Viktor Orban - kukavičje jaje usred Europske unije čiju autokraciju financira europski novac

''POSLIJE izbora ćemo tražiti zadovoljštinu - moralnu, političku i zakonsku zadovoljštinu'', izjavio je u nedavnom govoru mađarski premijer Viktor Orban, koji je jučer sa svojom strankom Fidesz treći put zaredom trijumfirao na parlamentarnim izborima, osvojivši 48,5 posto glasova koji u parlamentu predstavljaju dvotrećinsku većinu. To je moguće zahvaljujući promjeni izbornog zakona koja je provedena otkako je Orban 2010. opet došao na vlast, nakon čega je progurao niz promjena zahvaljujući kojima je zavladao svim institucijama mađarske države. 

 

Zadovoljština koju je Orban spominjao u govoru odnosi se prvenstveno na Bruxelles i Europsku uniju, kako je i on sam tada pojasnio: ''Na jednoj strani imamo nacionalne i demokratske snage, a na drugoj supranacionalne i antidemokratske.'' Dapače, cijela Orbanova kampanja bila je obilježena širenjem negativnih stavova prema Europskoj uniji i milijarderu Georgeu Sorosu, koji za ekstremnu desnicu predstavlja utjelovljenje proglobalističke i promigracijske politike koju oni preziru.

 

Stoga je jedno od ključnih pitanja poslije mađarskih izbora sljedeće: što nastavak i osnaženje Orbanove vlasti u Mađarskoj znači za budućnost Europske unije, koju je on sam definirao kao svojeg političkog protivnika?

 

 

Nema sumnje, Viktor Orban je rodonačelnik nacionalističko-populističke politike koja širi strah od migracija i poziva se na kršćanstvo i nacionalnu čistoću kao ključne odrednice, a u takvim stavovima nije usamljen unutar Europske unije. Slične stavove zastupaju Marine Le Pen u Francuskoj, AfD u Njemačkoj i brojne druge stranke diljem EU-a, koje su većinom ipak u opoziciji.

 

Koncept ''neliberalne demokracije'', koji se trenutno provodi i u Poljskoj pod vlašću ultrakonzervativne stranke Pravo i pravda Jaroslawa Kaczynskog, Orban je definirao u govoru održanom u Rumunjskoj 2014. Kao uzore Mađarskoj pod njegovom vlašću naveo je Rusiju, Tursku, Singapur i Kinu, države koje se teško mogu smatrati svjetionicima demokracije, slobode govora i ljudskih prava, obećavši kako će nastaviti raditi prema tome da smanji individualne slobode mađarskih građana, koje vidi isključivo kao pripadnike nacije. ''Mađarska nacija nije samo skupina pojedinaca nego zajednica koja mora biti organizirana, osnažena i zapravo konstruirana'', izjavio je tada Orban i u praksi pokazao što time misli. Petljanje u neovisnost pravosuđa, restriktivni medijski zakoni, preuzimanje cijelog državnog aparata i javnih službi njemu vjernih kadrova (tj. sustavno uhljebljivanje), prijetnje slobodi okupljanja i govora, stvaranje nove klase njemu vjernih tajkuna, sve to su obilježja Orbanove neliberalne države, koja zapravo metodologijom vladanja podsjeća na komunističku Mađarsku iz ere Janosa Kadara i njegova gulaš-komunizma, samo što su marksizam zamijenili nacionalizam i kršćanstvo. Na to je nedavno upozorio i portal Politico, opisujući vladavinu Orbana i Kaczynskog u Mađarskoj i Poljskoj kao ''nove komuniste'' koji kopiraju metode vladanja iz druge polovice 20. stoljeća.

 

Europska unija je pak utemeljena na idejama liberalne demokracije, što znači da je s Orbanovim konceptom prema definiciji u sukobu, iako su se dosad mnogi u Bruxellesu pokušavali ponašati kao da sukoba nema. Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker je Orbanovo sužavanje sloboda i transformaciju demokracije u neliberalnu bagatelizirao humornim doskočicama o mađarskom premijeru kao ''diktatoru'', Europska pučka stranka čiji je Fidesz član većinom i dalje tolerira Orbanove poteze, pa mu je tako šef frakcije EPP-a u Europskom parlamentu Manfred Weber oduševljeno preko Twittera čestitao novu pobjedu i izrazio nadu da će ''nastaviti zajedno raditi prema rješenjima za europske izazove''. Orbana rado ugošćava i bavarski CSU, koji je bio protiv humane izbjegličke politike njemačke kancelarke Angele Merkel.

