VEĆ tjednima na Indexu objašnjavamo zašto su prstaci izuzetno važan dio podmorja i kakva se šteta čini njihovim uništavanjem samo zbog toga da se mogu poslužiti gostima u restoranima.
>> Ne budite snobovsko smeće, ne jedite prstace. Evo kakvu štetu radite
Prijavite restorane koji poslužuju prstace na desk@index.hr ili u inbox na našim Facebook stranicama.
Prvo smo u velikom tekstu objasnili što prstaci znače za Jadransko more i kakva se šteta čini izlovom i jedenjem prstaca, što je u Hrvatskoj i zakonom zabranjeno. Osim što prstaci rastu vrlo sporo, odnosno kako bi narasli do dužine od 5 do 7 cm treba im od 18 do 36 godina (a u restoranima se uglavnom poslužuju veliki, rijetko manji od 7 centimetara), da bi se izvadili iz mora, potrebno je razbiti i otući kamenu obalu i uništiti cijeli ekološki sustav.
Objašnjenja nisu bila dovoljna za Instagram influencericu Anamariju Raić koja se prije nekoliko tjedana slikala kako jede prstace. Isto je prije tjedan dana napravila i SDP-ova vijećnica iz Splita Aida Batarelo koja se kasnije branila tezom kako je prstace jela u zemlji u kojoj je to dozvoljeno (u BiH, u kojoj je to legalno, ali je javna tajna da prstaci u BiH dolaze iz Hrvatske) te redikuloznom analogijom da se u Njemačkoj po autocestama može voziti bez ograničenja brzine. Onaj tko to želi, može otići u tu zemlju i voziti automobil bez ograničenja brzine, rekla je. Želeći educirati i njih i njima slične, ponovno smo pokušali objasniti kakvu štetu čine svojim snobizmom utjelovljenim u jedenju zabranjenih prstaca.
Niz restorana od Dubrovnika do Zagreba poslužuje zabranjene prstace
Od političara i influencera puno veći problem su restorani koji svojim gostima nude tu zabranjenu školjku, a ima ih od Dubrovnika do Zagreba.
Riječ je o nizu restorana koji nude prstace, ali oni to ne rade legalno, tako da ih nude na menijima. Poznavatelji kažu kako prstace ne može svatko naručiti. Najčešće je za to potrebno imati vezu i znati šifru za naručivanje prstaca.
No kako će pokazati primjer u jednom zagrebačkom restoranu za koji nam je dojavljeno da poslužuje prstace, stvar je puno jednostavnija od toga.
Krenimo ipak od početka.
Otišli smo naručiti prstace u restoran za koji nam je javljeno da ih poslužuje
Čitatelje Indexa smo već u prvom tekstu, kojim smo željeli upozoriti na štetu koja se čini jedenjem prstaca, pozvali da prijave restorane koji poslužuju prstace.
Među prijavama koje smo dobili našlo se ime zagrebačkog restorana Bonaca. Riječ je o restoranu u širem centru grada, na zagrebačkoj Trešnjevci. U njemu poslužuju morske delicije, među kojima ne bi trebalo biti prstaca. Naglašavamo - ne bi trebalo biti.
Na meniju nema prstaca, ali nema ih samo na meniju
I doista - na meniju ih nema. No to što ih nema na meniju, ne znači da ih ne poslužuju gostima koji ih naruče.
U omalenom unutarnjem prostoru desetak je stolova, većih i manjih. Sve odaje dojam obiteljskog restorana. Sve to primjećujemo nekoliko minuta nakon što smo sjeli u restoran Bonacu. Odlučili smo istražiti hoće li nam doista poslužiti prstace.
Do nas dolazi čovjek za kojeg nam je jasno iz nekoliko njegovih rečenica da nas želi poslužiti, ali da nas je netko prije pitao, ne bismo se bili kladili da je konobar.
Nismo mislili da će biti ovoliko lako u restoranu u širem centru Zagreba naručiti prstace
Očekivali smo da neće biti jednostavno dobiti prstace na stol, iako smo imali informacije da se mogu naručiti upravo u Bonaci. "Nema šanse da nam samo tako daju prstace. Zabranjeni su, kazne su velike. Uostalom, na Indexu je ovaj mjesec objavljeno više tekstova o tome i pozivaju se ljudi da prijave restorane koji služe prstace. Nitko zbog svega toga ne bi ležerno poslužio prstace", komentirali smo prije nego što smo zakoračili u restoran. I, naravno, pogriješili.
"Imate neku želju ili biste nešto s menija?" upitao nas je čovjek koji nam je za stol došao u ulozi konobara.
Na ovakvo pitanje nismo puno okolišali.
"Pa, imamo jednu želju... Stvarno bih volio da mi djevojka proba prstace, nikad ih nije imala prilike probati...", rekao je autor teksta konobaru u Bonaci. Na naše iznenađenje, to je bilo sasvim dovoljno.
"Sredit ćemo nešto"
Na izravno pitanje imaju li možda prstaca, rečeno nam je: "Imamo, sredit ćemo nešto." Rekao je to tek malo ispod glasa čovjek koji će nas dvadesetak minuta kasnije poslužiti porcijom prstaca. Od 300 grama, kako nam je najavio. Tražili smo jednu porciju pod izlikom da ne znamo hoće li nam se svidjeti. "Hoće, sigurno", umirio nas je.
"Sve vam nosim, a nikako da vam ono glavno donesem", rekao je sa smiješkom nekoliko minuta kasnije, dok nam je nosio podlogu na koju je nešto kasnije došla posuda sa zabranjenom školjkom.
I doista, ubrzo nakon toga pred nama je bila prilično obilna porcija prstaca. Dvadesetak komada. Stajala je upadljivo na našem stolu koji se nalazio točno u sredini restorana. Bilo tko je mogao ući i to vidjeti, no nitko od djelatnika restorana u širem centru Zagreba nije djelovao nimalo zabrinuto.
Savjeti za konzumiranje zabranjene školjke
"Samo vas jednu stvar molim, jedite prstima. To i škampe je najbolje jesti prstima", obratio nam se čovjek koji nas je posluživao.
Za nekoliko minuta ponovno se vratio s još jednim savjetom. "Mi nemamo ovdje potpuno ravnu zagrijanu plohu, ali to vam preporučujem. Onda samo stavite krpu preko zdjele i oni se začas otvore. Onda samo malo papra i maslinovog ulja i to je savršeno", savjetovao nas je o tome kako jesti školjke koje je zakonom strogo zabranjeno vaditi iz mora i posluživati.
Za prstace smo dobili - lažni račun
Kada smo zatražili račun na njemu, nimalo neočekivano, nisu bili navedeni prstaci. Na računu je pisalo "bijela riba", vjerojatno najskuplja stvar koju imaju na meniju. Porcija prstaca, odnosno bijele ribe kako su prstaci navedeni na računu, koštala je samo 140 kuna. Doduše, s popustom od 20 posto koji smo dobili. Ubrzo nam je postalo jasno i zašto. Ono što je nalikovalo računu, postalo je jasno čim smo ga bolje pogledali, uopće nije bio račun. Na njemu je pisalo "Predračun", a iznad toga "Vježba". Tvrtka koja stoji iza restorana prema "računu" koji smo dobili zove se Ime firmea, a ulica i broj je - Zagreb. Broj telefona je 01 1111 111.
Ovo nije nikakav izoliran slučaj u restoranu Bonaca
Da posluživanja prstaca, ali ni izdavanje ovakvih "računa" u restoranu Bonaca nije nikakav izoliran slučaj, potvrđuju fotografije koje su na Facebooku postavili posjetitelji tog restorana. Označili su restoran Bonaca i te se objave prikazuju i na Facebook stranici restorana. Nitko se nije ni potrudio ukloniti ih.
