CHELSEA je odradio najveći zimski prijelazni rok nekog kluba u povijesti nogometa. Klubovi Premier lige potrošili su rekordnih 915 milijuna eura u zimskom prijelaznom roku, pokazali su rezultati analize revizorske kuće Deloitte Sports Business Group. Najveći potrošač bio je Chelsea, koji je potrošio 37 posto od ukupnog iznosa (330 milijuna eura), što je više od ukupne potrošnje svih klubova u Bundesligi, LaLigi, Serie A i Ligue 1.

Chelsea je doveo Enza Fernandeza za 121 milijun eura, što je rekord Premier lige. Prije njega stigli su Mihajlo Mudrik (Šahtar, 70 milijuna), Benoit Badiashile (Monaco, 38 milijuna), Noni Madueke (PSV, 35 milijuna), Andrey Santos (Vasco de Gama, 12.5 milijuna), David Datro Fofana (Molde, 12 milijuna) i Joao Felix iz Atletico Madrida na posudbu za 11 milijuna eura.

Kada se zbroje i oni transferi iz ljetnog prijelaznog roka, Chelsea je ove godine potrošio nevjerojatnih 611 milijuna eura. Mnogi nogometni fanovi se pitaju kako je uopće dozvoljeno Chelseaju toliko trošiti s obzirom na financijski fair-play?

Što kaže financijski fair-play?

Financijski fair-play (FFP) je alat koji je najprije UEFA, a onda i nacionalne lige, uvela kako bi klubovi poslovali unutar okvira određenih vlastitom zaradom, čime bi se, barem u teoriji, trebalo izbjeći bjesomučno upumpavanje novaca u klubove i iracionalna potrošnja koja može dovesti do bankrota.

Prema UEFA-inom fair-playu, klubovi ne smiju kroz trogodišnji period ubilježiti gubitke veće od 60 milijuna eura, dok propisi u Premier ligi nisu tako strogi i dozvoljavaju klubovima da kroz isti period upišu oko 120 milijuna eura minusa.

UEFA je osim toga uvela i limit kad je riječ o trošku na plaće, provizije agentima i odštete za transfere koji smiju iznositi 90% ukupnih prihoda od sezone 2023./24. nadalje, a u narednim sezonama će se to smanjiti na 80 pa 70%.

Chelsea u ogromnom minusu

Chelsea je u protekle tri sezone ubilježio minus od oko 435 milijuna eura. Ipak, pandemija koronavirusa i s njom povezani ekonomski problemi doveli su do svojevrsne rastezljivosti FFP pravila te se na minuse ne gleda toliko strogo kao prije, a Chelseaju pomaže to i što je ostvario velike izlazne transfere.

Wernera je prodao za 20, Tammyja Abrahama za 40, Zoumu za 35, a Emersona za 16 milijuna eura te ja ne izlazne transfere ostvario oko 200 milijuna eura prihoda u zadnje dvije sezone, a riješio se i Lukakuove plaće posudbom u Inter, jedne od najvećih u klubu.

Kako se Chelsea spašava?

Glavno oruđe Chelseaja u zadovoljavanju FFP-a je amortizacija. Najkraće rečeno, riječ je o procesu raspoređivanja troškova kroz duži period. Odšteta plaćena za svakog igrača raspoređuje se kroz čitav ugovor koji je taj igrač potpisao s novim klubom.

Uzmimo za primjer najveći transfer Chelseaja, onaj Enza Fernandeza. Iako će engleski klub isplatiti 121 milijun eura odštete, ona se knjigovodstveno neće voditi kao jedinstveni trošak sada i odmah. Umjesto toga, taj će iznos biti podijeljen s osam jer je upravo na toliko godina Fernandez potpisao za Bluese.

Chelsea će tako u financijskom izvješću svake od narednih osam godina imati stavku koja se odnosi na taj transfer, a iznosi otprilike 15 milijuna eura. Ista stavka će za 100 milijuna vrijednog Mudrika iznositi oko 11 milijuna eura godišnje.

UEFA zbog Chelseaja mijenja pravila?

"Amortizirali su ugovore kroz jako dugačak period, puno dulji od standardnih pet godina", objasnio je za britanske medije Jake Cohen, stručnjak za sportsko pravo. Upravo zbog ovakvih slučajeva, UEFA razmišlja o promjeni pravila.

Engleski mediji pišu da će krovna europska nogometna organizacija uvesti limit od najviše pet godina, koliko će moći trajati isplate odštete za transfere. Klubovi će moći i dalje davati igračima dugogodišnje ugovore, ali će se transfer morati isplatiti unutar pet godina.

Kieran Maguire, financijski ekspert za nogomet rekao je u razgovoru za SkySport: "Chelsea je brutalno trošio u ovom roku baš zato da "prestigne" novo pravilo koje neće vrijediti za transfere koje je ostvario ovog siječnja."