Indexovi novinari nigdje nikad ne jedu besplatno. Platimo svoja jela, ne predstavimo se da smo novinari i pišemo točno što mislimo.

Taco Bell, jedan od najpoznatijih američkih lanaca brze hrane inspirirane meksičkom kuhinjom, danas je otvorio svoj prvi restoran u Hrvatskoj. Smjestio se na drugom katu zagrebačkog Arena Centra, u novom food courtu, a vrata su službeno otvorili u petak, 2. listopada, u 9 sati. Taco Bell osnovan je 1962. u Kaliforniji, a danas ima više od 8200 restorana diljem svijeta. 

Galerija

Mi smo stigli na samo otvorenje, malo prije 9 ujutro, a red je već bio vidljiv. Među onima koji su odlučili započeti petak tacosima i burritosima bila je uglavnom mlađa ekipa, očito dovoljno zainteresirana da na prvi Taco Bell u Hrvatskoj dođe prije nego što se Arena pošteno otvorila.

Meni ovo ipak nije bio prvi Taco Bell. Prvi put probala sam ga prošle godine u New Yorku, na Times Squareu, a iz tog posjeta najviše pamtim koliko mi je bilo komplicirano naručiti hranu. Naručivala sam preko ekrana i činilo mi se da svaki sljedeći korak otvara još pet novih odluka - što uzeti, kakvu tortilju, koju bazu, meso, umak, dodatke, salatu… Dok dođete do plaćanja, više se i ne sjećate što ste uopće naručili. Inače, koliko pamtim, u New Yorku je Taco Bell na svakom koraku - čak bih rekla da je rasprostranjeniji od McDonaldsa.

Zato sam ovaj put odlučila preskočiti eksperimentiranje po ekranu i odmah pitati djelatnicu što preporučuje.

Od burrita i tacosa do quesadilla, nachosa i Power Bowla

Ponuda zagrebačkog Taco Bella prilično je velika, ali na glavnim ekranima izdvojili su nekoliko gotovih menija, što naručivanje ipak čini jednostavnijim. U cijenu menija uključeni su pomfrit sa začinima ili nachosi te regularno piće, koje se nakon kupnje može ponovno natočiti.

Beefy Melt Burrito meni je 7.50 eura, Crunchwrap Supreme 7.90, a Crispy Chicken Burrito meni 8.90 eura. Za 7.50 eura mogu se uzeti 2 Tacos Supreme, Volcano Burrito ili Quesadilla meni. Kod dijela jela moguće je odabrati protein, odnosno začinjenu govedinu, grilanu piletinu ili grah, ovisno o proizvodu. Dodatni umak stoji 90 centi, a među opcijama su nacho cheese, sour cream, jalapeño i guacamole.

Za one koji ne žele cijeli meni imaju i dosta manjih i jeftinijih stvari. Cheesy Rollup stoji 1.60 eura, Crunchy ili Soft Taco 2 eura, Mini Quesadilla također 2 eura, a Beefy Nacho Burrito 2.90 eura. Cheese Quesadilla je 3.50, a Crispy Chicken Tenders 4.20 eura. Veća porcija tendersa stoji 6 eura.

Seasoned Fries i Seasoned Nachos stoje 2.30 eura, dok su Cheesy Topped Fries i Cheesy Topped Nachos po 3 eura. Fries Bell Grande i Nachos Bell Grande stoje 5.50 eura, a Power Bowl 6.50.

Imaju i veće kombinacije za dijeljenje. Meal for 2 je 18.90 eura, a moguće ga je pretvoriti u Meal for 4 uz nadoplatu od 14 eura.

U ponudi su se na otvorenju našle i empanade. Jedna je 1.30, dvije 2.30, a dvije s karamelom 3 eura. Deserti su prilično jednostavni: mali Cinnamon Twists su 1.50 eura, a churrosi s dipom 2 eura. Bezalkoholno piće zasebno je 2.30, a voda 2.20 eura.

Hrvatski jelovnik pritom nije potpuno isti kao američki. Ima poznate Taco Bell proizvode poput Crunchwrap Supremea i Volcano Burrita, ali zasad nema neke američke klasike poput Doritos Locos Tacosa, Cheesy Gordita Cruncha i Mexican Pizze. 

Djelatnica preporučila "hitove"

Nakon iskustva s naručivanjem u New Yorku, ovaj put nisam imala namjeru deset minuta stajati pred ekranom i pokušavati shvatiti koju od svih mogućih kombinacija želim. Pitala sam djelatnicu što bi mi preporučila i prema njezinim prijedlozima složila narudžbu tako da probam nekoliko različitih stvari.

