POPULARNI talijanski pjevač iz osamdesetih godina prošlog stoljeća Gazebo jednom je prilikom otkrio da je sudjelovao u radnim akcijama u Jugoslaviji. Donosimo intervju koji je s njim odradio Ivo Pukanić 1985. godine.

Siječanj 1985.: Zaista je prava novinarska poslastica razgovarati s dvadesetpetogodišnjim Paulom Mazzolinijem (u veljači navršava dvadeset i pet godina), u svijetu mnogo poznatijim pod imenom Gazebo. Glazbenik je to koji je lani lansirao dva svjetska hita - Masterpiece i I Like Chopin.

Godinu nakon izlaska prvog LP-a na policama ploča diljem Europe našao se njegov novi album Telephone Mama. Neuobičajenom temom i stilom, koji ne odaje "staroga" Gazeba, taj je album privukao pažnju i publike i glazbene kritike. Pojava tog albuma te informacija da je Paul Mazzolini naše gore list bili su dovoljan razlog da krenemo za njim u potragu. I pronašli smo ga - u Rimu!

- Majka mi je Zagrepčanka, djevojačko joj je prezime Imriš, a baka mi još živi u Zagrebu - pohvalio nam se Gazebo odmah na početku razgovora.

Kada si posljednji put bio u Jugoslaviji?

Ljetos sam bio dva dana u Splitu, kod bratića Vedrana. Prije toga nisam bio prilično dugo.

No svojedobno si kod nas bio i na radnoj akciji...

Da, mislim da je ta radna akcija bila negdje pokraj Beograda... ORA "Morava" ili takvo što. Sjećam se samo da se mnogo radilo, ali mi je bilo prekrasno jer sam se tamo prvi put zaljubio. 

Gdje sada živiš?

Kupio sam stan, a dok se on uređuje, stanujem u hotelu.

Je li se mnogo toga promijenilo od trenutka kada je anonimac po imenu Paul Mazzolini postao svjetska zvijezda Gazebo?

Nije! Oduvijek sam volio muziku. Sada pak imam sreću da je ta moja ljubav prema glazbi istodobno i dobar posao. I to je zapravo ono što je promijenilo moj život. U tom radu pronašao sam sebe. No primjećujem da se mnogo toga promijenilo oko mene, shvatio sam tko su mi pravi prijatelji... Mnogi misle da sam bogataš. Varaju se! Ja sam normalan momak koji sada sebi može kupiti automobil ili malen stan. Ali nemam mnogo novca!

A koji automobil voziš?

Porsche!

Nemoj mi reći da u zapadnom šoubiznisu nema novca!?

Ne, ima novca, no nije to kao u SAD-u. Tamo leži pravi novac, u Europi toga nema, osobito sada, kad je nastupila ekonomska kriza. Ploče najviše trpe jer se i najmanje kupuju.

U kojoj je nakladi prodan tvoj prvi LP?

U svijetu je prodano više od dva milijuna ploča. I to bez SAD-a jer tamo ploča nije ni izašla. Došlo je naime do nekih nesuglasica između moje diskografske kuće Baby Records i Columbije, koja je trebala distribuirati moj LP na američkom tržištu. No ploča je svejedno bila veoma popularna i u SAD-u jer se našla na crnom tržištu, a često su je svirali i u disko-klubovima. Inače, u SAD-u osobito je bila popularna moja prva singlica Masterpiece, koja je istim kanalima došla do američkih disko-klubova.

Kako objašnjavaš svoj veliki uspjeh u Japanu, gdje si lani bio proglašen i za pjevača godine?

Iznenadilo me to! Nisam mislio da ljudi potpuno različitog mentaliteta mogu razumjeti moju muziku. Ali bilo mi je najdraže da su me uvijek pitali za tekstove, a to znači da razumiju ono o čemu pjevam. To je najvažnije!

Tekstovi na tvojoj novoj ploči Telephone Mama veoma su politizirani. Je li to zbog toga što potječeš iz diplomatske obitelji (otac mu je talijanski diplomat - op. a.) ili je to rezultat tvoga gledanja na sadašnje stanje u svijetu?

Cijeli je album jedan koncept, a to znači da je cijeli jedna priča. To je jedna moja fikcija, špijunski film u mojoj glavi. Mislim o tome već dugo, intenzivno, kao što volim čitati špijunske knjige.

Zanimljiv je omot tog LP-a. Naime, fotografija na naslovnoj stranici sugerira značajan pomak u promjeni imidža od vremena pjesme I Like Chopin. Koliko je na tu promjenu utjecao koncept ploče?

