PIRE krumpir pripremljen samo s maslacem, mlijekom i soli s vremenom može postati jednoličan. Budući da krumpir odlično upija arome, dodatak pečenog češnjaka jednostavan je način da se uz minimalan trud dobije znatno bogatije jelo, piše Food Republic.

Iako češnjak u prahu ispuni kuću mirisom, nedostaje mu dubina arome koju razvija pečenje. Toplinska obrada u pećnici ublažava oštrinu češnjaka, čini ga slađim i daje mu zlatnosmeđu boju. Za razliku od sjeckanja i pirjanja, pečenjem se češnjak pretvara u mekanu pastu koja se lako gnječi i ravnomjerno umiješa u pire. Prednost je i to što se češnjak može začiniti biljem, maslacem ili drugim dodacima tijekom samog pečenja, pa ih nije potrebno naknadno stavljati u krumpir.

Metode pečenja češnjaka

Svrha pečenja je karamelizirati šećere u češnjaku, omekšati režnjeve i pojačati okus. Najjednostavnija metoda je pečenje u pećnici 30 do 40 minuta. Friteza na vrući zrak može ubrzati postupak, dok roštilj kao metoda daje izraženu aromu dima.

Glavna prednost friteze na vrući zrak je brzina, jer se vrijeme pripreme cijele glavice češnjaka skraćuje na otprilike 20 minuta. Postupak ne zahtijeva stalan nadzor: glavica se zamota u foliju, stavi u košaru i podesi se mjerač vremena, što štedi energiju za pripremu samog pirea. Mogući nedostatak je što režnjevi mogu ostati nešto čvršći, no to se rješava tako da ih se prije dodavanja u pire izmiksa s mlijekom.

Za drugačiji profil okusa, češnjak se može ispeći i na roštilju. Za razliku od pečenja u pećnici ili fritezi, kod ove metode hrskavi, pocrnjeli dijelovi ljuske postaju jestivi i puni arome. Češnjak se na roštilju ispeče brže, a može ga se zamotati u foliju čim dobije željenu boju kako bi zadržao vlažnost. Na taj način režnjevi postaju kremasti i mazivi.