 

 

Nekoć veliki liberal Orban, koji je svoju političku karijeru lansirao i kao stipendist Georgea Sorosa i njegove zaklade Otvoreno društvo, danas je jedan od najuvjerljivijih i najkonzekventnijih predstavnika suprotnih ideja, kojega nikako ne treba podcjenjivati kada je riječ o potresima koje može izazvati unutar Europske unije.

 

Britanski The Guardian Orbana opisuje kao ''moćan izazov za Europsku uniju'', a Mađarsku kao zemlju koja je ''izabrala izaći iz kluba liberalnih vrijednosti, ali i dalje želi primati briselske čekove''. Londonski list napominje da briselski ''tehnokratski pristup nije adekvatan za nošenje sa sve više autokratski nastrojenim liderom Mađarske'', ali da u ovom trenutku ''nema puno znakova koji ukazuju na to da su europski lideri spremni sukobiti se s Orbanom''.

 

Njemački tjednik Die Zeit predviđa kako ćemo nakon ovih izbora svjedočiti ''novoj tvrdoći orbanizma'', koji je u kampanji glasačima poručivao da ako Fidesz ne pobjedi ''slijedi navala muslimanskih migranata''. Die Zeit podsjeća i na to da Orban ima tek 55 godina, što u politici nije neka velika starost, te da vodi politiku na duge staze i s dugoročnom strategijom, računajući na pobjedu i na izborima 2022.

 

Zanimljiv moment u odnosima Orbana i Bruxellesa jesu i optužbe da se u Mađarskoj sredstva europskih fondova koruptivno preusmjeravaju u džepove vlastima bliskih tajkuna. Naime, u Mađarskoj je od 2010. postalo uobičajeno da na javnim natječajima prolaze samo firme čiji su vlasnici dio Orbanova lojalnog kruga, a u svemu tome je odlično prošao i Orbanov zet István Tiborcz, koji se 2015. vjenčao s premijerovom kćeri Rahel. Njegova elektronička tvrtka je prije Orbánova dolaska na vlast godišnje imala profit od 10 tisuća eura, ali je 2014. i 2015. od države dobila od lokalnih vlasti u mjestima kojima vlada Fidesz za ugradnju LED-rasvjete ugovore vrijedne 65 milijuna eura. Postavljena LED-rasvjeta ispostavila se 65 posto skupljom od tržišnih cijena. Zato je istragu pokrenuo antikorupcijski ured EU-a OLAF, no Tiborcz je onda ekspresno prodao svoje udjele u kompaniji. 

 

 

Europski novac nije nevažan za Orbana, s obzirom na to da iz kohezijskih fondova EU-a dolazi 80 posto sredstava za javne investicije, što usput razotkriva i famu o velikim ekonomskim uspjesima Orbanove vladavine, baš kao i stotine tisuća mladih Mađara koji su se iselili u Njemačku u potrazi za poslom. Orbanova Mađarska je premrežena nepotizmom, sukobom interesa, korupcijom i trgovanjem utjecajem, a sve to se skriva iza fasade nacionalizma i navodne obrane kršćanskih vrijednosti.

 

OLAF je nakon dvogodišnje istrage o korištenju europskih sredstava u Mađarskoj pronašao ''ozbiljne nepravilnosti'' i predložio Europskoj komisiji da zatraži povrat novca od Budimpešte, no Junckerovi eurokrati se još nisu odlučili na taj potez. Zanimljivo, i mađarska policija je istraživala isti slučaj s Orbanovim zetom, no još 2016. je zaključila da je sve u redu, što ne treba čuditi jer je Orban pod svoju kontrolu odavno stavio cijeli državni aparat. Mađarske vlasti su, prema zaključcima OLAF-a, nepravilno spiskale i 238 milijuna eura iz fondova EU-a na gradnju nove linije metroa u Budimpešti, ali odbijaju Bruxellesu vratiti taj novac.

 

Europska unija se tako u odnosu na Orbana nalazi u posve suludoj situaciji - s jedne strane on krši neke od temeljnih europskih vrijednosti i potiče druge da slijede njegov primjer, a s druge siše europski novac da bi se njime bogatili njemu bliski tajkuni i da bi osnaživao svoju antieuropski nastrojenu politiku. Bruxelles zapravo plaća Orbanu da radi protiv Bruxellesa, a mađarski premijer pokriće za to i dalje ima u nevoljkosti Europske pučke stranke da mu se otvoreno suprotstavi. Europska unija i dalje financira nekadašnje kukavičje jaje koje se u međuvremenu izleglo i sada uporno radi na tome da svojom politikom neliberalne demokracije preuzme ideološku kontrolu nad cijelim gnijezdom.