AMERIKANCI su ubili Aymana al-Zawahirija, jednog od najtraženijih terorista na svijetu i jednog od idejnih začetnika napada 11. rujna 2001. Radi se o egipatskom kirurgu koji je postao radikalni islamistički ideolog za kojim je SAD tragao godinama, čak i prije napada na New York i Washington 2001. godine.
Ubijen na balkonu
Zawahiri je ubijen na balkonu svoga stana u centru Kabula, a kako piše CNN, akcija je bila plod višemjesečnog strogo tajnog planiranja predsjednika Joea Bidena i uskog kruga njegovih viših savjetnika.
>> Kako se pripremala operacija likvidiranja Al Zawahirija: Ubio ga dron na balkonu kuće
>> Zawahirijeva smrt je Bidenova politička pobjeda
Tijekom priprema je izrađena i maketa Zawahirijeve sigurne kuće, koju su konstruirali obavještajni dužnosnici i smjestili je u Situacijsku sobu Bijele kuće kako bi je Biden mogao analizirati dok se raspravljalo o mogućnostima.
Američki predsjednik u travnju je prvi put obaviješten o tome da su američki obavještajci locirali Zawahirija u sigurnoj kući u Kabulu. Američki dužnosnici mjesecima su pratili mrežu koja podržava terorističkog vođu u afganistanskoj prijestolnici i identificirali su njegovu ženu, kćer i unuke.
U 6:18 ujutro po lokalnom vremenu dva projektila Hellfire ispaljena su na balkon sigurne kuće u Kabulu. Zawahiri je ubijen, a članovi njegove obitelji, koji su se nalazili u drugim prostorijama, nisu ozlijeđeni.
Zašto Sjedinjene Američke Države imaju pravo raditi takve stvari na drugom dijelu svijetu, a nitko drugi to pravo nema? No, kakav bi bio svijet u kojem Amerika ne bi bila taj famozni svjetski policajac? Je li Amerika kao čuvar svjetskog reda i mira najmanje moguće zlo?
Nedavno ubijen i čelnik Islamske države
Nije ovaj napad iznimka. Sredinom srpnja u američkom zračnom napadu ubijen je čelnik Islamske države, jedan od petorice glavnih vođa te militantne skupine u Siriji. Radi se o Maheru al-Agalu, koji je ubijen u sjeverozapadnoj Siriji, a njegov bliski suradnik teško je ranjen.
>>Amerikanci dronom ubili vođu ISIS-a u Siriji
"Operacija je organizirana uz pomno planiranje kako bi se osiguralo njezino uspješno izvršenje. Početni pregled pokazuje da nije bilo civilnih žrtava", napisali su tada iz američke vojske, dodajući kako je Agal odgovoran za razvijanje mreže IS-a izvan Iraka i Sirije.
U Kabulu krajem kolovoza 2021. ubijeno 10 civila
Nisu svi napadi bez civilnih žrtava. Pamtimo i američki napad bespilotnom letjelicom krajem kolovoza prošle godine u Kabulu, u kojem je poginulo deset civila, od kojih sedmero djece. Američka vojska je tada navela da se tu radilo o "tragičnoj pogrešci".
>>SAD priznao: U napadu dronom u Kabulu ubili smo deset civila
"Nije vjerojatno da su vozilo i oni koji su poginuli bili povezani s džihadističkom skupinom Islamska država-Khorasan (IS-K) ili da su predstavljali izravnu prijetnju za američke snage", izjavio je novinarima Kenneth McKenzie, šef američkih snaga u Afganistanu, prije njihovog konačnog povlačenja.
Avdagić: Amerikanci ne proganjaju prodavače cvijeća
Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić za Index je rekao više o ovoj temi. Konkretno ga pitamo zašto SAD ima pravo organizirati ovakve napade.
"To pitanje možemo sagledavati s više aspekata, možemo raspravljati međunarodnopravno, ali i suštinski. Kad stvari ogolimo, jasno je da američki obavještajni i vojni sustav ne proganja prodavače cvijeća ili borce za demokraciju, nego ljude koji su po svim definicijama teroristi.
Naravno, svaki ljudski život treba gledati za sebe i jasno je da ubijanje, od bilo koga, a posebno bez suđenja, ne možemo moralno pravdati, ali možemo zato realno sagledavati. Uzeti u obzir neospornu činjenicu kako je Amerika u kontinuiranom asimetričnom ratu s terorističkim skupinama koje ciljaju Amerikance u svojim napadima.
U ratu se gine, a Amerika je jedina stvarna globalna supersila, koja može djelovati bilo gdje, pa to i čini. Ona je svjetski policajac i kada se to nekome sviđa, ali i kada se to brojnima ne sviđa.