Uzela sam Quesadilla Meal za 7.50 eura. Uz quesadillu dolaze začinjeni krumpirići s paprikom i piće, koje se može točiti po želji.

Uz to sam naručila Crispy Chicken Burrito Meal za 8.90 eura, koji sam uzela s nacho čipsom i pićem. Htjela sam probati i nešto slatko pa sam dodala churrose s karamelom te malu porciju Cinnamon Twistsa.

Cinnamon Twists su mi bili posebno zanimljivi jer izgledaju kao nekakav hibrid churrosa i čipsa - mali, lagani, hrskavi komadi posuti cimetom i šećerom.

I, što reći?

Pomalo mi je teško recenzirati ovakav brend iz jednog jednostavnog razloga - baš i nisam fan ovakve hrane. Svjesna sam što to je i mogu ju pojesti kao nešto priručno, recimo - dok sam u shopping centru (iako i ovdje je već izbor hrane dosta velik i prije bih odabrala nešto "prirodnije"). No dobro, na stranu to, posao se mora odraditi.

Isprobala sam sve što sam naručila - a to i nije bilo lako u 9 ujutro. Krenuli smo s quesadillama koje su izgledale gotovo kao da nisu punjene ničime, sama tortilja. Međutim, zapravo su pune sira i umaka, zbog čega su dosta sočne i nisu tako dosadan zalogaj kao što sam na početku mislila.

Ipak, tortilja mi je gumenjikasta - iako takva mi je i u drugim "brzim lancima", kao i umjetan okus sira i umaka. Dajem joj prolaznu ocjenu, iako dok razmišljam o takvom jelu kao o samostalnom obroku, iz glave mi ne izlaze dvije riječi - nutritivna vrijednost... Mislim da je na nuli, ali šta sad, ponekad nam je potreban sočan i bezvrijedan obrok.

S druge strane, burrito s crispy piletinom je bio okusom i sastojcima bogatiji, iako su mi komadići pohane piletine pomalo smetali u ovoj mekanoj rolici. Kao da su se posebno izdvajali iz "mase" pa nije baš bilo zgodno za jesti jer lako ga je izvući cijelog, pa burrito ostaje bez mesa. Okusom lagano pikantan, svakako nije za jutro, ali je dosta dobar izbor za brzi ručak. 

Posebno ću prokomentirati krumpiriće za koje sam i inače čula da su hvaljeni i "bolji od McDonaldsovih". Eh sad, meni jesu dobri, ali nemaju mi onaj karakterističan okus krumpirića nego više nalikuju nekakvom flipsu, smokiju. I teksturom, ali i okusom. Budući da su posuti mljevenom paprikom, aftertaste je jako "kečapast", kao onaj flips s okusom kečapa. Ali ok, kao promjena su zanimljivi.

Neobičan dio su nachosi - čips, koji idu uz glavno jelo. Amerikancima je to normalna stvar i dok sam jela sam razmišljala o tome kako ih često koriste u svakodnevnoj kuhinji - vatrostalna posuda, salata, prženo mljeveno meso i - vrećica nachosa. Ili pak, samo salata s nachosima. Bizarno ili ne, neki to zaista vole i ne mogu reći da aroma čipsa ne pristaje ovakvim jelima - pristaje.

Pogotovo jer su upravo nachosi često posluživano predjelo u meksičkim restoranima. Samo što Taco Bell ne smatram meksičkim restoranom, pa me tako nakon nachosa neće dočekati toplo jelo, nego instant burrito ili quesadilla s "fejk sirom", krumpirićima s okusom flipsa, a za desert churrosi - također u verziji čipsa.

I da, deserti su bili ok - pomalo neobični ali ok. Churrosi su bili korektne teksture, okusa vanilije, a posluženi su uz karamelu koju posebno ističem kao najfiniju karamelu koju sam pojela u dugo vremena. Priznajem da mi i neke domaće nisu bile ovoliko fine i "karamelaste". U nju sam umakala i churrose s cimetom u obliku čipsa, koji su fora zalogaj, ali nekako mi se više uklapaju kao grickalica uz filmove nego kao desert nakon tortilja.

I za zadnji zaključak: neću reći da mi se Taco Bell nije svidio, ali niti da mi se posebno svidio. Razumijem mu koncept i koja je funkcija takve hrane i tu je sve odrađeno ok. Jasno mi je da popularni zapadnjački koncept koji se napokon pojavio kod nas diže prašinu i da su ovakve stvari mlađoj populaciji posebna atrakcija. Vjerojatno ću navratiti opet nekom prilikom kada se nađem tamo, ali da bih to radila redovito - ipak ne bih.