Charles Milles Manson rođen je 12. studenog 1934. u Cincinnatiju, Ohio, SAD, kao sin 16-godišnje Kathleen Maddox. Njegovo djetinjstvo bilo je obilježeno nestabilnošću – majka mu je bila alkoholičarka i povremeno se bavila prostitucijom, a on nikada nije upoznao svog biološkog oca.
Već u mladosti upao je u kriminal: krađe i sitni prekršaji doveli su ga u popravne domove i zatvore. Do 1960-ih proveo je više od polovice života u zatvoru zbog raznih prijestupa, uključujući krađu automobila i krivotvorenje čekova.
Nakon puštanja iz zatvora 1967., Manson se preselio u San Francisco, gdje je privukao grupu sljedbenika, uglavnom mladih žena, koje su postale poznate kao "Mansonova obitelj". Koristeći karizmu, manipulaciju i ideje inspirirane hipijevskim pokretom, scientologijom i Beatlesovom pjesmom "Helter Skelter", Manson je uvjerio svoje sljedbenike da je mesija koji predviđa rasni rat. "Obitelj" je živjela na izoliranom ranču u Kaliforniji, gdje su konzumirali droge i pripremali se za Mansonove apokaliptične vizije.
U kolovozu 1969. Mansonovi sljedbenici počinili su seriju brutalnih ubojstava. U noći 8. kolovoza četvero članova "Obitelji" – Charles "Tex" Watson, Susan Atkins, Patricia Krenwinkel i Linda Kasabian – upalo je u kuću redatelja Romana Polanskog u Los Angelesu.
Tamo su ubili trudnu glumicu Sharon Tate i četvero njezinih gostiju: Jaya Sebringa, Abigail Folger, Wojciecha Frykowskog i Stevena Parenta. Sljedeće noći, 9. kolovoza, Manson je osobno sudjelovao u odabiru sljedeće mete – ubijeni su Leno i Rosemary LaBianca u njihovu domu. Žrtve su izbodene noževima, a na mjestima zločina ostavljene su poruke napisane krvlju, poput "Helter Skelter".
Manson i njegovi sljedbenici uhićeni su u listopadu 1969. nakon racije na njihovu ranču zbog drugih optužbi, no istraga je ubrzo povezala "Obitelj" s ubojstvima. Suđenje je počelo 15. lipnja 1970. u Los Angelesu i privuklo je ogromnu medijsku pozornost. Tužitelj Vincent Bugliosi tvrdio je da je Manson, iako nije osobno izvršio ubojstva Tate i LaBianca, bio glavni pokretač zločina, koristeći svoj utjecaj nad sljedbenicima.
Proces je bio kaotičan: Manson i njegovi sljedbenici često su remetili postupak, pjevali ili vikali u sudnici, a Manson je jednom izrezbario "X" na čelu, što su kasnije oponašali i drugi članovi "Obitelji". Ključni dokaz bila su svjedočenja Linde Kasabian, koja je dobila imunitet u zamjenu za suradnju. Ona je detaljno opisala ubojstva i Mansonovu ulogu u planiranju.
Dana 25. siječnja 1971., porota je nakon devet dana vijećanja proglasila Mansona i troje njegovih sljedbenika – Susan Atkins, Patriciju Krenwinkel i Leslie Van Houten – krivima za sedam ubojstava prvog stupnja i zavjeru za ubojstvo.
Charles "Tex" Watson osuđen je na zasebnom suđenju. Dana 29. ožujka 1971., porota je donijela odluku o izricanju smrtne kazne Charlesu Mansonu i njegovim suoptuženicima: Susan Atkins, Patriciji Krenwinkel i Leslie Van Houten, za ubojstva počinjena 1969. godine.
Kasnije, 19. travnja 1971., sudac Charles H. Older službeno je izrekao smrtne kazne svim optuženima. Međutim, 1972. godine odluka Vrhovnog suda Kalifornije u slučaju People v. Anderson dovela je do ukidanja smrtne kazne u toj državi, što je rezultiralo preinačenjem njihovih kazni u doživotni zatvor.
Međutim, 1972. godine Kalifornija je ukinula smrtnu kaznu (odluka Vrhovnog suda u slučaju Furman v. Georgia), pa su njihove kazne preinačene u doživotni zatvor s mogućnošću uvjetnog otpusta.
Manson je proveo ostatak života u zatvoru, gdje mu je više od deset zahtjeva za uvjetni otpust odbijeno. Umro je 19. studenog 2017. u dobi od 83 godine od prirodnih uzroka u bolnici u Bakersfieldu. Njegov slučaj ostaje simbol mračnog dijela kontrakulture 1960-ih i upozorenje o opasnostima karizmatičnih kultnih vođa. Suđenje i zločini "Obitelji" i dalje su predmet knjiga, filmova i dokumentaraca.