NEŠTO više od pola godine je od superizborne 2024. Zašto superizborne? Zato što ćemo čak tri puta izlaziti na birališta, imat ćemo euroizbore, parlamentarne izbore i predsjedničke izbore. Tako da ako oko sebe vidite politički cirkus – pravi još nije ni počeo.
Stranke su superizbora sasvim svjesne. Ma koliko se činilo da se ništa ne događa, aktivno se traže koalicijski partneri, marketinški savjetnici pripremaju kampanje, a predsjedništva stranaka liste podobnika (ljudi koje treba staviti u sabor, da znaju nešto reći, a opet da nisu previše samomisleći).
Po onome što se nadzire, čini se da će glavne teme biti:
- Drugi svjetski rat i tko je pobijedio i tko je izgubio – makar se tog rata realno svega šačica ljudi uopće sjeća, a sudjelovao je u njemu od živih valjda još jedino Joža Manolić.
- Domovinski rat i kakve je tko imao oznake i tko je kako pozdravljao – makar je i od tog rata prošlo preko četvrt stoljeća i djeca rođena nakon rata već imaju svoju djecu.
- Po kojem političaru će se zvati koja ulica i hoće li biti neki komunistički kadar ili Tuđmanov poslušnik – kao da ova zemlja nema drugih zaslužnika od političara.
- Koliko su HDZ-ovci korumpirani – što realno znamo svi, a priznat će i mnogi HDZ-ovci.
- Nesposobni ministri – to ćemo se valjda svi složiti da jesu.
Ukratko, u javnom prostoru su teme koje su zgodne za svađanje na društvenim mrežama, ali realno za vaš i život vaše obitelji ne znače baš ništa. Još bolje je što se zaista važne teme ne otvaraju, štoviše oko njih se i vladajući i oporba slažu! Ne žele ništa mijenjati. Ne vjerujete?
Nitko ne želi reformirati sustav s 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave
Pogledajte samo jednu od za nas najvažnijih tema – teritorijalni ustroj i broj jedinica lokalne i regionalne samouprave u Hrvatskoj. Na stranicama Ministarstva pravosuđa i uprave navode: "U Republici Hrvatskoj ustrojeno je ukupno 555 jedinica lokalne samouprave, i to 428 općina i 127 gradova te 20 jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno županija. Grad Zagreb, kao glavni grad Republike Hrvatske, ima poseban status grada i županije, tako da je u Republici Hrvatskoj sveukupno 576 jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave."
Ne moramo vam objašnjavati – jedan Brač koji je teritorijalno i gospodarski zaokružena cjelina ima jedan grad i sedam općina! Ličko-senjska županija upravlja i dobrim dijelom otoka Paga (granica je južni dio plaže Zrće). Otok Vis ima ni manje ni više nego dva grada – i par tisuća stanovnika zimi. Ako želite proći Zagrebačku županiju, bez da ulazite u Grad Zagreb – morat ćete splavom ili plivajući Savom.
Cijela konstrukcija je potpuno nakaradna, nefunkcionalna, neprirodnih granica i služi ponajviše uhljebljivanju tisuća šerifa i šerifića koji se financiraju javnim novcem. A kada krenu pitanja o racionalizaciji svega toga, onda naglo nađemo da se sve velike stranke slažu kako ništa ne treba mijenjati.
HDZ i SDP vam ne žele reći – ali nitko ne bi ništa mijenjao
HDZ je napravio potez u svom stilu – prihvatili su kako je općina i gradova previše i omogućili njihovo dobrovoljno spajanje, za što se naravno nije odlučio nitko. Par ih se javilo za "spajanje funkcija" (zajednički službenik ili trgovačko društvo), ali to su mogli i bez reforme. Svi sretni – eto, oni su za racionalizaciju, ali je nitko neće. Pravi HDZ!
SDP mudro šuti, ali predsjednik Milanović trčkara po obilježavanju godišnjica svake općine, grada i županije i priča protiv smanjivanja broja gradova i općina: "Da se ne lažemo, ima i lopovluka i uhljebljivanja, ali to nije razlog za njihovo ukidanje jer benefiti i koristi pretežu u odnosu na nedostatke. U tih 520 i nešto gradova i općina ja jedino vidim želju ljudi da se odvoje i formiraju neku novu općinu", kaže predsjednik.
