Dok Iran pokušava popuniti politički vakuum nastao nakon ubojstva vrhovnog vođe Alija Hameneija u prvoj fazi aktualnog rata koji protiv Islamske Republike vode Sjedinjene Američke Države i Izrael, analitičari smatraju da njegov nasljednik možda neće imati jednaku razinu apsolutne vlasti kakvu su imali njegovi prethodnici, piše Newsweek.
Promjena na vrhu države dogodila se samo jednom u povijesti Islamske Republike. Nakon smrti osnivača države Ruhollaha Khomeinija 1989. godine, za vrhovnog vođu izabran je Ali Hamenei, koji je preuzeo vodstvo desetljeće nakon revolucije kojom je srušena prozapadna monarhija u Iranu. Od tada se politički sustav Islamske Republike, temeljen na doktrini Velajat-e fakih, postupno mijenja. Sve veći dio moći prenosi se s jedne osobe na širi krug političkih i sigurnosnih aktera, uključujući i moćni Korpus čuvara Islamske revolucije, kao i druge političke, vojne i gospodarske strukture.
Istraživač iranske politike i šijitskog islama Babak Vahdad smatra da je proces preraspodjele moći započeo još prije smrti Alija Hameneija.
Prema njegovim riječima, Islamska Republika postupno se razvijala u sustav u kojem se vlast provodi kroz međusobno povezane institucije i mreže utjecaja, a ne isključivo kroz osobni autoritet vrhovnog vođe, iako je ta funkcija i dalje ostala ključni izvor političkog legitimiteta.
Smrt Hameneija usred rata, dodaje Vahdad, dodatno ubrzava taj proces. U takvim okolnostima veću težinu dobivaju institucije koje kontroliraju vojnu silu, informacije i operativno upravljanje državom, poput sigurnosnog aparata i Korpusa čuvara Islamske revolucije.
Iako se ne očekuje potpuno ukidanje funkcije vrhovnog vođe zbog njezina političkog i religijskog značaja, moguće je da će se vlast ubuduće provoditi kolektivnije, kroz sigurnosne i državne institucije.
Još nije službeno objavljeno tko će naslijediti Alija Hameneija. O izboru odlučuje 88-člano tijelo iranskog klera, Skupština stručnjaka, čije članove prethodno odobrava Vijeće čuvara.
Prema izvješćima iranskih medija bliskih vlastima, izbor je možda već donesen, ali konačnu potvrdu navodno treba dati predsjednik Skupštine stručnjaka, ajatolah Hashem Hosseini Bushehri.
Među imenima koja se najčešće spominju nalazi se sin pokojnog vođe, Mojtaba Khamenei. Njegovo ime pojavljuje se zbog bliskosti s ocem i dugogodišnjih veza s dijelovima sigurnosnog aparata države. Pojedini analitičari smatraju da ga dio Korpusa čuvara Islamske revolucije vidi kao kandidata koji bi mogao osigurati kontinuitet vlasti u ratnim okolnostima.
Američki predsjednik Donald Trump nedavno je u intervjuu kritizirao Mojtabu Khameneija i nazvao ga politički slabim kandidatom, ocijenivši njegov izbor neprihvatljivim. Rat protiv Irana Washington vodi u suradnji s izraelskim premijerom Benjamin Netanyahu.
Istodobno je izraelska vojska, Izraelske obrambene snage, izvela napad na sastanak iranskih klerika u Teheranu za koji se sumnjalo da je povezan s procesom izbora novog vrhovnog vođe.
Kandidatura Mojtabe Khameneija suočava se i s određenim preprekama. On još nema status vrhovnog šijitskog vjerskog autoriteta, poznat kao marja al taklid, koji se u pravilu smatra važnim za obnašanje funkcije vrhovnog vođe.
Sličan problem imao je i njegov otac, koji je prije izbora za vrhovnog vođu naknadno dobio viši religijski rang.
No još veće pitanje za dio političkog i vjerskog establišmenta jest politička prihvatljivost takvog izbora. Kritičari upozoravaju da bi izbor sina pokojnog vođe mogao dodatno ojačati dojam nasljedne, gotovo dinastičke vlasti, što bi moglo izazvati napetosti unutar klerikalnih krugova.
U raspravama o nasljedniku spominje se i ajatolah Alireza Arafi, koji trenutačno zajedno s predsjednikom Masoud Pezeshkian i predsjednikom Vrhovnog suda Gholam-Hossein Mohseni-Eje'i čini privremeno tročlano vodstvo države uspostavljeno nakon Khameneijeve smrti.
Arafi se smatra predstavnikom tvrdolinijaškog krila iranske politike koje zagovara oštriji pristup prema Sjedinjenim Državama i Izraelu.
Kao mogući kandidat spominje se i bivši predsjednik Hassan Rouhani, predstavnik reformističkog političkog krila koji je bio ključan u postizanju međunarodnog nuklearnog sporazuma s Iranom 2015. godine.
U pozadini političke borbe za nasljednika nalazi se i rivalstvo između dviju ključnih vojnih struktura u Iranu. Prva je Korpus čuvara Islamske revolucije, koji ima snažan politički, sigurnosni i gospodarski utjecaj. Druga je regularna iranska vojska, poznata kao Artesh.
Iako je vojska godinama bila u sjeni Revolucionarne garde, analitičari smatraju da bi mogla pokušati spriječiti scenarij u kojem bi sva politička moć bila koncentrirana isključivo u rukama te organizacije.
Tko god bude izabran za novog vrhovnog vođu Irana morat će balansirati između suprotstavljenih interesa unutar političkog i sigurnosnog sustava države.
Neki stručnjaci smatraju da će na kraju ipak biti izabrana jedna osoba, ali da bi njezina uloga mogla biti znatno ograničenija nego ranije, dok bi stvarna politička moć bila raspodijeljena među sigurnosnim institucijama i drugim centrima utjecaja.
Ako bi na čelo države došao Mojtaba Khamenei, analitičari procjenjuju da bi mogao nastaviti djelovati iz sjene, izbjegavajući javne nastupe i upravljajući političkim procesima diskretnije nego što je to činio njegov otac. Istodobno bi mu trebale godine da učvrsti kontrolu nad ključnim institucijama, posebno nad Korpusom čuvara Islamske revolucije.