U POSLJEDNJE dvije godine vjerojatno ste više puta čuli da "živimo u najgorem periodu u povijesti". Pandemija, nemiri, ratovi, sveopće nezadovoljstvo, klimatske promjene, prirodne katastrofe i strah od onoga što donosi sutra. Sve su to stvari koje su mnoge navele da zaključe kako trenutno proživljavamo najgore od najgoreg.

To nije ništa novo. Ljudi oduvijek vjeruju da proživljavaju najgore dane. To je jednostavno u našoj prirodi, a mnogo toga ovisi i o tome tko proživljava. Primjerice, za ostatak svijeta oduvijek nezainteresirani Amerikanci još su donedavno tvrdili da su dvijetisućedesete najgore desetljeće u povijesti, a ista ih je ta povijest odmah na početku dvijestisućedvadesetih podsjetila da uvijek može gore.  

Naravno, radi se o subjektivnom dojmu i ono što nekima predstavlja dno dna drugima teško da će se naći na radaru. I dok većina nas kuka, moramo pripaziti da ne pretjerujemo jer pandemija je mnoge ozbiljno pogodila. Ljudi su ostajali bez poslova, bez članova obitelji, a neki od nas jedva su sačuvali živu glavu.

No, oni najglasniji u kuknjavi vrlo su često i oni koji su pandemijom najmanje pogođeni. U najgorem su slučaju rjeđe izlazili iz kuće, pola godine nisu išli u kino ni na koncerte, a gradom su bili prisiljeni hodati s maskama. Definitivno nije najsretnije razdoblje njihovih života, ali teško da će o tome pisati potresne romane.

Isto je i s onima koji na društvenim mrežama nariču i pišu statuse kao "prvo korona, onda potresi, a sad i rat" iako ih nije pogodila ni pandemija ni potresi, a rat u Ukrajini provode sporadično pišući ostrašćene statuse nakon kojih objave šaljivi mem koji ih je tog dana baš jako nasmijao.  

Ukratko, svi znamo da postoje daleko gori periodi ljudske povijesti, a mi smo prekopali internet i pronašli neke koji će vas natjerati da budete zahvalni što živite u Hrvatskoj u 2022.

Koliko god to nevjerojatno zvučalo.

1346.-1353.

Čak i ako ste potpuno nezainteresirani za povijesti, vjerojatno ste barem jednom za života slučajno naišli na tekstove u kojima se spominje "doba kuge", "crna smrt" ili "crna kuga", a iz priloženog je vrlo lako izvući zaključak da se ne radi o vremenima na koja gledamo s nostalgijom.

Suvremenici su pandemiju bubonske kuge nazivali "velika smrt", ali kasnije je prihvaćen daleko popularniji, iako ništa manje ugodan naziv "crna smrt". Bolest je u deset narednih godina poharala veći dio Europe, Azije i Sjeverne Afrike, a ovisno o izvorima, pokosila je između 75 i 200 milijuna ljudi.

Da malo lokaliziramo priču, postoje spisi o pandemiji koja je pogodila Split krajem 1348. i pritom usmrtila tri četvrtine gradskog i prigradskog stanovništva. Globalno gledajući, kuga je uzrokovala smrt 60 posto europskog i trećine bliskoistočnog stanovništva.

A ako ste preživjeli pandemiju i pritom imali nesreću pripadati nekoj manjini, uslijedilo je podjednako neugodno razdoblje jer na vas je, očekivano, pala krivica za širenje bolesti pa su u napadima bijesne rulje i crkvenih vlasti dodatno ubijene tisuće nevinih Židova, Roma i pripadnika ostalih "vječno krivih" skupina.

Prva polovica dvadesetog stoljeća

Oni rođeni početkom 20. stoljeća u Europi imali su svako pravo govoriti da su "rođeni u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu". Kao što možete pretpostaviti, radilo se o dva svjetska rata i nizu velikih povijesnih trenutaka koje bi svaka normalna osoba najradije prespavala.

Iako su strašni sukobi bili globalna pojava, Europa je, generalno gledajući, pretrpjela najveći teret dvaju velikih ratova. Ratna mašinerija unaprijedila je naoružanje, a svjetski vladari rado su prihvatili nove smrtonosne igračke u neumornim pokušajima međusobnog uništenja koje je kulminiralo u trenutku kada su Amerikanci, u "potrazi za najučinkovitijim okončanjem sukoba", odlučili baciti atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki, stvorivši pritom presedan od kojeg strahujemo i dandanas.

