ZA NEKE ljude odlazak u restoran bez društva nije nikakav problem. Rezerviraju stol, naruče što žele, pojedu u miru i odu kući. Drugima je, međutim, sama pomisao na rečenicu "stol za jednu osobu" dovoljna da izazove nelagodu. Ne zato što ne žele jesti sami, već zato što im je neugodno što će drugi misliti o njima.

Za taj se strah koristi neobičan izraz - solomangarefobija (solomangarephobia). Njome se opisuje strah ili izrazita nelagoda koju ljudi osjećaju kada sami jedu u javnosti, posebno u restoranu. Osoba pritom može imati sasvim normalan odnos prema tome da sama jede kod kuće, dok joj je odlazak u restoran bez društva znatno neugodniji.

Ipak, važno je naglasiti da solomangarefobija nije službena dijagnoza. Riječ je o izrazu koji se koristi u tekstovima o kulturi objedovanja i društvenoj nelagodi, a ne o dijagnozi koja se nalazi među standardno priznatim fobijama. Drugim riječima, ako vam je neugodno večerati sami, to samo po sebi ne znači da imate poremećaj.

"Što će ljudi misliti ako me vide samog?"

Upravo je to jedna od ključnih ideja iza solomangarefobije. Osoba koja sama sjedi u restoranu može imati osjećaj da svi oko nje primjećuju kako je sama - iako u stvarnosti većina ljudi vjerojatno uopće ne obraća pažnju.

Strah se može temeljiti na pretpostavkama poput: "Mislit će da nemam prijatelje", "Izgledat ću usamljeno" ili "Svi će se pitati zašto sam ovdje sam". Zbog toga neki ljudi radije odustanu od restorana, pojedu nešto usput ili čekaju da im se netko pridruži.

Zanimljivo je da istraživanja o samostalnom objedovanju pokazuju da upravo prisutnost drugih gostiju može utjecati na odluku hoće li osoba htjeti jesti sama. Sam čin jedenja nije uvijek problem - problem može biti društveni kontekst u kojem se događa. A taj se kontekst posljednjih godina očito mijenja.

Stol za jednu osobu više nije čudan prizor

Srećom, situacija se napokon mijenja za ljude koji vole jesti sami. Samostalno objedovanje više nije samo nešto što se događa ljudima koji su poslovno na putu ili su se slučajno našli bez društva. U mnogim gradovima postaje sasvim uobičajen način odlaska u restoran.

>> Kraj stigme: Zašto je jesti sam u restoranu postalo sasvim normalno

Prema podacima OpenTablea, broj rezervacija za jednu osobu globalno je u 2025. porastao 19 posto u odnosu na prethodnu godinu, što je bio najveći rast među različitim veličinama grupa. Još je zanimljiviji podatak da solo gosti nisu nužno manje vrijedni restoranima - upravo suprotno. Prosječno su trošili oko 90 dolara po osobi, odnosno 54 posto više od općeg prosjeka po osobi.

To mijenja i način na koji restorani gledaju na goste koji dolaze sami. Umjesto da ih se doživljava kao "prazno mjesto za stolom", jedan gost može biti vrlo poželjan gost.

Ono što je nekad moglo izgledati kao društveni neuspjeh - sjediti sam za stolom - sve više postaje normalan način odlaska na ručak ili večeru.  Ponekad osoba za susjednim stolom ne sjedi sama zato što nema s kim jesti. Možda je jednostavno došla pojesti ono što želi, svojim tempom i bez dogovaranja s bilo kim drugim.