Znanstvenici skrivaju svoje podatke od kolega. Evo zašto

Foto: Shutterstock, EPA

VEĆINA znanstvenika iz područja medicine ne želi podijeliti podatke iz svojih istraživanja s drugim znanstvenicima. Rezultati su to istraživanja koje sam provela s kolegama. Doduše, kad ih pitate, znanstvenici kažu da podržavaju dijeljenje podataka s drugim znanstvenicima i da bi podijelili svoje podatke ako netko to od njih zatraži. Međutim, naše istraživanje pokazuje da se ne ponašaju u skladu sa svojim riječima. Podaci iz istraživanja su globalno javno dobro i stoga je takvo ponašanje znanstvenika zabrinjavajuće.

Objavljeni znanstveni članci obično ne sadrže i podatke prikupljene istraživanjem

Kad provedu istraživanje, znanstvenici napišu znanstveni članak i pošalju ga na objavu u znanstveni časopis, ili na mrežne stranice koje objavljuju nerecenzirane članke (preprint serveri), ili za prezentaciju na kongresu. Znanstveni članak je priča o provedenom istraživanju - u znanstvenom članku napišu se uvod u problematiku koja je istraživana i cilj istraživanja, opišu se korištene metode, prikažu se analizirani rezultati i na koncu se raspravlja o rezultatima tog istraživanja u svjetlu tuđih rezultata iz tog područja.

Rezultati znanstvenog članka najčešće sadrže prikaz obrađenih podataka, analiziranih različitim statističkim metodama. U okviru znanstvenog članka rijetko se prilažu i cjeloviti skupovi neobrađenih podataka koji su prikupljeni istraživanjem. A upravo su neobrađeni podaci najdragocjeniji dio istraživanja.

Zašto je pristup podacima iz istraživanja važan?

Pristup neobrađenim podacima iz provedenih istraživanja važan je radi poticanja transparentnosti, suradnje, bržeg razvoja znanosti i provjerljivosti nečijih rezultata/zaključaka.

Dijeljenjem podataka potiče se transparentnost istraživanja jer se uvidom u tuđe podatke i detalje koji govore o načinu kako su analizirani može provjeriti ispravnost nečije analize podataka i provjeriti utemeljenost njihovih zaključaka.

U znanosti je poželjna suradnja više pojedinaca i osoba iz više znanstvenih područja. Otvoreno dijeljenje podataka omogućuje istraživačima u drugim područjima uvid u podatke i potiče nove suradnje na različitim područjima.

Dijeljenje podataka ubrzava razvoj znanosti jer se olakšavanjem pristupa podacima omogućuje drugim istraživačima da ponovo koriste i analiziraju podatke, iz druge perspektive. Takva nove analize mogu dati nove rezultate u odnosu na izvorni rad. Dostupnost podataka iz prethodnih eksperimenata ili opažanja može biti ključna za nova otkrića i na taj način otvorenost pomaže ubrzati tempo znanosti.

Na koncu, znanstvene istine moraju biti provjerljive i ponovljive. Međutim, u nekim znanstvenim područjima nije moguće ponoviti, odnosno potvrditi rezultate objavljenih istraživanja. To se naziva kriza ponovljivosti (engl. reproducibility crisis). Ključan korak prema omogućavanju i poboljšanju ponovljivosti je dijeljenje podataka i analitičkih postupaka.

Ako je dijeljenje podataka toliko poželjno, zašto znanstvenici ne dijele podatke?

Niz je razloga zašto znanstvenici ne bi htjeli da itko ima uvid u njihove neobrađene podatke iz istraživanja. Jedan je razlog strah da im netko možda ne bi našao pogreške. Drugi je razlog znanstvena sebičnost - neki ne bi htjeli da netko drugi "profitira" od njihovih istraživanja tako da na njihovim podacima napravi nova istraživanja. Američki liječnici Dan L. Longo i Jeffrey M. Drazen dali su vjerojatno najpogrdniji opis osoba koje bi htjele analizirati podatke iz tuđih istraživanja, u članku iz 2016. u kojem su napisali:

"Pojavljuje se nova vrsta istraživača - ljudi koji nisu imali nikakve veze s osmišljavanjem i provođenjem istraživanja, nego koriste tuđe podatke za svoje ciljeve, iskorištavaju znanstvenu produktivnost osoba koje su skupile podatke, ili čak koriste podatke kako bi pokušale opovrgnuti ono što su izvorni istražitelji objavili. Postoji bojazan među nekim istraživačima da će sustav preuzeti znanstveni paraziti."

