PSIHOLOG Igor Mikloušić napisao je tekst u kojem pokušava objasniti zašto su neki ljudi skloni teorijama zavjere.
Tekst je objavljen na portalu psiholoski-prostor.org, a Index ga uz dozvolu autora prenosi u cijelosti
Pitanje je kompleksno, razloga je puno
U naslovu ovog članka sadržano je kompleksno pitanje kojim se psiholozi bave već dugi niz godina, a u sve veći fokus to je pitanje došlo porastom popularnosti informiranja putem društvenih mreža, dolaskom Donalda Trumpa na vlast i početkom pandemije.
Razloga ima puno: kognitivne pristranosti, osobine ličnosti i socioekonomska situacije. Primjerice, pokazalo se da osobe koje su sklonije intuitivnije, brzopletije i naprečac donositi zaključke, bez da analitički pristupaju problemima, imaju veću sklonost vjerovanja u teorije zavjera.
Isto tako neki poremećaji ličnosti poput schizotipije ili sklonosti deluzijama dobro predviđaju vjerovanja u teorije zavjere. Dakle, radi se o ljudima koji uspijevaju vidjeti poveznice čak i kad one objektivno ne postoje. Uz to, podložnije su im osobe koje dolaze iz disprivilegirane društvene pozicije poput starijih ili slabije educiranih osoba.
Tko je sve sklon teorijama zavjera?
Uz to, teorijama zavjera sklonije su osobe koje percipiraju kako nemaju nikakav društveni ili politički utjecaj, osobe koji nemaju povjerenja u sustav, koji gledaju na svijet kao na opasno i neprijateljski nastrojeno okruženje također su sklonije teorijama zavjera. Uz teorije zavjera povezane su neke osobine ličnosti poput niske ugodnosti ili neuroticizma.
Tako osobe koje su manje emocionalno stabilne mogu kroz teorije zavjera pronaći neku vrstu utjehe i dobiti osjećaj kontrole jer “znaju” što se zaista događa u svijetu koji im se doima kaotičnim. Uz to, i politička orijentacija čini se povezana sa sklonosti teorijama zavjera. Posebice u SAD-u gdje su konzervativci puno skloniji ovakvom načinu gledanja svijeta. Naposljetku, postoji i komponenta želje da se osjećaju posebno.
Mentalitet teoretičara zavjera
Zamislite da baš vi, osoba s ograničenim iskustvom u rukovođenju i u najbolju ruku površnim znanjima ekonomije, medicine, psihologije, povijesti i politike, nakon što ste proveli par sati na YouTubeu odjednom shvatite da ste pametniji i bolji od svih koji vas okružuju i da “kužite” što se tu zapravo događa. Ovaj vas osjećaj može vrlo brzo ponijeti. Nažalost, gotovo sigurno ste u krivu, oko čega god vas je vaše YouTube sveučilište naučilo.
Ono što je zanimljivo međutim jest i to da osobe koje vjeruju u jednu teoriju zavjera najčešće vjeruju i u niz drugih, pa čak i ako su međusobno kontradiktorne. Primjerice, vjeruju da je Princeza Diana ubijena, a ujedno i da nije poginula u nesreći, nego ju je iskoristila kako bi pobjegla od utjecaja kraljevske obitelji. Ili ako želite recentan primjer, osobe mogu vjerovati da covid ne postoji i da je pandemija izmišljena, a ujedno vjerovati da je virus pušten na svijet kao forma biooružja. Zbog ovoga se u stručnoj literaturi počeo koristiti i termin “mentalitet teoretičara zavjera”.
Kakva teorija mora biti da bi bila uvjerljiva?
Teorije zavjera se najkraće mogu definirati kao tvrdnje koje pretpostavljaju tajnu i zlokobnu zavjeru dva ili više moćna pojedinca, a koja je u pozadini značajnih političkih ili društvenih događaja. To je zaista široka kategorija i nju se mogu svrstati sve od vjerovanja QANONa o postojanju globalne pedofilske kabale koja upravlja svijetom do toga da je Paul McCartney poginuo 1966. i da ga je zamijenio dubler.
Da bi bila uspješna, teorija mora zagolicati našu maštu, govoriti nam stvari koje želimo čuti i u koje želimo vjerovati, otkrivati neku skrivenu tajnu koju drugi ne vide i odati dojam da sa znanjem te “činjenice” imamo neku vrstu prednosti u svijetu koji nas okružuje. Uz to, mora naizgled učinkovito povezivati neke događaje iz stvarnog života. Ti događaji naravno mogu biti izvađeni iz konteksta ili u potpunosti fabricirani.