Kada pogledamo, usporedbe radi, likvidacije koje se pripisuju ruskim obavještajcima, onda vidimo kako se mahom radi o oporbenim liderima, disidentima, dakle upravo suprotno od djelovanja SAD-a. Zato Americi nije problem ni objaviti koga su usmrtili, dok za Moskvu moramo nagađati ili se sve otkrije tek uz pomoć kemijskog sastava otrova i snimki neopreznih obavještajaca...", govori Avdagić.
"Zapad ima povjerenja u SAD"
Povijesno gledano, kad se SAD izborio za to?
"Prekretnica za ovakav svijet je bio Drugi svjetski rat, tada se pokazala puna moć SAD-a, a zacementirala se u vrijeme hladnog rata.
Nisu Sjedinjene Američke Države jedine koje mogu djelovati, ali zapadne zemlje to njihovo djelovanje toleriraju jer se uzima u obzir i uloga SAD-a u povijesnoj zaštiti zapadnih demokracija, ali i povjerenje kako su takvi napadi rezervirani isključivo za one koji su sami već okrvavili ruke terorističkim djelovanjima", govori.
Zašto druge zapadne zemlje ne postupaju na isti način?
"Prije svega, nemaju svi mogućnosti takvog djelovanja, a ni sposobnost obrane od uzvrata. No, treba reći i kako svatko ima sebi ravne ili, bolje rečeno, granice ipak postoje. Nećete vidjeti takav napad SAD-a na tlo Rusije ili Kine, iako to tehnički ne bi bio veći problem za oružane snage SAD-a", kazuje Avdagić.
Zanimljiv primjer Pakistana
Dotaknuli smo se i međunarodnog prava.
"Naravno, to je već kompleksnije pitanje i opet moramo sagledavati sve aktere, odnosno i zemlju na čijem tlu je djelovano. No, posve jasno, vojno djelovanje na tlu druge zemlje nije pravno čisto. Znamo zašto Amerikanci prvo pucaju, a tek onda pitaju, da se tako izrazim, a najbolje ćemo to objasniti ako ukažemo na to da se takvo što ne čini na tlu Velike Britanije, Japana, Australije ili Hrvatske.
Dakle, pojednostavljeno rečeno, tako djeluju uglavnom na tlu neuređenih zemalja ili onih u čiji sigurnosni aparat očito nemaju povjerenja.
Tu se kao posebno zanimljiv ističe Pakistan, s jedne strane država koja je američki saveznik, zemlja koja raspolaže i nuklearnim potencijalom, ali je istovremeno i terorističko utočište i rasadnik. Vratimo se na međunarodnopravno pitanje, a ono se na kraju razlaže na mogućnosti sporenja, kojih nema, ili volju za sporenjem", kaže.
"Da uklonimo SAD s planeta, koliko bismo trebali čekati do novih genocida?"
Kakav bi bio svijet u kojem Amerika ne bi bila svjetski policajac?
"Nažalost, tu se ponovno vraćamo na realnost, istaknuo bih, realno tragično stanje čovječanstva. Zamislimo da sutra uklonimo nekim slučajem SAD s našeg planeta, koliko bi trebalo čekati do prvih ratnih posezanja, novih genocida?
Realnost je takva da je SAD jamac slobode i demokracije za velik dio svijeta. I većini se, na Zapadu, takav policajac itekako sviđa. To nam govori kako ravnotežu, mir i slobodu, pa i mogućnosti da raspravljamo o potezima SAD-a koji se nekome ne sviđaju, garantira upravo takva Amerika", govori,
Približava li se razdoblje Amerike kao svjetskog policajca kraju? Mnogi i razloge rata u Ukrajini vide u određenom američkom slabljenju, odnosno pomanjkanju ambicija za očuvanje svjetskog reda i mira.
"Ukrajina i tamošnja tragedija, izazvana čistom ruskom ratnom agresijom, rezultat je frustracija jednog uskog kremaljskog kruga činjenicom kako se na Zapadu živi bolje i slobodnije te da se takva sloboda prilično približila Moskvi.
Sovjetski Savez nije srušen nuklearnom silom ili konvencionalnim ratom, on se raspao jer građanima nije mogao pružiti slobodu i perspektivu. To se - porazno je, ali tako je - nije promijenilo u Moskvi.
"Kuba jasno ocrtava američko djelovanje"
Ona nudi slabe mogućnosti svojim građanima i posve je jasno kako bi i oni sami poželjeli ono što imaju Ukrajinci, a prije njih Poljaci i svi drugi koji su se ranije istrgnuli iz neželjenog zagrljaja Moskve. Kina i Rusija suzdržano djeluju i unutar vlastitih granica upravo zbog SAD-a, jer američki alat nije samo oružano djelovanje, tu je i ekonomska snaga...
Zato je zanimljivo sagledavati brojne primjere, poput Kube, koji jasnije ocrtavaju američko djelovanje. Usprkos svemu, i mogućnostima, a posebno po svršetku hladnog rata, Amerikanci nisu krenuli u vojno osvajanje te karipske zemlje.
No, kao što sam već spomenuo, Amerika je svjetski policajac, za nekoga dobar, za nekoga loš, ima ih i koji kažu zao. Ali i takav kakav je, ima "jurisdikciju" i ne može djelovati prema Rusiji ili Kini. Rusija je napala sad, prije nego što Ukrajina dobije mogućnost zaštite kakvu imaju Poljska ili Hrvatska...", zaključio je Avdagić.
Vidmarović: Iza nas je 20 godina potpune američke dominacije
Popričali smo i s vanjskopolitičkim analitičarom Branimirom Vidmarovićem. On govori kako si SAD takvo što može dopustiti jer je pobjednik nad Sovjetskim Savezom u hladnom ratu.
"To je konstelacija snaga koja se složila nakon hladnog rata. I Amerika je tu moć uživala preko 20 godina. Dakle, 20 godina apsolutne dominacije, vojne, ekonomske i tehničke.
U jednom trenutku Sjedinjene Američke Države su se i uživjele u ulogu svjetskog policajca, zemlje koja kontrolira tuđe sustave, zemlje koja svrgava sustave koji joj nisu podobni i, shodno tome, zemlje koja oblikuje svijet na svoju sliku i priliku. Je li to pošteno? To je druga tema", rekao je Vidmarović.
"Svijet je uznapredovao"
Podsjetio je i na strukturu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, gdje postoji pravo veta koje su, napominje, tražili Amerikanci.
"Nisu pristupili Vijeću sigurnosti dok nisu dobili garanciju na pravo veta, tako da imamo s jedne strane idealizirani kolektivistički sustav donošenja odluka UN-a, a s druge strane sirovu snagu, tehnološku dominaciju koja Amerikancima daje da rade što god žele", objasnio je.
Govori da je i svijet uznapredovao.
"No, to se polako mijenja, Washington bi sačuvao globalnu dominaciju, ali svijet je uznapredovao i to više nije moguće. Nije napredovala samo Kina nego i brojne zemlje različitih regija. U zadnjih 15 godina, osim Kine i Indije, razvile su se i zemlje Bliskog istoka, Turska, Saudijska Arabija, zemlje Latinske Amerike. I zemlje Afrike su stekle određeni identitet u sigurnosnom smislu.
Nitko SAD-u nije izazov u vojnom smislu. SAD je nedvojbeno najjača vojna sila na svijetu, tu nema spora. Ali su im ideološki izazov. Problem za Ameriku je što je puno takvih zemalja, onih koje više nisu primitivne kao nekoć", kazao je Vidmarović.
"Svijet bez Amerike kao broja jedan nije nužno stabilniji ni nestabilniji"
Napomenuo je kako svijet bez SAD-a kao svjetskog policajca ne mora biti ni gori ni lošiji nego danas.
"Kao analitičar ne razmatram postoji li zla ili dobra sila. Kako sam rekao, tu se ne radi o poštenju, jer svaka velika snaga, a SAD je supersila, pokušava podčiniti ostale zemlje. To je tako.
Kad bi SAD dodatno izgubio utjecaj, vjerojatno bi ostale sile proširile svoju moć na ograničenom prostoru. Recimo, Kina u svojoj regiji, Turska u svojoj itd. No, nitko od njih ne može ono što može Amerika, globalno projicirati svoje vrijednosti kroz ekonomiju, popularnu kulturu, znanost...
Nijedna zemlja nije imala moć i kapacitet to tako uspješno raditi poput Sjedinjenih Američkih Država", govori on.
"Stoga, svijet u kojem nema Amerike kao svjetskog policajca ne mora biti nužno ni stabilniji ni nestabilniji. Hipotetski, kad bi Kina zamijenila Ameriku, vjerojatno bi kroz ekonomske alate podčinjavala druge zemlje, ne bi vojno djelovala poput SAD-a. Kad bi u nekom još više hipotetskom smislu to bila Turska, imala bi drugi set metoda pri oblikovanju svijeta.
To je ona teorija 'king of the hill'. Onaj tko se podigne, taj podčinjava ostale zemlje, oblikuje sigurnosnu arhitekturu uz koju mu ništa ne prijeti. Toga će uvijek biti, ali kao analitičar ne razmatram stvari u moralnom smislu boljega ili lošijega", zaključio je Vidmarović.