Dio istraživača ne želi dijeliti podatke zbog zaštite identiteta ispitanika koji su sudjelovali u istraživanjima. Međutim, i za to postoje rješenja, odnosno postupci kojima se osigurava anonimnost ispitanika. Dio ne želi dijeliti podatke jer navode da ustanove koje su financirale istraživanje to od njih ne zahtijevaju. Ostali razlozi koje navode istraživači su: nemaju vremena za dijeljenje podataka, ne znaju kako to napraviti, misle da to nije njihova odgovornost, nisu za to plaćeni itd.

Postoji li kakva obaveza dijeljenja podataka iz istraživanja?

Trenutno ne postoji neka opća obaveza po kojoj istraživači moraju priložiti svoje neobrađene podatke svojem znanstvenom članku koji šalju u znanstveni časopis. Ponekad od istraživača to traže urednici znanstvenih časopisa ili recenzenti znanstvenih članaka, ali to je iznimno rijetko. Neki časopisi, ali samo neki, zahtijevaju od autora da u znanstveni članak stave tekst koji se zove izjava o dijeljenju podataka (eng. data sharing statement). U toj izjavi autori mogu napisati što god žele - mogu napisati da su neobrađeni podaci negdje objavljeni na javnom mjestu i navesti točno gdje se podatke može naći, a isto tako mogu napisati da podaci nisu dostupni nikome i objasniti zašto. Najčešće se u tim izjavama o dijeljenju podataka nalazi jedna lakonska rečenica koja glasi - podaci su dostupni na zahtjev od autora. To bi značilo, teoretski, da vi možete pisati autorima istraživanja i od njih tražiti da vam pošalju podatke.

Kad zatražite podatke, znanstvenici vas uglavnom ignoriraju

Kako se bavim istraživanjima iz područja znanstvene metodologije, često sam u situaciji da se trebam javiti drugim istraživačima i od njih tražiti neke informacije vezane za njihova istraživanja, neke dodatne podatke koje nisu naveli u svojim znanstvenim člancima. Vrlo često ti istraživači na upite ne odgovaraju. Stoga sam pretpostavila da je izjava o dijeljenju podataka u kojoj piše "podaci su dostupni na zahtjev" zapravo samo neka pristojna izjava iza koje ne stoji stvarna namjera da se podaci s nekim zaista i podijele.

U našem istraživanju odlučili smo provjeriti što će se dogoditi ako se javimo brojnim znanstvenicima koji su u znanstvenom članku napisali "podaci su dostupni na zahtjev" i zatražimo te podatke. Uzeli smo u analizu članke objavljene 2019. u 333 znanstvena časopisa koji imaju otvoreni pristup člancima. To su sve bili časopisi izdavača BioMed Central jer taj izdavač zahtijeva od autora navođenje izjave o dijeljenju podataka. U tim časopisima analizirali smo 3556 znanstvenih članaka. Za početak smo našli da 140 članaka uopće nema izjavu - koja bi trebala biti obavezna.

To je, dakle, propust izdavača. Dopustili su objavu znanstvenog članka koji nema izjavu koja bi tu trebala biti. Među preostalih 3416 članaka koji su sadržavali izjavu o dijeljenju podataka, u 1792 članka u izjavi je bilo navedeno da će podatke podijeliti na zahtjev. Kad smo poslali poruke svim tim autorima sa zamolbom da s nama podijele svoje podatke, 1669 (93%) autora ili nije odgovorilo na naš upit ili su odbili podijeliti svoje podatke. Od 254 autora koji su nam odgovorili na poruku, 123 (6.8% od ukupno kontaktiranih) podijelili su s nama podatke koje smo tražili.

Zaključak našeg istraživanja jest da izjava o dijeljenju podataka nije ispunila svoj smisao i da je mnogi istraživači koriste za navođenje obećanja koje ne namjeravaju ispuniti. Stoga su nam potrebni drugačiji načini za poticanje dijeljenja podataka u istraživačkoj zajednici.

Poticanje znanstvenika na dijeljenje podataka

Zahtijevanje obaveznog dijeljenja podataka, kao uvjet bez kojeg se ne može objaviti znanstveni članak, vjerojatno je jedini način za osiguravanje dostupnosti podataka iz istraživanja. Tu obavezu mogu nametnuti poslodavci, organizacije koje financiraju istraživanja i znanstveni časopisi. Primjerice, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je 16. rujna 2022. godine objavila da je dijeljenje podataka novi zahtjev za istraživanja koja financira.

"Vidjeli smo probleme uzrokovane nedostatkom dijeljenja podataka o bolesti covid-19", izjavila je dr. Soumya Swaminathan, glavna znanstvenica SZO-a. "Kada se podaci povezani s istraživačkim aktivnostima dijele etički, pravedno i učinkovito, znanost i javno zdravstvo imaju velike koristi."