Chopin je bila romantična ploča s lakim pjesmama koje ne traže nikakav angažman. Takav je u to vrijeme bio i moj lik. Nasuprot tome, Telephone Mama teška je ploča, možda čak i preteška, mislim da će imati i mnogo manje uspjeha od LP-a I Like Chopin. Mnogi neće razumjeti tekst, a on je sada mnogo važniji nego na Chopinu.

Jesi li svjesno išao na takav koncept, znajući istodobno da ćeš tom pločom postići i manji uspjeh?

Da! Jer svi su me već vidjeli kao romantičara, poput Julija Iglesiasa, a ja to neću!

To je uistinu hrabro!

Ne, nije to hrabrost! Neću više praviti kompromise. To je ljubav prema pravoj muzici. Ni dosad nisam imao previše novca, pa ne trebam ni od sada. Ne moram svaki dan dići neki novac. Moram misliti na budućnost. A u tom ću pogledu biti bezbrižan jedino onda ako pravim kvalitetnu muziku, kao što je ova s posljednje ploče. Komercijalne pjesme mogu uvijek napraviti, to mi nije problem!

Pratiš li zbivanja u jugoslavenskoj muzici?

Nažalost - ne! Nemam prilike. No sjećam se grupe koju sam slušao dok sam bio na radnoj akciji u Jugoslaviji. Bio je tamo neki sastav koji je imitirao grupu Deep Purple. Radili su to vrlo dobro... Kako su se zvali? Sjetio sam se: Bijelo dugme! Sviraju li još i danas?

Sviraju, a upravo im je izašla i nova ploča. Inače, još su među najpopularnijim grupama u Jugoslaviji.

Ma nemoj, tko bi to rekao!?

Imaš li isti status zvijezde u Europi kao i u Italiji?

To su dvije vrste popularnosti. U Italiji me svi smatraju romantičarom, djevojke luduju za mnom... a to nije ono što želim! U Europi, mislim, više me cijene kao autorsku ličnost.

Saznao sam da obožavaš automobile. Navodno ćeš uskoro kupiti i Ferrari!

Ha, trebao sam izabrati između Ferrarija i stana! Uzeo sam ipak stan. Inače, u Italiji mnogi i nemaju ništa drugo osim Ferrarija. To ti je takav mentalitet: umirat će od gladi, ali u garaži moraju imati Ferrari. Ja nisam takav! Baciš na automobil novac, a tako i tako se ne možeš brzo voziti. Dobar mi je i moj Porsche! No ove ću godine početi voziti Formulu 5 u talijanskom nacionalnom prvenstvu. Trke su inače jedino što me osim glazbe stvarno zanima.

Sada ćeš vjerojatno krenuti na promotivnu turneju nove ploče. Kako izgledaju te promocije?

To je jedino što je uistinu ružno u tom poslu. Uzimaš avion, odlaziš u hotel, ideš na televiziju, snimaš, ponovno natrag u hotel, drugi dan u drugi avion, hotel... No sve je to vrlo važno! Dosad sam bio na promocijama LP-a Telephone Mama u Španjolskoj, SR Njemačkoj, Francuskoj i Grčkoj, sutra odlazim ponovno u Pariz, a nakon toga i u druge zemlje.

Na tim promocijama osjetiš kako se prihvaća novi album. Kakvi su dojmovi?

Mnogi su ostali šokirani jer je taj LP nešto sasvim drugo od onoga što sam dosad radio. No ne mogu još ocijeniti kakav je zapravo komercijalni materijal ta ploča. Ako ljudi neće shvatiti pjesme, neće biti ni uspjeha!

U Jugoslaviji nema tvojih ploča. Zašto?

Baby Records jednostavno nema povjerenja u svoje partnere koji bi eventualno preuzeli licencu prodaje ploče.

Znači li to da ne razmišljaš ni o koncertu u Jugoslaviji? Jer, iako u nas nema tvojih ploča, popularan si!

Stvorit ću uskoro prateći sastav s kojim ću ići na turneju i, bude li interesa, rado bih napravio i dva-tri koncerta u Jugoslaviji. Htio bih nastupiti u Zagrebu i Beogradu.

Na kraju, bi li nešto promijenio u svome životu?

Zadovoljan sam sadašnjim stanjem. Imam mnogo planova. Pokušat ću kao glumac jer to me zanima. Uz to, napisat ću i nekoliko scenarija za filmove.

Još studiraš?

Da, trebao bih studirati! Na četvrtoj sam godini književnosti. I to mi je jedan od ciljeva! No u ovom trenutku imam zaista malo vremena.

Razgovarao: Ivo Pukanić (Studio, 1985.)