Ono što je najzanimljivije jest da se kreatori teorija zavjera ne moraju previše truditi da smisle sve detalje. Jednom kada ljudi odluče “zaigrati tu igru”, sami će tražiti poveznice, interpretirati fragmente informacija, raditi svoje scenarije i teorija zavjere će tada zaživjeti svojim životom nošena “kreativnom imaginacijom” protagonista koji u nju vjeruju i koji su željni podijeliti svoja opažanja sa svijetom.
Ovakva motivirana kognicija tjera nas da vidimo samo stvari koje se slažu s našim narativom. Ako neki komad informacije ne paše, slobodni smo ga ignorirati ili stvoriti alternativni svijet koji će i taj komad informacije integrirati. Najbolji primjer koji smo nedavno pratili s velikim zanimanjem je fenomen QANON-a.
Naime, u opskurnim zakutcima interneta, na platformi 4han, osoba pod imenom Q, koja se identificirala kao tajni vladin dužnosnik, počela je dijeliti informacije koje su razotkrivale pedofilsko-sotonističku zavjeru državnih poglavara, crkve i velikih korporacija. No, za razliku od ekstenzivnih WikiLeaksa, Q je davao misteriozne poruke koje su sadržavale ponekad samo jednu riječ ili niz brojeva. Pratitelji su na temelju toga stvarali elaborirane scenarije što te poruke znače. Dajući im takvo “prazno platno”, stvorio je kompleksniju i primamljiviju teoriju zavjere od bilo čega što i najkreativniji SF pisac može izmisliti.
Zašto teorije zavjera uopće postoj?
Pratitelji su tako iščitali da krajem 2020. dolazi veliko otkrivenje i da će kabala pasti, a Donald Trump će predvoditi taj prevrat i povesti civilizaciju u vrli novi svijet.. Ništa od toga se naravno nije dogodilo osim što je hrpa osebujne QANON ekipe napala i provalila u američki Kongres pritom uzrokujući gubitke života i ogromnu štetu.
Kad govorimo o razlozima zbog čega teorije zavjera uopće postoje ne možemo izdvojiti jedan razlog. Prvi je da zavjere kao takve – postoje. Mafija ili korupcijska hobotnica čije raspetljavanje pratimo i danas u Hrvatskoj je upravo to. Zavjera. Svi koji su na to upućivali ili govorili o njoj bili su teoretičari zavjere. Ipak, i za našu korupcijsku zavjeru postojalo je bezbroj teorija o tome tko, kome, kako i zašto. Većina od njih naravno nije istinita. Drugi razlog se krije u nama samima. Jedna od naših karakteristika kao vrste je da povezujemo podražaje iz okoline u smisleni narativ, a kada imamo propozicije koje sam nabrojio ranije, počinjemo povezivati i nepovezivo i stvarati sliku svijeta u kojem postoji malevolentni čarobnjak iza zastora koji vuče sve konce.
Kad govorimo o motivaciji da se teorije zavjera stvaraju, ne možemo zaobići i financijsku korist i utjecaj. Osobe koje su izloženi proponenti teorija zavjera nerijetko imaju stotine tisuća ili čak milijune pratitelja, veliki društveni utjecaj i status i zarađuju na svojim kanalima, knjigama i gostovanjima. Uz to, baš zbog toga što su utjecajne, teorije zavjera i lažne vijesti danas se koriste kao forma političke propagande ili oružje cyber ratovanja.
U kojoj mjeri teorije zavjere mogu biti opasne?
Posljedice su nesagledive, ovisno o tome koliko smo duboko i u koju teoriju zavjera zaglibili. Izuzmemo li ona opskurna vjerovanja koja nemaju neki prevelik utjecaj na naš život, osim toga da nas prijatelji ponekad čudno gledaju, osobe koje su podlegle vjerovanju u QANON narativu ili vjeruju nekom od niza zavjera vezanih uz covid riskiraju izgubiti prijatelje, imovinu, slobodu pa čak i vlastiti život jer će zbog tih vjerovanja donijeti neke štetne, pa čak i po život opasne odluke poput napada na američki kongres ili odbijanja cijepljenja.
Preokupacija takvim sadržajima ipak pruža sve osim utjehe jer stvaraju jedan začarani i toksični krug nepovjerenja i osjećaja bespomoćnosti, gdje uz sve to dajemo svoje povjerenje osobama koje na sve načine u nama žele izazvati strah, bijes i ostale negativne emocije kako bismo i dalje konzumirali sadržaj koji serviraju. Tako se i vjerovanje u teorije zavjera pokazalo povezano s višim razinama anksioznosti, ali i drugim negativnim društvenim posljedicama.
Primjerice, diljem Europe su početkom 2020. godine uništavane bazne stanice mobilnih mreža i fizički napadnuti djelatnici koji su ih održavali zbog vjerovanja u teoriju urote kako je u pozadini pandemije 5G mreža. Također, niz zemalja prijavljuje napade, i verbalne i fizičke, na i tako preopterećene zdravstvene djelatnike od strane osoba koje su uvjerene u postojanje globalne urote vezane uz cijepljenje.
U današnje vrijeme kada postoji ogromna količina informacija o covidu i koronavirusu, kako filtrirati te informacije?
Ovo je pitanje za milijun dolara. Društvene mreže su se uključile u borbu protiv širenja lažnih vijesti, a razne forme “fact checking” notifikacija se mogu vidjeti ispod svih vijesti koje uključuju osjetljive teme. No, taj alat nije savršen i cenzura kao takva se ponovo može koristiti u neku formu manipulacije.
Uz to, vidjeli smo i u ovoj pandemiji izviranje niza stručnjaka za epidemiologiju koji sa strukom ili znanosti nemaju nikakvih poveznica, a kredibilitet vuku iz manje ili više povezanih polja i drugih životnih postignuća koji ponovo gladnoj javnosti serviraju što želi čuti iskorištavajući svoju poziciju autoriteta.
Postupci vlada koje su se u tom istom periodu na niz načina kompromitirale, ne doprinose pozitivno ovom trendu. Kao što je i istraživanje koje smo proveli u Hrvatskoj na početku pandemije pokazalo, osobe koje vjeruju u teorije zavjera manje su sklone pridržavati se mjera zaštite od zaraze, a ta povezanost je uvjetovana i nepovjerenjem u stožer.
Pod utjecaj teorija zavjera padali i nobelovci
Ukratko, autoriteti imaju veliki utjecaj na to hoćemo li pasti kao žrtva teorija zavjera, od toga da oni koji su zaista odgovorni moraju zadržati svoj kredibilitet do toga da se u ovakvim trenucima pojavljuje niz likova koji s više ili manje kredibiliteta u području guraju svoju agendu.
Ne smijemo zaboraviti i da smo kroz povijest imali i primjere nobelovaca koji su pali pod utjecaj teorija zavjera, poput toga da primjerice virus HIV-a ne izaziva AIDS, a nakon toga su nošeni svojim znanstvenim laureatima došli u pozicije da kroje državne politike vezane uz HIV uzrokujući stotine tisuća, ako ne i milijune nepotrebnih smrti.
Ipak, postoji nekoliko trikova kako se zaštititi. Prvo, pronađite kredibilni izvor informacija, koji karakterizira objektivno novinarstvo i koji nije ideološki obojan. Ako je to potrebno i platiti u vidu mjesečne pretplate, preporučio bih vam to. Drugo, kad se susretnete s informacijama bilo u WhatsApp grupi s prijateljima, bilo preko oglasa na Facebooku ili sugestija na YouTubeu, pokušajte se igrati đavoljeg odvjetnika i pronađite argumente koji govore suprotno.
I uvijek provjerite izvor tih informacija. Isto tako, dobar i jednostavan alat za “zaštititi” se od lažnih vijesti jest da kada pročitate vijest ili naslov, pokušate objektivno procijeniti od 0 do 100% koliko vjerujete u ono što je napisano. Tako ćete mozak na prepad prebaciti iz intuitivnog u analitički mod i imate veću vjerojatnost donijeti pravu odluku ili zaključak.
U kojoj mjeri teorije zavjera utječu na odluke naših građana?
Narušeno povjerenje u stožer, proliferacija lažnih vijesti, šlampavo i senzacionalističko novinarstvo i niz samoprozvanih gurua, a sve uronjeno u strah i nepoznanice vezane uz ovaj virus, mnoge je naše građane natjeralo preko ruba i u mrežu teorija zavjera, a to je, gotovo univerzalno povezano s manjom spremnosti na cijepljenje. Sami stoga možete zaključiti kakav učinak teorije zavjera imaju na živote naših građana.