Napoleon III. bio je jedan od najneobičnijih vladara 19. stoljeća, čovjek koji je od političkog avanturista i višestrukog pučista postao car Francuske, a zatim spektakularno izgubio sve što je izgradio. Njegov uspon i pad izgledaju gotovo filmski, ali su duboko obilježili modernu Europu.
Rođen 1808. kao Charles-Louis Napoléon Bonaparte, bio je nećak legendarnog Napoleona Bonapartea. Upravo to prezime otvorilo mu je vrata politike, ali i nametnulo golema očekivanja. Nakon pada Prvog Carstva, odrastao je u egzilu, stalno sanjajući povratak obitelji na vlast.
Pokušao je čak dva puta izvesti državni udar, oba puta neuspješno, zbog čega je završio u zatvoru. No uspio je pobjeći i postupno graditi politički kapital, predstavljajući se kao nasljednik stabilnosti i nacionalnog ponosa.
Godine 1848., u valu revolucija koje su zahvatile Europu, Francuska postaje republika. Napoleon III. pobjeđuje na izborima i postaje predsjednik. No Ustav mu nije dopuštao drugi mandat.
Rješenje je pronašao u puču.
U prosincu 1851. raspustio je parlament, a godinu dana kasnije proglasio se carem. Tako nastaje Drugo Francusko Carstvo, a on uzima ime Napoleon III., želeći se simbolički povezati sa slavnim stricem.
Iako autoritaran, Napoleon III. ostavio je snažan trag kao reformator. Njegova vladavina obilježena je modernizacijom gospodarstva, razvojem željeznice i industrije te velikim urbanističkim zahvatima.
Najvidljiviji primjer je preobrazba Pariza koju je vodio Georges-Eugène Haussmann. Uske srednjovjekovne ulice zamijenjene su širokim bulevarima, parkovima i reprezentativnim zgradama, a grad kakav danas poznajemo velikim je dijelom nastao upravo tada.
Istodobno je pokušavao voditi aktivnu vanjsku politiku, uključujući intervencije u Italiji i Meksiku, gdje je pokušao uspostaviti profrancuski režim. Neki od tih poteza pokazali su se kobnima.
Njegov najveći politički promašaj bio je sukob s Pruskom. Godine 1870. izbio je Franko-pruski rat, koji je trebao ojačati njegov ugled, ali se pretvorio u katastrofu. Francuska vojska doživjela je niz poraza, a sam car zarobljen je u bitci kod Sedana. Time je Drugo Carstvo praktički prestalo postojati, a Francuska je ponovno postala republika.
Nakon poraza, Napoleon III. odlazi u egzil u Englesku, gdje umire 1873. godine. Njegova vladavina ostaje kontradiktorna, s jedne strane modernizator koji je preoblikovao Francusku, a s druge političar čije su ambicije dovele do nacionalnog poniženja.
Povjesničari se i danas spore oko njegove ostavštine. Je li bio vizionar ispred svog vremena ili nespretni vladar zaslijepljen slavom svojeg prezimena? Istina je, kao i često u povijesti, negdje između.