Strojnice, tenkovi, bombardiranja iz zraka, bojevi otrovi i Holokaust u samo tridesetak godina odnijeli su više od 120 milijuna života, a ne smijemo zaboraviti ni ranjene, osakaćene i nestale vojnike i civile te sve ostale strahote koje dolaze u paketu s ratovanjem i genocidom.

Svemu treba nadodati i pandemiju španjolske gripe koja je započela 1918. i u dvije godine odnijela još 100 milijuna života, a nikako ne smijemo zaboraviti ni golemu ekonomsku krizu popularno nazvanu "velika depresija". No, dio razvijenih zapadnih zemalja nakratko je osjetio svu raskoš "ludih dvadesetih" iako trebamo naglasiti da ni dvadesete nisu bile nešto što bismo mogli nazvati "globalnim tulumom", čak ni u državama koje su proživljavale "najbolje desetljeće" (novo buđenje Ku Klux Klana, antimigracijski zakoni, prohibicija, porast organiziranog kriminala).

Sve u svemu, da su društvene mreže postojale i da ste nakon skoro 50 godina strahota napisali "prvo rat, onda pandemija, onda kriza, onda rat, onda Holokaust, onda atomske bombe... što još??!?" nitko vam ne bi rekao da pretjerujete.

536.-640.

Znanstvenici su 536. službeno proglasili najgorom godinom u ljudskoj povijesti, a to nešto znači. I dok bi većina nas izabrala bilo koju drugu godinu (najvjerojatnije 2020.), ljudi koji se bave ovakvim temama ne bi se složili.

"Bio je to početak jednog od najgorih perioda u povijesti, a moglo bi se reći da se radi i o najgoroj godini", rekao je harvardski arheolog i povjesničar Michael McCormick, a njegov tim otkrio je da se znakovi ekonomskog oporavka od ovog užasa nisu pojavili sve do 640.

Inače, 536. bila je deseta godina vladavine bizantinskog vladara Justinijana, a sve do tog trenutka bio je to prilično nezanimljiv "mandat". Točnije, nije bilo pandemija ili pretjerano velikih genocida, što je veliki plus za period koji bi se najbolje mogao opisati kao "rat za ratom".

Odjednom, nebo je jednog dana prekrila misteriozna prašina i potpuno zaklonila sunce, izazvavši pritom golemi pad temperatura (najhladnije desetljeće u 2300 godina) i kaos diljem svijeta. Suše, uništeni usjevi, snijeg usred ljeta i globalna glad.

I prije nego što počnete umanjivati užas ovog događaja, ova "pomrčina" zahvatila je Europu, Bliski istok i dijelove Azije i trajala je 18 mjeseci tijekom kojih, tvrde kroničari, niste mogli prepoznati je li dan ili noć.

Sve to izazvalo je propast velikih carstava, politički kaos i goleme pobune, a razlog zastrašujuće tame, vjerojatno pretpostavljate, bile su vulkanske erupcije (jedna masivna početkom 536. i još dvije velike 540. i 547.).

Samo pet godina kasnije grozna situacija postala je neusporedivo groznija dolaskom Justinijanove kuge koja je, smatraju povjesničari, i prva pandemija bubonske kuge. Nemoguće je precizno definirati koliko je ljudi umrlo od 541. do 549. (neki smatraju da je Europa izgubila 60 posto stanovnika), ali prema nekim zapisima, Konstantinopol je svakog dana imao 5000 smrtnih slučajeva.  

A budući da su mu podanici umirali na svakom koraku i nije mogao realizirati sve megalomanske projekte koje je zamislio, Justinijan je odlučio staviti trešnjicu na vrh ove poslastice užasa - povećao je porez i to dodatno začinio. Naime, ne samo da ste morali platiti godišnji porez koji vam je određen već ste morali nadoknaditi i neplaćeni porez vaših susjeda koji su pomrli od kuge.

Jedino svjetlo na kraju tunela pojavilo se u trenutku kada je i sam Justinijan obolio od kuge, ali budući da se radilo o najgorem periodu u ljudskoj povijesti, ni ta priča nije imala sretan završetak. Justinijan je preživio i nastavio biti najgori ikad.