SZO je objavio naputak svojim zaposlenicima i drugim znanstvenicima koji rade na njegovim projektima, u kojem navodi da se od njih očekuje da objave podatke koji ne sadrže informacije o ispitanicima (ili su informacije o ispitanicima anonimizirane) u odgovarajućem repozitoriju podataka s trajnim identifikatorom, kao što je Digital Object Identifier (DOI). Također, SZO propisuje da podaci trebaju biti dostupni pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 International (CC BY 4.0), koja jasno opisuje uvjete ponovne upotrebe.

Ta objava SZO-a uslijedila je netom nakon što je 25. kolovoza 2022. američki Ured Bijele kuće za politiku znanosti i tehnologije (OSTP) ažurirao smjernice prema kojima se rezultati istraživanja koje podupiru porezni obveznici odmah i besplatno trebaju učiniti dostupnim američkoj javnosti. U memorandumu poslanom saveznim odjelima i agencijama, dr. Alondra Nelson, voditeljica OSTP-a, dala je smjernice agencijama da ažuriraju svoja pravila javnog pristupa što je prije moguće kako bi publikacije i istraživanja koja financiraju porezni obveznici učinili javno dostupnima, bez embarga ili troškova. Očekuje se da će sve agencije u potpunosti primijeniti ta nova pravila najkasnije do 31. prosinca 2025.

Drugi bi mogli slijediti ove primjere. Znanstveni časopisi bili bi osobito važni za uvođenje obaveze dijeljenja podataka jer znanstvenici trebaju ispuniti uvjete časopisa da bi poslali svoj znanstveni članak na objavu. Dijeljenje podataka ne mora se nužno dogoditi u trenutku objave članka ako znanstvenici u tom trenutku i dalje rade na podacima, ali bi se znanstvenici u takvim slučajevima trebali obavezati da će nakon određenog vremena embarga objaviti svoje podatke. Također bi trebalo definirati sankcije koje se događaju u slučajevima kad znanstvenici svoje tako obećane podatke ipak ne bi objavili. Primjerice, sankcija može biti povlačenje (retrakcija) objavljenog članka za koji naknadno nisu dostavljeni obećani podaci.

Naravno, učinkovito i propisno dijeljenje podataka traži i dodatne mjere kao što su edukacija istraživača i podrška istraživačima u dijeljenju podataka. Nitko ne kaže da nema prepreka za dijeljenje podataka, ali te bi se prepreke mogle riješiti da za to ima volje u cijeloj istraživačkoj zajednici. Gdje ima volje, ima i načina.

Treba poticati i objavu neobjavljenih istraživanja

Osim poticanja dijeljenja podataka, važno je poticati i objavu rezultata istraživanja koja su provedena, a njihovi rezultati nikad nisu objavljeni. Takvi slučajevi događaju se, primjerice, kad istraživači ne dobiju rezultate kakve su očekivali, kad ne potvrde svoje znanstvene pretpostavke. Zakopavanje takvih rezultata u ladice štetno je za globalnu znanost jer nitko drugi onda ne zna da je takvo istraživanje provedeno i netko drugi će vjerojatno ići istraživati iste stvari ispočetka. Svi podaci ikad prikupljeni u istraživanjima dragocjeni su i globalno javno dobro, i važno je da svi ugledaju svjetlo dana.

Zaključak

"Za napredak u znanosti, trebamo biti otvoreni i dijeliti", izjavila je 2012. Neelie Kroes, potpredsjednica Europske komisije. Mnogi znanstvenici vide potencijal u dijeljenju podataka, ali su vrlo oprezni prema tome. Podaci iz istraživanja pokazuju kako imamo očit raskorak između ideala o dijeljenju podataka i trenutnog ponašanja znanstvenika. Rješenja za poticanje dijeljenja podataka postoje, samo ih trebaju početi primjenjivati oni koji su u prilici uvoditi ta rješenja. Na savjesno ponašanje pojedinaca u ovoj se priči ne možemo osloniti.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Index.hr. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezana autorica.

**Prof. dr. sc. Livia Puljak, dr. med. Hrvatsko katoličko sveučilište, Centar za medicinu utemeljenu na dokazima. Utemeljila je hrvatski ogranak ugledne, neovisne svjetske organizacije Cochrane posvećene promociji medicine utemeljene na dokazima, koja joj je 2017. dodijelila nagradu. Urednica je portala Dokazi u medicini i autorica više od 200 znanstvenih radova objavljenih u svjetskim časopisima.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.