IZMEĐU Selske, Ozaljske i Trakošćanske ulice te (nekadašnje) Samoborčekove pruge smjestio se, prema mnogima, jedan od najljepših dijelova stare Trešnjevke. Iako ga pojedini od milja zovu "Mali London", naselje nosi ime po Prvoj hrvatskoj štedionici, koja je otkupila zemljište kako bi svojim štedišama omogućila kupnju velikih parcela. Urbanist i arhitekt Zdenko Strižić osmislio je naselje kao stambeni prostor za radnike, piše Konstantina Kralj za Mapiranje Trešnjevke.

Ovo naselje prepoznatljivo je po malim ulicama u kojima su nanizane obiteljske dvokatnice. Kuće su slične, ali svaka ima fasadu u drugoj boji. Strižić je projekt naselja završio 1934. godine, a osmislio je i tri tipa kuća koje su i stvorile te prepoznatljive nizove. Gradnja naselja počela je iduće godine, istodobno s izgradnjom tramvajske pruge duž Tratinske i Ozaljske ulice, novog okretišta i tramvajskog spremišta na Ljubljanici.

Galerija

Šetnjom kroz naselje Prve hrvatske štedionice naišli smo i na Martinu Vrućinu, koja je ondje odrasla. Prisjetila se za Index kako je njezina baka živjela u vrijeme kada se njihova kuća gradila. "Postojao je projekt s nekoliko tipskih kuća. Kuća do nas, recimo, bila je koncipirana kao dvoetažni stan, s podrumom i tavanom.

Naša kuća, s druge strane, bila je zamišljena tako da su u njoj bila dva stana, s gornjom terasom i momačkim sobama. U prizemlju je bila nekakva veš-kuhinja i prostor gdje bi baka ugostila ljude i, primjerice, držala cvijeće preko zime. Međutim, tijekom godina većina kuća je prenamijenjena", spominje.

U naselju je bio i bazen

Naselje razdvaja zelena površina u Zorkovačkoj ulici, gdje se nalaze park i dječje igralište. U vrijeme izgradnje smatrali su se prototipom novog načina uređenja društvenih parkova namijenjenih najširim slojevima građana. Ondje se nekada nalazio i bazen, a danas su ostali samo njegovi ostaci.

"Čula sam priču da se neko dijete utopilo pa su zbog toga odlučili da ga više ne pune. Ne znam je li to istina. Koliko se ja sjećam, kada sam bila mala, nije bio funkcionalan", kaže nam Martina Vrućina.

No, ono čega se iz mladosti svakako sjeća jest atmosfera u ovom mikronaselju. "Bilo je pitomije. Ljudi nisu imali aute. Moji su, primjerice, sagradili garažu s kućom, ali nisu imali auto dok ga moj tata nije kupio. I nikad čak nisu ni parkirali u garaži, što je smiješno.

Ulica je bila gotovo prazna od automobila. Igrali smo se na cesti. Bilo je bitno drugačije. Cijelo naselje nije bilo toliko zbijeno. "Svaka je kuća imala barem jedno veliko drvo. Cijela ulica bila je puna zelenila sama po sebi, tako da to sada jako nedostaje", prisjeća se Martina.

"Specifičan dio grada"

Iako je od početka gradnje ovog naselja prošlo više od 90 godina, Martina nam kaže da ondje još uvijek ima starosjedioca. "Ima ih još nešto malo. To su već dosta stari ljudi i eventualno njihovi potomci. Možda četvrtina ulice, a možda čak i pretjerujem ako to kažem. Rekla bih da su u svim ostalima već drugi ljudi koji su došli i kupili kuće", kaže.

Najveći problem naselja je, ističe, parking, no govori da se "ljudi snalaze kako uspiju". Zbog slijepih ulica, dodaje Martina, stanari imaju osjećaj kao da su malo "zaštićeni" od gradske užurbanosti i buke.

"Ovo je baš specifičan dio grada i mislim da je poseban po tome. Ne bih voljela da se to promijeni. Voljela bih da stvarno ostane tako."

Dio naselja zaštićen kao kulturno dobro

Dio naselja Prve hrvatske štedionice danas je zaštićen kao kulturno dobro Republike Hrvatske. Ipak, prvotna zamisao naselja nikada nije u potpunosti ostvarena jer je gradnju prekinuo Drugi svjetski rat i gospodarska kriza.

Početkom rata, Strižića su Nijemci uhitili zbog njegova statusa časnika jugoslavenske vojske. Nakon završetka rata neko je vrijeme predavao na fakultetu, no zbog neslaganja s tadašnjim jugoslavenskim režimom odlučio je napustiti zemlju. Tako je 1955. otišao u Australiju, a kasnije se preselio u Njemačku, gdje je i preminuo.

U međuvremenu se izgled ovog dijela Trešnjevke počeo mijenjati. Na mjestu na kojem je Strižić zamislio naselje postupno su se počele graditi zgrade modernijeg izgleda.