KOLIKO god se ponekad činilo da su emojiji samo mali žuti ukrasi u porukama, naš mozak ih očito doživljava puno ozbiljnije nego što bismo očekivali. Novo istraživanje objavljeno u časopisu Psychophysiology pokazuje da ljudski mozak u prvim trenucima gotovo ne razlikuje emoji od pravog ljudskog lica.

Drugim riječima, kada u poruci ugledamo nasmijani, ljutiti ili tužni emoji, mozak ne reagira kao da gleda običan crtež. Naprotiv, u djeliću sekunde ponaša se kao da pred sobom ima stvarno lice.

Čim ugleda oči, usta i emociju, mozak pomisli da je riječ o licu

Istraživači sa Sveučilišta u Bournemouthu pratili su moždanu aktivnost sudionika dok su gledali fotografije ljudskih lica i emojije koji prikazuju različite emocije, od sreće i tuge do ljutnje i neutralnog izraza. Koristili su EEG kape sa 64 senzora, a rezultati su pokazali da su reakcije mozga na prava lica i emojije bile iznenađujuće slične.

Emoji je izazvao reakciju već nakon otprilike 70 milisekundi, dok je za stvarno lice trebalo oko 120 milisekundi. Na papiru to možda zvuči kao razlika, ali za mozak je riječ o jako kratkom vremenu. Ukratko, čim ugleda oči, usta i neku jasnu emociju, mozak odmah kreće raditi svoje.

Zato nam tako dobro sjedaju u porukama

To možda objašnjava zašto nam emojiji toliko dobro "sjedaju" u dopisivanju. Poruke bez njih ponekad mogu djelovati hladno, ozbiljno ili čak pasivno-agresivno, iako to uopće nije bila namjera. Jedan običan smajlić na kraju rečenice često promijeni cijeli ton poruke.

Naravno, mozak ipak nije baš toliko lako prevariti. Nakon početne reakcije, on prepoznaje razliku između stvarnog lica i crtanog simbola. Prava ljudska lica i dalje snažnije aktiviraju određene neuronske puteve, ali emojiji imaju svoju prednost: njihove su emocije često prenaglašene i vrlo jasne.

Zato jedan tužni, ljutiti ili nasmijani emoji ponekad može prenijeti poruku brže nego cijela rečenica. U digitalnoj komunikaciji, u kojoj nema tona glasa, izraza lica ni govora tijela, emojiji zapravo glume mali komadić ljudskosti.

I baš zato nisu samo slatki dodatak porukama. Oni su prečac kojim pokušavamo pokazati kako se osjećamo, ublažiti ono što pišemo ili poruci dodati malo topline. A ako je vjerovati ovom istraživanju, naš mozak ih shvaća puno ozbiljnije nego što bismo možda priznali.