Dodatno, Milanović je i protiv smanjenja broja županija, a ponavlja i Tuđmanove teze o opasnosti neke regionalizacije. A kako predsjednik kaže – tako će Peđa i ekipa u SDP-u i napraviti, dakle ništa.
Na samu činjenicu da Hrvatskoj koja ima svega 3.8 milijuna ljudi uopće možda i ne treba dvostruki sustav lokalne i regionalne samouprave i da bi možda više odgovaralo ono što smo imali do 1990. godine, općine koje se mogu udruživati u zajednice općina, dobivamo neslužbeni odgovor kako županije postoje u Ustavu, za koju promjenu treba 101 glas, pa se za ukidanje županija ne treba boriti jer nije realno dobiti 101 glas! Super politički odgovor – nije lako postići pa se nećemo za to uopće zalagati. Zamislite da su se svi tako vodili u politici.
Nemoj mijenjati ništa što se može odraziti na nekog našeg!
Naravno, stvar je u drugome – racionalizacija lokalne i regionalne samouprave koja u ovom obliku nema smisla (uostalom država ima gotovo milijun ljudi manje nego kada je ovaj model zamišljen), gotovo nikome ne odgovara.
Svi imaju svoje općine, svoje gradove, pokoju svoju županiju, svoje ljude na načelničkim direktorskim i drugim mjestima i ako bi se karte pomiješale – tko zna tko bi ostao, a tko bi morao otići. Što s onim simpatičnim načelnikom iz naše stranke, kojemu bismo morali ukinuti općinu jer ima 900 stanovnika?
Kako nagraditi ljude koji će skoro cijelu 2024. provesti na štandovima, a ne budu na županijskoj listi? Ako spojimo grad i dvije općine, ovi glasovi iz općina bi mogli smijeniti našu većinu! Veliki problemi. Svaka veća reforma uvijek hvata i "naše" i "njihove". Pa onda najbolje – odustati od reforme.
Zato se naši političari vole uhvatiti tema koje su zgodne za laprdanje, ali u biti ne mijenjaju uhljebnički, partijski model upravljanja Hrvatskom. Vole se uhvatiti povijesne ideologije i revizije povijesti, potom ideoloških tema koje skoro nemaju veze s Hrvatskom i nikome neće donijeti stvarne promjene, ali pune stranice – a važne stvari ostaviti kakve jesu. Naravno, po mogućnosti tuđe uhljebe zamijeniti svojima. U tome je bit – mijenjati njihove ljude svojim ljudima, a ne mijenjati sustav.
Dio odgovornosti je i na medijima
Dio odgovornosti je svakako i na medijima, kojima je lakše prenositi kreveljenja iz sabora i svađe po trgovima nego postavljati političarima jednostavna, smislena pitanja – kako to da gradova i općina imamo sve više, stanovnika sve manje i što vaša stranka konkretno misli o tome? Što ćemo s porezima i trošarinama? Što s mirovinama? Ozbiljna pitanja o budućnosti države se uopće ne postavljaju!
Postoje neke stranke koje su jasno iskazale potrebe reforme Hrvatske, pa i na ovom području, 555 jedinica lokalne samouprave. Zanimljivo, niti jedna od tih stranaka nikako da pređe izborni prag. Ovi koji imaju šanse krojiti nam politiku narednih 4-5 godina – ne bi ništa bitno mijenjali. I zanimljivo, građani upravo takve, koji ne bi ništa mijenjali, ponajviše podržavaju.
Svađat ćete se o povijesti, svađat ćete se o tome tko ima pravo na ulicu, a tko nema, čiju bistu treba staviti, a kome je maknuti – vama od toga realno neće biti bolje, ali njima hoće.
Kada dođe za koji dan naredna tema za prazno svađanje i budete gubili živce i vrijeme u komentarima jer su vaši rekli jedno, a ovih drugi nešto drugo – porazmislite, sjede li svi oni, i "vaši" i "njihovi" političari, negdje ispod bora uz hladno piće i smiju se svima vama.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala