Postaje sve jasnije zašto je direktor CIA-e John Ratcliffe u utorak žurno otputovao u Moskvu. Hamish de Bretton-Gordon, bivši zapovjednik britanskih snaga za kemijsko, biološko, radiološko i nuklearno oružje, u analizi za Telegraph navodi raspolaže pouzdanim informacijama da obavještajni podaci upućuju na to da Vladimir Putin, suočen sa sve većim pritiskom, razmatra napad na jednu od europskih članica NATO-a.
Ako time ne bi uspio zastrašiti Europu i natjerati je da povuče podršku Ukrajini, Putin bi, prema njegovim informacijama, mogao razmatrati i upotrebu taktičkog nuklearnog oružja protiv Ukrajine.
Takav bi scenarij predstavljao golemu eskalaciju rata. De Bretton-Gordon, međutim, tvrdi da zapadne obavještajne službe takve mogućnosti već ozbiljno uzimaju u obzir nakon četiri i pol godine rata, tijekom kojih je Ukrajina znatno razvila svoje sposobnosti, osobito u ratovanju dronovima.
Ukrajina je postala jedan od globalnih predvodnika u upotrebi dronova na bojištu, dok Rusija istodobno trpi velike gubitke ljudi, opreme i drugih resursa.
Pritisak na gospodarstvo i vojsku
De Bretton-Gordon navodi da su zapadne obavještajne službe sve zabrinutije zbog stanja ruskog gospodarstva. Ukrajinski napadi na ključnu infrastrukturu, među kojima su i postrojenja naftne industrije, otežavaju izvoz i opskrbu gorivom, dok se u pojedinim dijelovima zemlje stvaraju redovi na benzinskim crpkama.
Poteškoće velikih platformi za internetsku trgovinu, prema njegovoj analizi, dodatno pokazuju koliko moderna gospodarstva ovise o složenim sustavima koji mogu postati ranjivi pod dugotrajnim pritiskom.
Putinov režim dosad je uspijevao održavati potporu stanovništva unatoč troškovima rata, ali de Bretton-Gordon smatra da bi nastavak gospodarskog pogoršanja mogao taj odnos staviti pod sve veći pritisak.
Još većim problemom smatra stanje ruske vojske. Nakon velikih gubitaka Rusiji je sve teže pronalaziti nove dragovoljce, unatoč visokim plaćama i drugim financijskim poticajima. Prema njegovoj procjeni, upravo bi nedostatak ljudi s vremenom mogao postati jedna od najvećih slabosti ruskog ratnog stroja.
Jedna od mogućnosti bila bi nova, šira mobilizacija. Ona bi Rusiji omogućila slanje većeg broja prisilno mobiliziranih vojnika na bojište, ali bi istodobno nosila velik politički rizik.
Velik dio ruske srednje klase rat je dosad mogao promatrati s relativne distance jer najveći teret mobilizacije nisu podnosili stanovnici najvećih i najbogatijih gradova. Ako bi nova mobilizacija zahvatila znatno širi dio stanovništva, političke posljedice za Kremlj mogle bi biti ozbiljne.
De Bretton-Gordon navodi da zapadni dužnosnici vjeruju kako su određene pripreme za mobilizaciju već u tijeku. Ona bi Putinu mogla osigurati dodatne vojnike ne samo za nastavak rata u Ukrajini nego potencijalno i za operacije izvan nje.
Putinova računica i Trumpov faktor
Zbog toga de Bretton-Gordon smatra da mogućnost ruskog napada na neku od baltičkih država ili upotrebe taktičkog nuklearnog oružja u Ukrajini više ne treba promatrati isključivo kao retoričku prijetnju iz Kremlja.
Prema njegovu tumačenju, Putin više ne vodi rat samo zbog političkog položaja nego i zbog vlastitog opstanka na vlasti te povijesnog nasljeđa koje želi ostaviti.
Važan faktor u njegovoj računici mogao bi biti i američki predsjednik Donald Trump. De Bretton-Gordon smatra da Moskva pozorno prati američku politiku prema Iranu te procjenjuje koliko je Washington spreman istodobno se vojno angažirati na više kriznih područja.
Ruska pomoć Trumpu u rješavanju iranskog pitanja mogla bi, smatra, biti privlačna i Kremlju i Bijeloj kući, osobito uoči izbora za američki Kongres.
Autor analize također smatra da bi Moskvu mogla ohrabrivati činjenica da je SAD tijekom operacija protiv Irana potrošio dio zaliha preciznog oružja dugog dometa.
Administracija Joea Bidena ranije je upozoravala Rusiju na "katastrofalne" posljedice ako upotrijebi nuklearno oružje u Ukrajini. SAD i dalje raspolaže velikim konvencionalnim vojnim kapacitetima kojima bi mogao teško pogoditi ruske snage, ali bi istodobno vođenje velike kampanje protiv Irana dodatno opteretilo američke zalihe.
De Bretton-Gordon ocjenjuje da bi Trump politički mnogo dobio kada bi uspio spriječiti rusku agresiju na NATO, zaustaviti nuklearnu eskalaciju u Ukrajini i pomoći u postizanju pravednog završetka rata. No upozorava da u takvom scenariju postoji velik broj nepoznanica.
Ključnim smatra Putinovu procjenu vlastite ugroženosti. Ako ruski predsjednik zaključi da mu je režim ozbiljno ugrožen, mogao bi biti spremniji na poteze koji bi se u normalnim okolnostima činili krajnje rizičnima.
Odgovornost Europe
De Bretton-Gordon zato smatra da veliku odgovornost sada imaju europske članice NATO-a. Prema njegovu mišljenju, Moskvi treba jasno staviti do znanja da bi napad na neku članicu Saveza izazvao snažan konvencionalni vojni odgovor.
Ruska konvencionalna vojna moć ozbiljno je iscrpljena ratom u Ukrajini, dok europske članice NATO-a zajedno raspolažu znatno većim gospodarskim, tehnološkim i vojnim potencijalom.
Prema njegovoj analizi, Kremlj mora biti uvjeren da napad na NATO ne bi ojačao Putinov položaj, nego bi mogao ozbiljno ugroziti njegov režim.
Istodobno, završetak rata ostaje interes i Ukrajinaca i Rusa koji već godinama snose njegove posljedice. De Bretton-Gordon zaključuje da bi konačno rješenje trebalo osigurati opstanak Ukrajine kao sigurne, suverene i slobodne države te izbjeći sporazum koji bi Rusiji samo omogućio predah i vrijeme za ponovno naoružavanje.
Pitanje eventualne Putinove kaznene odgovornosti za zločine počinjene u Ukrajini ostaje za budućnost. U ovom trenutku, zaključuje autor, najvažnije je spriječiti širenje rata i osigurati da Ukrajina iz njega izađe kao neovisna država.