Šokantno je koliko je lako naručiti prstace, ne trebaju nikakve šifre ni poznanstva
Šokantno je to da je vrlo jednostavno naručiti i dobiti prstace u restoranu koji se nalazi gotovo u centru Zagreba. Nisu potrebne ni šifre, niti poznanstva.
Zabranjenu školjku smo naručili i dvadesetak minuta kasnije nam je bila na stolu.
Šteta je trajna
Ova priča ima vrlo ružnu pozadinu koja uključuje i ilegalni ulov prstaca, a sve vodi do najgoreg - uništavanja stijena za sljedećih 50 godina. U morskom podmorju žive razni mikroorganizmi, rakovi, ribe, hobotnice i druge morske životinje, a šteta koja se čini podmorju je trajna.
Zagrebački restoran Bonaca u tome aktivno sudjeluje. I nije jedini.
Nećemo odustati
Zato Index neće odustati i nastavit će kampanju "STOP jedenju prstaca". Nastavit ćemo s njom sve dok hrvatski restorani i snobovi koji ih posjećuju kako bi se pohvalili žderanjem zabranjene školjke ne prestanu uništavati hrvatsko podmorje.
Razgovarali smo s čovjekom koji kaže da je vlasnik
U više smo navrata pokušali doći do vlasnika Bonace. Htjeli smo ga pitati jednostavno pitanje - zašto u njegovu restoranu poslužuju zabranjene školjke. Svaki su nam put djelatnici tvrdili da ga nema u restoranu. Nakon trećeg pokušaja, i nakon što smo ostavili kontakt broj jer nam nisu htjeli dati kontakt vlasnika, povratno nam se javio muškarac koji se predstavio kao vlasnik.
(Pitanja i konstatacije novinara su boldana, a odgovori vlasnika su napisani normalnim fontom)
Dobar dan, zanima me zašto u restoranu poslužujete prstace?
U našem restoranu?
Da.
Ja, mislim, ne znam odakle vam to... I mislim da je malo neprikladno pitanje preko telefona. Ali ovoga... I ne znam odakle vam informacije. I ne znam, ne znam...
Dakle, vi tvrdite da ne poslužujete prstace u vašem restoranu.
Ne vidim sad neku logiku u ovakvom načinu razgovora. Naravno da tvrdim da ne poslužujemo, da.
Aha. Mi smo, dakle, u vašem restoranu naručili i dobili prstace.
Ovoga... Ne znam, ne znam, ne mogu ovako preko telefona ništa na to odgovoriti. Ne znam o čemu se radi točno, koliko je zapravo vjerodostojan razgovor.
Aha, dobro.
Stavite se u moju poziciju.
Dakle vi stojite kod tvrdnje da ne poslužujete prstace u vašem restoranu.
Malo vam je i agresivan taj, ovoga, nastup.
Ma nije uopće, ja vas samo pitam.
Ja mislim za moje nekakve kriterije.
Aha, ja mislim da nije, stvarno mislim da nije.
Možda vi ne čujete sebe, možda je to taj stil.
Jednostavno želim dobiti odgovore, vidim da mi ne želite odgovoriti pa samo čisto vas pitam, s obzirom na to da znam ono što znam, pitam vas tvrdite li i dalje da ne poslužujete prstace.
Pa naravno da tvrdim, pa rekao sam vam da tvrdim.
U redu, možete li mi se samo predstaviti, da znam s kime sam razgovarao. Ja sam tražio vlasnika i vi ste mi se javili.
Haha, pa nije problem predstavljanje, ja sam vam jako ozbiljan, stariji čovik i koliko sam imao razgovora u životu ovaj je malo... Ne znam koliko vi imate godina, ali čini mi se nastup, onako, da ne kažem neke, nadobudnog aspekta. Polako, što bi se ja vama predstavljao preko mobitela. Dajte malo smanjite tenzije. Vi ste mene našli, našli nakon ovog mog života burnog, da mene neki dečko proziva da mu se predstavim. Dajte smanjite tenzije...
Vaša interpretacija je takva, ja tenzije čujem samo s vaše strane, vaša je interpretacija nekih tenzija za koje ja ne znam kakve su...
