Vjeroučitelji u školama su nedodirljivi, ravnatelji i ministarstvo su pred njima nemoćni

Foto: Index, Google maps

SLUČAJ vjeroučitelja Krešimira Bagarića iz zagrebačke Osnovne škole Matija Gubec, koji je djeci na satu vjeronauka govorio kako treba strijeljati Stipu Mesića i Vesnu Pusić, nije jedini slučaj zloporabe hrvatskog školskog sustava. Hrvatska je Crkvi omogućila da se izravno uplete u obrazovni sustav, omogućivši joj da samostalno, neovisno o školskoj hijerarhiji i ravnatelju, bira pojedince koji će djecu obrazovati kršćanskim vrednotama, no taj povlašteni položaj godinama se zloupotrebljavala izravno na štetu budućih naraštaja.

Ako Crkva želi zadržati Bagarića, on će i ostati

Ako ministrica Blaženka Divjak i ravnatelj škole Matija Gubec odluče dati otkaz vjeroučitelju Bagariću, teško će to moći napraviti bez suglasnosti Crkve. Tako, naime, stoji u Vatikanskim ugovorima.

U tim ugovorima osiguran je i povlašteni položaj vjeroučitelja koji su na državnoj plaći, ali ih zapošljava i razrješuje dužnosti Crkva. Isto tako omogućeno im je brže napredovanje, veće plaće od ostalih nastavnika, a njihov rad ne evaluira učiteljsko vijeće i Agencija za odgoj i obrazovanje uz suglasnost ravnatelja nego savjetnik Biskupijskog katehetskog ureda. Vjeronauk ima i povlašteni položaj u odnosu na ostale izborne predmete, no sve ovo trenutno ne zadovoljava hrvatske biskupe. 

No, krenimo redom. 

Vatikanskim ugovorima vjeroučitelji su postali nedodirljivi 

Prema Ugovoru između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture definirano je pitanje vjeronauka i vjeroučitelja na teret proračuna RH. Upravo zahvaljujući Vatikanskim ugovorima vjeroučitelji su u školama 'de facto' nedodirljivi. Iako žive od plaće koju dobivaju iz državnog proračuna, državne institucije nemaju gotovo nikakvu ingerenciju nad vjeroučiteljima. Učitelje vjeronauka zapošljava Crkva, a ona ih i razrješuje dužnosti.

Prema službenim podacima iz 2014. godine, vjeroučitelja je malo više od 3 tisuće, a za njihove plaće izdvaja se godišnje oko 218 milijuna kuna. U navedeni iznos od 218 milijuna kuna nisu ubrojeni prijevoz zaposlenika te dodaci na plaću kao što su prekovremeni rad, smjenski rad i slično, jubilarne nagrade, pomoći i druge naknade.  

Na trošak države Crkva piše udžbenike bez nadzora Ministarstva

Prema Ugovoru između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture definirano je pitanje vjeroučitelja na teret proračuna RH. U članku 1 tog Ugovora, RH jamči "nastavu katoličkoga vjeronauka u svim javnim osnovnim i srednjim školama i u predškolskim ustanovama, kao obveznoga predmeta za one koji ga izaberu, pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obveznih predmeta".
 
Isto tako u članku 6 definira se kako Republika Hrvatska snosi troškove izradbe i tiskanja udžbenika vjeronauka i organizira izdavački postupak u skladu s postojećim odredbama za ostale školske udžbenike.Tako je sadržaj udžbenika iz vjeronauka u isključivoj nadležnosti Hrvatske biskupske konferencije. Iako smo sekularna država, nadležno Ministarstvo nema nadzor nad sadržajem udžbenika koji se koriste u državnim školama.

Brže napreduju i mogu računati na veće plaće

Vjeroučitelji imaju i poseban status pa tako zvanje mentora stječu nakon dvije godine radnog iskustva. Ostali nastavnici moraju proći šest godina da bi dobili takav status.

Vjeroučitelji postaju i savjetnici nakon tri godine radnog iskustva, dok ostali to tek mogu s 11 godina radnog iskustva. Status mentora, odnosno savjetnika, odražava se i na visinu plaće pa vjeroučitelji mogu računati na brže napredovanje i više plaće.

Gotovo nevjerojatno zvuči sustav kontrole učitelja i vjeroučitelja. Naime, rad učitelja ocjenjuje ravnatelj škole uz suglasnost Učiteljskog vijeća i Agencija za odgoj i obrazovanje.

Ocjenjuje ih Biskupija, a mogu biti i ravnatelji javnih škola

No, kod vjeroučitelja, to je sasvim drugačije. Njihov rad ocjenjuje savjetnik Biskupijskog katehetskog ureda, odnosno stručno-pedagoški savjetnik Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije. Na ocjenu Crkve, ravnatelj daje suglasnost.

Kod usavršavanja je slična stvar. Stručno usavršavanje učitelja i nastavnika vrednuje Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji s ravnateljem, stručno usavršavanje vjeroučitelja savjetnik Biskupijskog katehetskog ureda u suradnji sa savjetnikom Nacionalnog katehetskog ureda HBK.

Zahvaljujući Vatikanskim ugovorima, vjeroučitelji mogu postati i ravnatelji državnih škola. To im omogućuje opet Vatikanski ugovor, odnosno dio ugovora u kojem stoji: "Vjeroučitelji su članovi, sa svim učincima, nastavničkoga zbora u osnovnim i srednjim školama, odnosno odgojiteljskoga zbora u predškolskim ustanovama." Iako s posebnim statusom, vjeroučitelji imaju ista prava kao i svi ostali nastavnici, učitelji i stručni suradnici u osnovnim i srednjim školama. Pa tako mogu, ako se kandidiraju, postati i ravnatelji.

Vjeronauk povlašten iako je izborni predmet

Vjeronauk je kao izborni predmet u velikoj većini osnovnih škola u Hrvatskoj bitniji i ima prioritet ispred informatike, latinskog i stranih jezika koji su također izborni predmeti.

Crkva se poziva na to da je pravni status vjeronauka određen Ugovorom o suradnji na području odgoja i kulture, sklopljenim između Republike Hrvatske i Svete Stolice 1996. godine.

"Predmet vjeronauka spada u obvezatnu satnicu, napose s obzirom na položaj unutar rasporeda sati te se time nastava vjeronauka ne može organizirati u suprotnim smjenama", tvrde iz Crkve. Inzistiranje na tome uzrokuje niz problema, posebno za onu djecu koja ne žele ići na vjeronauk. 

Vjeronauk postoji i u vrtićima, a biskupi su nedavno izrazili nezadovoljstvo jer tzv. "odgoj u vjeri" provode tete odgojiteljice koje bi za to trebale biti posebno educirane.

Crkva je i u vrtićima

Stoga se, u sljedećem razdoblju, očekuje i pritisak Crkve da njihovi vjeroučitelji jače uđu u vrtiće, a sve kako bi se poštovala "vrijednost i kulturna tradicija našega naroda".

Za provođenje vjerskog odgoja u javnim vrtićima potrebna suglasnost roditelja, kao i da je nadležan biskup koji određuje "prikladnu osobu" za izvođenje vjerskog odgoja u vrtićima. Naravno, da bi odgajateljica ili odgajatelj uopće mogli biti "prikladni" za provođenje vjerskog odgoja, moraju se dodatno educirati i dobiti odgovarajuću potvrdu od HBK.