Na današnji dan 1848. godine započele su demonstracije u Parizu jer je kraljev ministar donio odredbu po kojoj zabranjuje bankete, devetnaestostoljetnu verziju gradskih partija. Demonstracije su vrlo brzo prerasle u opću revoluciju. U tri dana kralj je dao ostavku, a u Francuskoj je proglašena republika.
Pariška revolucija 1848. godine smatra se najvažnijom te godine. Povjesničari ju smatraju odgovornom za revolucije u drugim dijelovima Srednje i Istočne Europe. Revolucija je također otvorila put prema vlasti Napoleonu III., budućem francuskom caru.
1848. godina dočekana je u napetoj atmosferi. Diljem cijelog kontinenta vladala je glad zbog loših usjeva ranijih godina, a kraljevi i vojvode nisu napravili puno da bi išta promijenili. Ipak, oni su živjeli u svijetu 19. stoljeća, kada pozamašan dio njihovog stanovništva ima svoje poslove, kuće, biznise i obrte. Upravo je tom dijelu stanovništva bilo mrsko što ne mogu aktivno sudjelovati u politici, zbog čega je nastala revolucija.
Kada je u pitanju Francuska, njom je vladao Luj Filip. Na vlast je došao zbog druge revolucije (Srpanjske iz 1830. godine), no narod se brzo okrenuo protiv njega zbog činjenice da njegove politike nisu rezultirale boljim uvjetima života u Francuskoj. Vlast je narodu postala osobito mrska nakon što ministar postaje Francois Guizot, koji je na prijedloge da se svim muškarcima omogući pravo glasa, umjesto samo onim bogatima, izjavio: "Obogatite se pa ćete i vi moći glasati."
Kako je politička aktivnost u velikoj mjeri tada bila zabranjena u Francuskoj, ljudi su svoje političke skupove držali za vrijeme svojih evenata u salonima, gdje su plesali, pili i družili se, ali isto tako razmjenjivali političke ideje.
Guizot je nastojao stati na kraj takvoj praksi pa je zabranio bankete. Nezadovoljna masa istog je dana počela prosvjedovati, a nemiri su se nastavili i idući dan, 23. veljače. Tada je vojska zapucala po prosvjednicima te usmrtila oko 50 ljudi.
Činjenica da je vojska pucala po vlastitom narodu razbjesnila je i one kojih se nije ticala zabrana banketa. Masa je preko noći postala još masovnija i situacija je izmicala kontroli.
Poučen zbivanjima iz recentne prošlosti, Luj Filip nije se dugo premišljao. Smjesta je napustio Francusku i prepustio ju slučaju, želeći izbjeći sudbinu Luja XVI. i Marije Antoanete. Revolucionari su preuzeli sve važne institucije te proglasili Drugu Republiku. Datum je bio 24. veljače 1848.
Činjenica da je ova revolucija bila tako kratka i tako učinkovita nije ono po čemu ju povijest pamti. Ostala je upamćena jer je inspirirala druge diljem Europe te godine. Samo dva tjedna kasnije masa u Beču upala je u prostorije habsburške vlade te prouzročila nemire diljem grada. Njihova borba rezultirala je ostavkom Klemensa von Metternicha.
Klemens je bio čovjek koji je de facto stvorio novi poredak u Europi nakon Napoleona 1815. godine i predstavljao simbol starih reakcionističkih snaga. Francuze je savršeno opisao kada je jednom izrekao: "Kad Pariz kihne, cijelu Europu zahvati groznica."
Nije samo Beč gorio te godine. Liberali diljem Europe predvodili su revolucije u Milanu, Palermu, Veneciji, Frankfurtu, Berlinu, Budimu i Temišvaru. Počela je lančana reakcija koja se nije mogla zaustaviti, a 1848. godina do danas glasi kao jedna od najburnijih godina u modernoj europskoj povijesti.