Vi se loše artikulirate za jednog novinara, gospodine...
Loše se artikuliram?
Trebali bi biti elokventniji.
Dobro, dobro, to je opet vaša interpretacija.
Poradite malo na toj... Polako, polako... Vi tražite da vam se predstavim, šta da vam OIB dam?
Ne trebate mi dati OIB. Ja sam vas samo pitao da mi se predstavite, ja sam se vama predstavio. Mislim da su to neke osnove pristojnosti, ali ako vi mislite da nisu...
Vi za mene držite da sam ja nepristojan što se nisam predstavio nekakvom, kako ste rekli, Tomiću, ili šta?
Pa gospodine, to su sve vaše interpretacije...
Sad ste vi kao novinar nekakav represivni aparat da vi mene prisiljavate na predstavljanje?
Ne, pa ja sam vas pitao...
Ucjenjujete me nekakvim medijskim linčem.
Molim?
Ne razumijemo se. Pa ja sam prošao i rat i pošast i glad.
Dobro, gospodine...
Nećete vi mene zaplašiti, gospodine...
Pa nitko vas ne želi zaplašiti...
Ljudi se najbolje osjećaju kad su sa mnom prijatelji...
Molim, možete li to ponoviti?
Ljudi se u mom društvu jako dobro osjećaju kad su sa mnom dobri i kad su sa mnom prijatelji. Ja ne znam zašto vi cijelo vrijeme želite...
Je li to bila nekakva prijetnja?
Pa ne, vi meni cijelo vrijeme prijetite...
Ma ne, to je vaša nekakva interpretacija, ja ne znam...
Ja sam čovjek humanitarac, altruist, ja da prijetim? Vi još mi imputirate, gospodine.
Ja ne znam odakle vama uopće da bi se nekakav linč vodio, pitao sam vas najjednostavnije pitanje...
Vi ste agresivni i nadobudni u svom nastupu...
Ma nisam...
Vi zapravo imate jedan mali ispad.
Ispad imam? Ha, dobro...
Ispad, vi ste u jednom malom ispadu...
Haha, dobro, i to je...
Nedjelja je, sveti je dan, ljudi mole Boga...
Aha, aha. To vam je važno, a posluživanje...
Gledajte, i još mi poručujete po tu nekakvim ljudima koji se javljaju na telefon da je radi mene, da je u mom interesu.
Da, pa gledajte, u novinarstvu je osnovno...
Kako je moj interes da se ja vama javim?
Ne date mi da završim rečenicu.
Ajde, recite...
Ja sam samo pokušao objasniti, evo par dana vas pokušavam dobiti, pa čisto htjeli bismo imati vašu stranu priče i stvarno je osnova novinarstva da vam damo priliku...
A kakva je priča uopće?
Rekao sam vam da smo u vašem restoranu naručili prstace i pitao sam vas zašto ih poslužujete. Pa evo sad vas opet pitam, znate da su zakonom zabranjeni, zašto ih poslužujete?
Ja ne poslužujem prstace u nikakvom restoranu, vi ste nešto zamijenili...
Jeste li vi vlasnik restorana Bonaca na zagrebačkoj Trešnjevci?
Pa opet vi gospodine mene propitujete jesam li ja... Ja samo kažem, vi u mom restoranu niti jeste niti možete dobiti školjku o kojoj govorite, prstace. Prema tome, sad vi, ovoga, ste dobili odgovor koji ste...
Pa dobro, evo, to sam vas pitao.
Vi to niste dobili, vi ste nešto krivo, ne znam šta ste.
Dobro, ja sam vas pitao, to je vaš odgovor i to je sasvim okej. Pitao sam da mi se predstavite čisto da znam s kime razgovaram, ja sam se vama predstavio, ali ako se vi ne želite predstaviti, nema problema.
Što ću se ja vama predstavljati imenom i prezimenom?
Dobro, dobro. Hvala vam, ugodan dan želim.
Eto, lijepi pozdrav.
Pozdrav.