PROŠLOG vikenda, najavljivač u ringu Thomas Treiber predstavio je Mosesa Itaumu kao teškašku senzaciju predodređenu da postane drugi najmlađi svjetski prvak u povijesti, odmah iza Mikea Tysona koji rekord drži od 1986. godine. Ta je usporedba pratila mladog Britanca od početka karijere, a za ostvarenje cilja trebao je "samo" pobijediti Filipa Hrgovića. Hrvatski boksač, unatoč olimpijskoj bronci iz 2016., u najavama meča za svjetski naslov u Londonu bio je u drugom planu, piše Yahoo Sports.

Nakon što je Itauma prekidima svladao Mariusza Wacha, Dilliana Whytea i Jermainea Franklina, njegov promotor Frank Warren ustrajno je gradio narativ o "novom Tysonu". Ranije ove godine u jednom je podcastu izjavio: "Moses je bolji boksač od Mikea Tysona."

U boksačkim krugovima prevladavalo je mišljenje da je Hrgovićeva uloga tek da bude sljedeći na popisu boraca koji će pasti nakon nokauta. Smatralo se da su Itaumine ruke prebrze, a kombinacije presnažne. Očekivao se poznati scenarij: Hrgović na podu, a Itauma slavi titulu kao novi veliki britanski teškaš koji nastavlja put Anthonyja Joshue i Tysona Furyja.

Od dominacije do sloma

Itauma je u drugoj rundi kratkim krošeom poslao Hrgovića u nokdaun. Činilo se da je samo pitanje vremena kada će potvrditi dominaciju. Sljedeće runde osvojio je serijama od tri udarca s jasnom namjerom da nanese štetu, pogađao je teškim lijevim krošeima, a kraj pete runde obilježio je aperkat koji bi ugrozio i znatno izdržljivije borce.

No, tada je uslijedio preokret. Hrgović je izdržao početne napade i uništio Itaumine snove o rušenju Tysonovog rekorda. Mladi Britanac počeo je teško disati i gubiti snagu. Potpuno se potrošio u prvim rundama.

Dok je Itauma na svojoj strani imao medijsku pažnju i velika očekivanja, Hrgović je imao iskustvo. Čekao je svoj trenutak i dočekao ga u devetoj rundi, kada je iscrpljeni Itauma bio najranjiviji. Prema podacima Compuboxa, Hrgović je u toj rundi zadao 29 udaraca, dvostruko više nego u bilo kojoj prethodnoj.

Trener Ben Davison bacio je ručnik u ring, a sudac Howard Foster prekinuo je borbu i povukao Itaumu koji je teturao. Britanac je posrtao ne toliko zbog Hrgovićevih udaraca, koliko zbog potpune iscrpljenosti.

Ironično, borba se održala u londonskoj O2 Areni, čijih desetak žutih potpornih stupova izvana podsjeća na krunu. No, umjesto krunidbe novog kralja britanskog boksa, 29. kolovoza dogodio se kraj priče o "novom Tysonu". Itaumina prilika da sruši povijesni rekord je propala.

Tysonov put bio je drukčiji

Događaj iz Londona pokazuje koliko je riskantno proglašavati sportaše novim zvijezdama prije nego što se dokažu na najvišoj razini. Dovoljno je za primjer uzeti upravo Mikea Tysona.

Tyson je 1985., u svojoj prvoj profesionalnoj godini, boksao 15 puta. Do trenutka kada je 1986. s 20 godina izazvao Trevora Berbicka za WBC naslov, već je imao dva meča od 10 rundi protiv iskusnog Jamesa Tillisa i Mitcha Greena. U desetoj rundi završio je i borbu protiv Josea Ribalte, Kubanca poznatog po iznimnoj izdržljivosti.

Za usporedbu, Itaumi je trebalo tri i pol godine da skupi 15 profesionalnih borbi. Prije poraza od Hrgovića nikada nije boksao ni šestu rundu, a kamoli desetu.

Ključ je u iskustvu i pripremi

Prije meča je u razgovoru za talkSPORT otvoreno govorio o svojoj pripremi i priznao da se ne sjeća kad je posljednji put odradio sparing od 12 rundi. "Nema potrebe biti u ringu dulje nego što moraš", rekao je. "Bit ću plaćen isto, nokautirao ja Filipa Hrgovića u prvoj ili zadnjoj rundi."

Slično samopouzdanje pokazao je i njegov trener Davison ranije ove godine za Sky Sports. "Pokušavali smo na sparinzima dobiti runde od protivnika i mislim da smo sada vidjeli dovoljno. Dovoljno sam vidio i u borbama, ako ti dečki ne mogu izdržati runde, što je, tu je."

Itaumin poraz je, naprosto, realnost. U borilačkim sportovima ključna je kvaliteta protivnika. Kod razvoja mladog borca poput Itaume, odabir suparnika ne svodi se samo na pobjede nokautom u prvoj rundi protiv boraca na zalasku karijere. To služi marketingu, promotivnim videima i stvaranju medijske pažnje.

Ono što borcu najviše koristi jest prihvaćanje pravih izazova u pravo vrijeme. Itaumini protivnici možda su bili prikladni za tu fazu njegove karijere, ali nikada ga nitko nije testirao kao Hrgović. Nitko ga nije prisilio da promijeni plan borbe i odustane od neprestanog napadanja punom snagom.

Itauma nije prošao test zrelosti

Tako Itauma iz borbi s Wachom, Whyteom ili Franklinom nije naučio ništa osim kako postići atraktivan nokaut. S druge strane, Tyson je u mečevima s Tillisom, Greenom i Ribaltom bio prisiljen prilagođavati se jer su oni tada bili opasni i izdržljivi suparnici.

Itauma nikada nije prošao takav test zrelosti protiv nekoga tko bi ga natjerao da odradi teške runde i očvrsne prije borbe za naslov prvaka.

Današnje boksačke nade često su aktivne jednako rijetko kao i svjetski prvaci. Itauma se u 2025. borio dvaput, a u 2026. samo jednom prije prošlotjednog poraza. To nije dovoljna priprema za vrhunsku razinu. Da je bio spremniji, možda se ne bi oslanjao isključivo na snagu udarca i imao bi rezervni plan.

Mike Tyson svoju je krunu zaslužio u ringu, u teškim borbama koje su ga natjerale da se za nju izbori. Mosesu Itaumi kruna je ponuđena prije nego što je uopće naučio kako se boriti za nju, zaključuje se u tekstu novinara sportske redakcije Yahooa.