Jake snage interventne policije bile su u okršaju s oporbom u Novom Sadu u Srbiji. Uz naguravanje i tučnjavu, pri čemu je jednom vijećniku slomljen prst - izbačeni su ispred gradonačelnikove zgrade - Gradske kuće.
Sve je počelo kada je 30-ak novosadskih gradskih vijećnika i zastupnika pokušalo blokirati rad institucija do ispunjenja studentskih zahtjeva. Izvješena je zastava s otiskom krvave šake. No nije dugo stajala. Policija je upala kroz prozore s druge strane zgrade i nastao je kaos.
O kaotičnim scenama za RTL je večeras govorio Tonino Picula, izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju.
To nisu scene koje je ugodno gledati, no treba se zapitati zašto do njih dolazi. Kako se u posljednja dva i pol mjeseca situacija u Srbiji dovela do ove razine, da vidimo napade na ljude koji prosvjeduju, da ih se napada noževima, udara automobilima?
To bi trebalo zabrinjavati srpsku vlast i građane Srbije jer zemlja koja želi biti prepoznata kao demokratska mora prije svega osigurati svojim građanima puno pravo da slobodno izražavaju svoja politička nezadovoljstva zbog odluka vlasti ili u slučaju da takvih odluka nema. Vlast bi trebala moći zaštititi ljude koji imaju pravo prosvjedovati.
Meni se čini da to nije ništa novo. Jer vlast u Srbiji vrlo često reagira na ovakve događaje, kad građani izražavaju svoje nezadovoljstvo, potragom za vanjskim neprijateljem. Čini mi se da je sada situacija ozbiljnija jer je situacija u Srbiji takva da nije dovoljno pronaći jednog hrvatskog špijuna, sad se zapravo prekvalificiraju u špijune i cijele kategorije stanovništva kao što su recimo studenti.
Podržavam njihovo pravo da izađu na ulice i traže objašnjenje od vlasti zašto se dogodila nesreća 1. studenog u Novom Sadu.
Kada se steknu svi uvjeti. Očekujem da će se to dogoditi u sljedećih mjesec i pol dana, treba biti dobro pripremljen.
U veljači ili početkom ožujka. Rad na mom izvještaju u Srbiji tada će napredovati, a ja bih se volio uvjeriti razgovarajući s ljudima u Srbiji o svemu onome što će taj dokument i sadržavati.
Otvoren sam za razgovor sa svima koji su odgovorni za stanje u Srbiji. Tu je svakako predsjednik, vlada, vodstvo Narodne skupštine, ali i za razgovore s političkom opozicijom, nevladinim sektorom.
Ne, to je moj posao. Mislim da nemam nikakvog razloga bojati se. Mene je imenovao Europski parlament za posao koji je ozbiljan. I ako Srbija želi napredovati na svom europskom putu, mora zadržati otvoren kanal komunikacije s čovjekom koji sudjeluje u oblikovanju stajališta o Srbiji.
Ja sam spreman napričati se, ali ne ispričati.
Nemam zbog čega.
To je potpuno nedopustivo. Znamo tko je Šešelj, što je predstavljao, gdje je bio dugi niz godina i takvog čovjeka koristiti kao nekakvu vrstu portparola kako bi se ugrožavalo ljude koji s ovime što se događa u Srbiji nemaju nikakve veze - je za svaku osudu.
Ne može. Ovakva kakva je danas ne može. Na kraju krajeva, i izvještaj Europske komisije od prije nekoliko mjeseci konstatirao je da je napredak gotovo u svim područjima ograničen ili ga gotovo nema.
Mislim da i Kosovo i Srbija moraju pronaći sporazum kojim će odblokirati svoje europske šanse.
Otvaranje bilo kojeg klastera, pa i klastera 3., politička je odluka. Očito postoji jedan broj zemalja koje ne nalaze dovoljno razloga da se na takav način iskaže povjerenje u ono što rade srbijanske vlasti. Hoće li to potrajati duboko u 2025. godinu, ovisi prije svega o vlastima u Beogradu, da korigiraju ono što im se zamjera.