicu su stigla oba istovremeno i oba su odmah otišla. Naravno, poluprazna. Tamo smo sreli Jana i Ivu, koji se tom linijom voze svaki dan.

Na pitanje događa li se često da mu bus ovako pobjegne, odgovara: "Da, svaki dan. Zbog toga kasnim na posao. Šefovi nisu naviknuti, ali i oni su se vozili par puta pa shvaćaju." Problema, kaže, ima samo s tom linijom. "Samo s njom je konstantno kašnjenje i nepoštovanje rasporeda. Živim u Dubravi pa idem i s 210, ona stalno više-manje na vrijeme dolazi i super je, kao i tramvaji, no ovo je kriminalno", žali se.

"Svaki dan se vozim na posao. Idem s Kozjaka autobusima i oni su puno češći i na vrijeme. U jutarnjim satima je više problema s ovom linijom, zato ranije krećem na posao, ali se svejedno nekad dogodi da kasnim. U popodnevnim satima isto zna biti velikih kašnjenja, do pola sata, jednom se dogodilo da sat vremena nema busa, i to bez objašnjenja da se nešto dogodilo", rekla je Iva.

"Po 40 minuta ga nema"

"Svaki dan se vozim autobusom. Često kasni 268, po 40 minuta ga nema, pogotovo popodne oko 18 sati. Samo s tom linijom imam problema. Idem i s 330, ona vozi redovito, ali ne vozi stalno", kaže Darko. Na pitanje kako bi se mogao unaprijediti javni prijevoz, kaže: "Busevi su neispravni pa propuste koju liniju, možda i fali vozača. Mislim da je to problem."

S tom je linijom, između ostalih, nezadovoljna i Ljiljana. "Kasni, nema ga, preskače, imamo sreće ako ide svakih pola sata. Imamo problema i s linijom 330. Vozači su nekulturni i bezobrazni. Zatvaraju vrata stihijski, kada misle da je vrijeme, uopće ne gledaju putnike. Voze kao luđaci, što da vam kažem. Najveći je problem što ne idu po voznom redu, ne možete se osloniti na njih, trebate ranije krenuti. Bilo je tu i fizičkih obračuna s kontrolorima koji su nasrtali na ljude", rekla je.

Nepovezani sjever i jug

Sjever i jug Zagreba općenito su manje povezani linijama javnog prijevoza nego istok i zapad, a to je najistaknutije na zapadu grada. Pred kraj svoje jutarnje smjene završili smo na Malešnici, a od tamo smo se zaputili na Jarun.

Putovanje za koje autom treba 15-ak minuta javnim prijevozom traje 50 minuta, a najbrže ćete stići ako pješačite 15-ak minuta do autobusa pa onda 20-ak minuta do nekog odredišta oko Jaruna. Mi smo išli dužom rutom, na kojoj nema pješačenja, i trebalo nam je otprilike sat vremena.

Vrijeme najveće gužve

Poslijepodnevnu vožnju započeli smo u udarnom terminu, kada građani završavaju s poslom te su na cestama velike gužve. Ipak, ovog puta promet nije bio znatno usporen. U tramvajima više nije bilo dostupnih sjedećih mjesta, ali bilo je dovoljno prostora da putnici mogu stajati s ugodnim razmakom.

Pričali smo sa sugrađanima u tramvaju i na stanicama. Većinom se žale na gužvu u prometu, koja je najgora u 7 i 17 sati. Građani s kojima smo razgovarali usprkos gužvama preferiraju javni prijevoz jer je u centru teško pronaći parking, a i povoljniji je.

Jedna je gospođa komentirala da je u srijedu bio kolaps u gradu jer je nestalo napona na tramvajskim vodovima. Dodala je da je usprkos strci jedna vozačica zaustavila tramvaj nakon što je već napustio stanicu kako bi ona mogla ući. Komentirala je da ima sve više ženskih vozača i da joj je to drago.

"Javni promet je pregužvovit i malo prljav. Svejedno mi je bolji od osobnog vozila jer je jeftiniji i meni osobno praktičniji", rekao nam je Igor.

 

Što je s autobusima?

Bili smo na stajalištu autobusa kraj Importanne centra. Gužva je bila jedino na stanici autobusa 268, koji vozi za Veliku Goricu. Međutim, autobus je bio u blizini i čekao vozni red.

"Jako često se vozim javnim prijevozom jer živim na periferiji, a studiram u gradu. Na dnevnoj bazi se susrećem s čekanjem autobusa, čekanjem tramvaja. Nije baš pozitivno. Posebno je problematična ruta Črnomerec-Dugave. Autobusi na toj trasi ne idu dovoljno često. Događa se da je na stanicama velika gužva, pa je onda velika gužva i u autobusu. Autobus se ponekad ni ne pojavi", komentira Dorotea.

Mladić koji je također čekao rekao je da je problem što autobusi ne dolaze po voznom redu, a onda stignu dva istovremeno. Dodao je da se vozi po gradu već tri sata. Gospođa koja je čekala na stanici kaže da autobusi ne poštuju vozni red te da zato preferira ići biciklom.

Tehničke poteškoće

Na Trgu bana Josipa Jelačića tijekom naše vožnje nisu radili displeji koji pokazuju dolazak tramvaja. Kako nam komentiraju građani, brojni uređaji tog tipa u gradu oštećeni su u nevremenu koje je pogodilo Zagreb ovog ljeta te i dalje nisu popravljeni. 

U neke tramvaje uvedeni su i zasloni koji pokazuju pregled sljedećih nekoliko stanica te prikazuju mogućnost presjedanja na druge linije. Tramvaji koji imaju ovakve zaslone i dalje su u manjini, a popis mogućih linija za presjedanje ponekad se ne učitava.

Evo i kontrole

Blizu Zagrepčanke oko 18:45 u tramvaj je ušao prvi kontrolor kojeg smo sreli. Iako neko vrijeme nismo mogli pronaći kartu, kontrolor je strpljivo stajao pored nas. Kartu nismo stigli štancati pa je kontrolor to učinio za nas. 

Drugi kontrolor ušao je u 20:30 u tramvaj kod Tehničkog muzeja. To je najkasnija kontrola koju smo sreli.

Kasni noćni tramvaji

Tramvaji su kasno navečer gotovo potpuno prazni. Posjetili smo Remizu, mjesto gdje su tramvaji parkirani po noći. Ovdje je i stajalište za autobuse koji voze na zapadni dio grada. Sjeli smo na autobus koji vozi do Španskog. Na ovoj ruti nema gotovo nikoga. Dolazimo do zadnje postaje i tražimo stanicu za drugi smjer. Primjećujemo da na stanici ne piše koji autobus tuda prolazi i u kojem smjeru ide. Novi putnici teško će se snaći bez vodiča ili karte.

U tramvaju koji nas vozi od Črnomerca vidjeli smo puno smeća. Bila su već 22 sata. Na nekoliko sjedećih mjesta bile su boce ili vrećice. Obratili smo pažnju na grafite i naljepnice po tramvaju. U starim tramvajima ima ih znatno više nego u novima. 

Sve u svemu, građani su ZET-u dali prolaznu ocjenu. Neki su rekli da su javnim prijevozom prezadovoljni, a jedna od njih bila je Anđelka. "Najčešće se vozim prema centru, nikad nisam imala problema s kašnjenjem tramvaja, penzionerka sam i imam vremena. Zadovoljna sam i s cijenama, karta mi je skoro pa besplatna. Ja sam jako zadovoljna", poručila je.

I za kraj, uspjeli smo uhvatiti predivan zalazak sunca s Mosta slobode.